REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4269/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-664/2025-3 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Pn-19/2020-47 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na 1. do 7. postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na 8. do 16. pravno pitanje i povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-664/2025-3 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Pn-19/2020-47 od 30. siječnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio šesnaest pravih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. može li se smatrati da je drugostupanjski sud povodom žalbe dao dostatne i pravno prihvatljive razloge za ocjenu svih žalbenih navoda u situaciji kada isti u bitnome tek ponavlja navode i zaključke prvostupanjske odluke u odnosu na koju su uloženi predmetni pravni lijekovi? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-4322/2018 od dana 06.02.2019. godine)
2. je li drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe stranke, dužan očitovati se na sve prigovore, odnosno žalbene razloge koje je stranka istaknula tijekom postupka? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 4322/2018 od dana 06.02.2019. godine)
3. je li drugostupanjski sud propustio stvarno “saslušati”, odnosno propisno ispitati navode, prigovore i žalbene razloge stranke u postupku, u slučaju kada se u obrazloženju donesene odluke tek poziva na zaključke iznesene od strane prvostupanjskog suda, odnosno iste ponavlja, izvodeći zaključak kako su isti pravilni i zakoniti? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 3450/2020 od dana 17.05.2023. godine, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13.12.2011. godine u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 03.05.2016. godine u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)
4. je li drugostupanjski sud propustio provesti odgovarajuće ispitivanje navoda, prigovora i žalbenih razloga stranke u postupku u situaciji kada se u obrazloženju donesene odluke tek poziva na zaključke iznesene od strane prvostupanjskog suda, odnosno iste ponavlja, izvodeći zaključak kako su isti pravilni i zakoniti, odnosno na taj način pravo na pravično suđenje, napose u aspektu prava na obrazloženost sudske odluke, učinio teoretskim i iluzornim, a ne praktičnim i djelotvornim? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3450/2020 od dana 17.05.2023. godine, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13.12.2011. godine u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 03.05.2016. godine u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)
5. je li drugostupanjski sud u postupku, imajući u vidu pravo na pravično suđenje, napose u aspektu prava na obrazloženost sudske odluke, obvezan poduzeti odgovarajuće mjere, u vidu ispitivanja i davanja odgovora na odlučne tvrdnje iznesene od strane stranke u postupku i što se ima smatrati “odlučnim”, odnosno kakvo, kvalitativno i kvantitativno, je obrazloženje odnosno “ispitivanje i davanje odgovora” nužno kako bi se moglo smatrati da je sud izvršio svoju obvezu propisanu člankom 375. stavkom 1. ZPP-a? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3450/2020 od dana 17.05.2023. godine, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 03.05.2016. godine u predmetu Letinčić protiv Hrvatske)
6. je li počinjena apsolutno bitna procesna povreda u postupku iz članka 365., 354. stavka 2. točke 11. i 375. ZPP-a u slučaju kada sud nije stvarno ispitao istaknute žalbene navode stranke, već je paušalno konstatirao kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, pozivajući se na činjenice utvrđene nižestupanjskom odlukom te na primijenjeno materijalno pravo? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 3450/2020 od dana 17.05.2023. godine)
7. kakvo, kvalitativno i kvantitativno, obrazloženje sudske odluke je nužno kako bi se moglo smatrati da je sud naveo dostatne i relevantne razloge kojima se vodio u donošenju svoje odluke, odnosno može li se pukim konstatiranjem kako žalbeni razlozi nisu ostvareni, uz pozivanje na činjenice utvrđene nižestupanjskom odlukom te na primijenjeno materijalno pravo, smatrati da je sud stvarno ispitao predmet i odgovorio na sve bitne navode stranaka? (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-1275/2023 od dana 10.04.2024. godine, presuda Europskog suda za ljudska prava od dana 13.12.2011. godine u predmetu Ajdarić protiv Hrvatske)
8. smatra li se prvostupanjska presuda uredno i zakonito objavljenom, sukladno odredbama članaka 335. i 336. ZPP-a, u situaciji kada ročište za objavu presude nije održano?
9. smatra li se, sukladno članku 260. stavku 1. ZPP-a, dostava pismenog nalaza i mišljenja od strane vještaka u spis sudskog postupka urednim i potpunim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka, ili je isto potrebno iznijeti usmeno?
10. je li, sukladno odredbi članka 260. stavka 1. ZPP-a, primarno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka usmeno, ili pismeno?
11. je li procesno opravdano i osnovano tužitelju dodijeliti rok za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka te eventualno usklađenje tužbenog zahtjeva (ili poduzimanje drugih procesnih dispozicija) nastavno usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještaka na raspravi, a ukoliko bi se tek takvim usmenim iznošenjem smatralo da je nalaz i mišljenje dan uredno i potpuno, imajući u vidu odredbu članka 260. stavka 1. ZPP-a?
12. mora li tužitelj uskladiti tužbeni zahtjev od trenutka dostave pisanog nalaza i mišljenja vještaka u situaciji kada isti protiv takvog nalaza i mišljenja vještaka ističe prigovore?
13. je li vještak ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost u sudskom postupku iznesenih činjenica te činjenica koje su navedene u materijalima za vještačenje?
14. je li vještak ovlašten osporavati istinitost javne isprave koja prileži spisu predmeta, odnosno medicinske dokumentacije koja predstavlja materijal za vještačenje?
15. je li za osnovanost povrede prava osobnosti, odnosno neimovinske štete do koje je došlo verbalnim napadom nužno dokazivati točan sadržaj ili slijed riječi upućenih oštećeniku, ili je dostatno dokazati da se verbalni napad dogodio te da je mogao povrijediti prava osobnosti?
16. je li za dokazivanje visine potraživanja istu okolnost nužno učiniti određenom, ili je dostatno istu učiniti odredivom?".
2. Tužitelj se kroz prvih sedam pravnih pitanja poziva i na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, jer smatra da pobijana odluka nije dostatno obrazložena.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete iz razloga što je navodno tuženik tužitelja 15. travnja 2019. nakon vrijeđanja fizički napao i ozlijedio.
5. Nižestupanjski sudovi svoje odluke temelje na stajalištu da ne postoji protupravna štetna radnja odnosno da na način na koji je tužitelj opisao dinamiku ozljeđivanja tužitelj nije mogao zadobiti ozljede, jer je takav fizički napad morao ostaviti neke tragove (barem kontuzijske otiske) te jer nisu dokazane prijetnje, koje bi mogle izazvati poremećaj duševne ravnoteže kod tužitelja.
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da 1. do 7. postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer se ista temelje na činjeničnim tvrdnjama koje su u suprotnosti sa utvrđenjima u pobijanoj odluci, a kojom su odlukom dani razlozi o svim odlučnim činjenicama uz dostatno obrazloženje.
7. S obzirom da u odnosu na 1. do 7. postavljeno pravno pitanje nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na 8. do 16. postavljeno pravno pitanje tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo, u odnosu na ova postavljena pravna pitanja, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je pobijana odluka dostatno obrazložena. Pobijana odluka se temelji na stajalištu da nije ispunjena prva pretpostavka odgovornosti za štetu, tj. postojanje protupravne štetne radnje.
10. S obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug