REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4307/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-603/2024-9 kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude, u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-603/24-9 od 18. ožujka 2025. kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude, podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Da li stranka ima pravo na naknadu parničnog troška za sastav prijedloga za dopuštenje revizije ili za sastav revizije ukoliko zahtjev za naknadu tog troška stranka nije postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije ili u reviziji, već naknadno u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom, a to u situaciji kada je stranka u konačnici uspjela u cijelosti u parničnom postupku?
2. Da li stranka ima pravo na naknadu troška sastava ustavne tužbe, iako tu naknadu troška nije zatražila u okviru ustavne tužbe, već naknadno u okviru prvostupanjskog postupka koji je vođen nakon što je Ustavni sud RH usvojio ustavnu tužbu i ukinuo prvostupanjsku i/ili drugostupanjsku sudsku odluku, a to u situaciji kada je stranka u konačnici uspjela u cijelosti u parničnom postupku?
3. Da li je u pravnoj situaciji opisanoj u pitanju 2. parnični sud ovlašten odlučivati o zahtjevu stranke za naknadu troška sastava ustavne tužbe?
4. Da li je sud dužan, prilikom donošenja odluke o zahtjevu stranke za naknadu parničnog troška, odlučiti koji dio zahtjeva usvaja, a koji dio odbija te da li se propust suda da u izreku unese odluku o odbijanju zahtjeva za naknadu parničnog troška ima smatrati uskratom prava stranci na podnošenje pravnog lijeka i povredom prava na pristup sudu, a to u situaciji kada je stranka u konačnici uspjela u cijelosti u parničnom postupku i kada nije izrekom odlučeno upravo o naknadi troška sastava pravnih sredstava koja su dovela do uspjeha u postupku?".
2. Tužitelj smatra da su povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pristup sudu, pravo vlasništva i pravo na pravni lijek.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanja i poštivanje dostojanstva radi neadekvatnih uvjeta u zatvoru.
5. U revizijskoj fazi postupka sporno je može li se tužitelju dosuditi trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika-odvjetnika u parničnom postupku u slučaju kada je tužitelj propustio u prijedlogu za dopuštenje revizije i u ustavnim tužbama do donošenja odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije odnosno do donošenja odluka povodom ustavnih tužbi, podnijeli zahtjev za naknadu parničnog troška.
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. Prva tri postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer za donošenje dopunske presude uopće nije relevantno ima li ili nema tužitelj pravo na naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i troškova sastava ustavnih tužbi. Osim toga, naznačene odluke kao razlozi važnosti (Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-355/24 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-898/24) nisu u suprotnosti s pobijanom odlukom, jer se u tim odlukama nije niti zauzimalo pravno stajalište o pravu na naknadu u revizijskom postupku i pred ustavnim sudom. Naime, drugostupanjski sud u odnosu na pobijanu prvostupanjsku odluku u kojem se pobija odluka o parničnom trošku ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, a zbog čega je povodom žalbe koja se odnosi na parnični trošak isključivo vezan žalbenim navodima. Dakle, kada se u žalbi, protiv odluke o parničnom trošku, ne ističe, točno određena, pogrešna primjena materijalnog prava, tada drugostupanjski sud ne može ispitivati eventualnu pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o trošku, pa samim time niti izraziti svoje pravno stajalište.
8. Četvrto postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer tužitelj nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti u odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje.
9. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, propust drugostupanjskog suda u izreci odlučiti o nepriznatom dijelu parničnog troška, ne predstavlja osobitu tešku povredu odredaba parničnog postupka, kada je drugostupanjski sud u obrazloženju presudu dao jasne razloge zbog kojih tužitelju ne priznaje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava dviju ustavnih tužbi, pa samim time nije došlo do povrede temeljnih ljudskih prava i to povrede prava na pristup sudu, povrede prava vlasništva, a niti povrede prava na podnošenje pravnog lijeka.
10. S obzirom da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
11. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
