Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-196/2024.-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RN, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-28/2021.-81 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog RN, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kzd-28/2021.-81 od 21. travnja 2023., optuženi RN proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i tri kaznena djela povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka na temelju članka 179.a KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. za svako od tri kaznena djela počinjena na štetu malodobnog CN, na štetu malodobne JN i na štetu malodobne ON utvrđena je kazna zatvora u trajanju po 1 (jednu) godinu pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju 2 (dvije) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) naloženo je optuženom RN platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,35 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženik je dužan platiti troškove postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem suda.

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi RN putem branitelja Tihomira Rožmarića, odvjetnika iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP, zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka iz članka 471. stavak 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da optuženog RN osudi na veću jedinstvenu kaznu zatvora ili povisi bezuvjetni dio izrečene djelomične uvjetne osude te obveže na platež paušalne svote u primjerenom iznosu.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.

8. Naime, iako optuženi RN pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP tvrdeći da je obrazloženje presude nejasno, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kao i da postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, istaknute bitne povrede pobliže ne opisuje. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud doista počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, postoje kontradiktornosti u obrazloženju presude, prvostupanjski je sud propustio analizirati provedene dokaze te objasniti temeljem kojih dokaza je utvrdio odlučne činjenice, a iz kojih proizlaze bitni elementi tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11., zbog kojih propusta se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

9. Naime, prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja presude dobro detektira, odnosno opisuje što je sporno u ovom postupku, je li se optuženik ponašao protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na način da bi se u alkoholiziranom stanju učestalo nasilnički ponašao prema oštećenoj ĆN tako da bi svjestan da time omalovažava i vrijeđa njezino dostojanstvo, istoj učestalo prijetio fizičkim nasiljem i ubojstvom te ju i fizički napadao, je li to bilo u prisutnosti njihove djece CN, JN i ON, kao i je li prema njima bio verbalno agresivan, pokazivao netrpeljivost, vrijeđao ih, psovao i vikao na način opisan u činjeničnom opisu optužnice, a zbog čega bi djeca u takvim situacijama bila prestrašena i uznemirena s očitim promjenama u ponašanju, međutim, nakon toga u obrazloženju presude detaljno reproducira što je rekla žrtva ĆN, žrtva malodobna JN, žrtva malodobni CN, što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskih vještaka dr. Josipa Podobnika i dr. ŠN, reproducira iskaz svjedoka HN, TN, RNF, ČN, KN te navodi što proizlazi iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, ali potom propušta navesti na temelju kojih je dokaza utvrdio svaki navod inkriminiranog činjeničnog opisa koji sadrži opis bitnih sastavnica terećenih kaznenih djela.

10. U činjeničnom opisu kaznenog djela nasilničkog ponašanja prema žrtvi ĆN navodi se da je optuženik u alkoholiziranom stanju, učestalo se nasilnički ponašao prema žrtvi na način da joj je prijetio fizičkim nasiljem i ubojstvom te ju i fizički napadao, a svjestan da time omalovažava i vrijeđa njezino dostojanstvo. Prvostupanjski sud prihvaća nalaz žrtve ĆN ocijenivši ga uvjerljivim, dosljednim i iskrenim, međutim, propušta naznačiti što je na temelju njezinog iskaza utvrdio pa je pored tako paušalnog činjeničnog stanja trebalo pobliže opisati na koji način se optuženik ponašao prema žrtvi, u čemu se sastoji nasilničko ponašanje, na koji joj je način prijetio fizičkim nasiljem i ubojstvom, kao i na koji ju je način fizički napadao i što znači kada je zaključio da je to bilo učestalo, što je neodređen pojam koji treba pobliže opisati, a kako bi se moglo sa sigurnošću zaključiti da se u ponašanju optuženika pronalaze sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

11. Teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, kao jedan od bitnih elemenata inkriminiranog djela nije opisan u obrazloženju presude, odnosno nije obrazloženo zašto sud nalazi da opisano ponašanje optuženika ima karakter teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZZNO/17.), između ostalog, u članku 10. stavak 1. definira nasilje u obitelji kao psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti te primjenu fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Da bi se radilo o kaznenom djelu nasilja u obitelji mora se raditi o „teškom kršenju“ naznačenog propisa, a da bi neko ponašanje predstavljalo teško kršenje ove norme potrebno je da je učestalo, jačeg intenzitet i s nastupjelom posljedicom, dok prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž 579/2017.od 8. veljače 2018. „razgraničenje između kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. i prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 137/10., 14/10., 60/10. – dalje u tekstu: ZZNO/10.) očituje se u težini ugrožavanja zaštićenog dobra što je quaestio facti i sud je to dužan ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Objektivno poimanje težine prekršaja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne prekršaju“.

12. S obzirom da nasilje u obitelji može predstavljati prekršaj, a izvjesno je da su u inkriminiranom razdoblju vođeni prekršajni postupci protiv optuženog LN te mu je izrečena i kazna, a može predstavljati i kazneno djelo, važno je kvantitativnu razliku, odnosno veću kriminalnu količinu koja postoji kod ovog kaznenog djela, a kako je to gore objašnjeno, opisati, što je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud propustio učiniti. Ovdje treba napomenuti da je optuženik za jednokratan čin nasilja 28. rujna 2020., a koji događaj detaljno opisuje žrtva ĆN te žrtva malodobni CN, proglašen krivim u prekršajnom postupku, a kako to sud navodi u točki 22. obrazloženja pobijane presude, tako da ovaj događaj ne može biti predmet ove inkriminacije.

13. U odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. počinjena na štetu djece CN, JN i ON prvostupanjski je sud propustio objasniti zašto smatra da je optuženik, usmjerivši nasilje prema žrtvi ĆN, zlostavio i djecu žrtve CN, JN i ON. Nejasno je jesu li svakom činu nasilja, doduše, paušalno opisanom u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, prisustvovala djeca žrtve, a onda ima li čin nasilja usmjeren prema majci obilježje zlostave djeteta i to u odnosu na svako dijete žrtvu. Radnja ovog kaznenog djela može se počiniti na različite načine, optuženiku se stavlja na teret da je ovo kazneno djelo počinio zlostavljanjem. Zlostavljanje predstavlja svako namjerno izazivanje fizičke ili psihičke boli, kojem je cilj ugroziti tjelesni ili psihički integritet djeteta, izazvati kod djeteta osjećaj straha, neugode, bojazni za sebe i bližnje, nesigurnost i slične negativne osjećaje. U konkretnom slučaju su djeca žrtve prisustvovali nasilnom ponašanju oca prema majci, radi se o žrtvama različite životne dobi, tako je malodobni CN bio u dobi od 14 do 16 godina, malodobna JN u dobi od 13 do 15 godina, a malodobna ON u dobi od 2 do 4 godine pa je ostalo upitno, a u konačnici i neobrazloženo u prvostupanjskoj presudi, na koji je to način optuženik zlostavljao svako od troje djece, na koji način je svatko od njih, s obzirom na svoju životnu dob, doživio očevo ponašanje prema majci te na koji način je optuženikovo ponašanje utjecalo na njihov razvoj. Ove činjenice su odlučne i trebalo ih je obrazložiti jer u činjeničnom opisu, u odnosu na ova kaznena djela, stoji da su „djeca bila uznemirena s očitim promjenama u ponašanju“, a što je prvostupanjski sud propustio obrazložiti u odnosu na žrtve malodobne JN i ON, u odnosu na koje nije provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje.

14. Nadalje, prvostupanjski je sud u odnosu na svaki pojedinačni čin nasilja usmjeren prema određenoj žrtvi djetetu propustio opisati na temelju čega je utvrdio takvo optuženikovo ponašanje. U odnosu na žrtvu, malodobnog CN optuženik je proglašen krivim, između ostalog, da ga je „protivno njegovoj volji, vodio sa sobom na ranč na Dravi gdje mu je pokazivao ilegalno nabavljene puške i pištolj, učio ga kako se puca iz predmetnog oružja te kako se postavljaju zamke za ilegalni lov na divlje životinje“. Prvostupanjski sud navodi da je ovaj dio činjeničnog opisa utvrdio na temelju iskaza malodobnog CN, međutim, to ne proizlazi iz reprodukcije iskaza žrtve malodobnog CN naznačenog u točki 10. obrazloženja presude, tako da postoji kontradiktornost obrazloženja. Malodobni CN je naveo da nije imao volju hodati s tatom na ranč, da je tata imao manju lovačku pušku, da mu je pomagao raditi na ranču hraneći životinje ili čuvanjem straže dok je tata stavljao zamke za životinje, dok žrtva ĆN u iskazu navodi da je optuženik tražio da malodobni CN ide s njim na ranč kako bi mu pomogao raditi, iako se malodobnom CN to nije sviđalo, dakle, žrtve ĆN i malodobni CN, prema reproduciranim iskazima u obrazloženju presude ne opisuju da se radi o ilegalno nabavljenom oružju, ilegalnim zamkama za lov i da bi optuženik učio CN pucati iz oružja, što sigurno predstavlja zlostavljanje djeteta, odnosno bitnu sastavnicu terećenog kaznenog djela, no ostalo je nejasno na temelju čega ju je prvostupanjski sud utvrdio. Posebno stoga što iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija optuženika proizlazi da je od optuženika oduzeta jedna zračna puška marke „Slavia“ koja prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj: 94/18., 42/20., 114/22.) predstavlja oružje kategorije „C“ koje je potrebno nakon nabave prijaviti nadležnom tijelu, odnosno građanima je dozvoljeno posjedovanje i upotreba takvog oružja uz određene zakonske obveze.

15. Vezano uz kazneno djelo povrede djetetovih prava počinjeno na štetu žrtve JN optuženik je, između ostalog, proglašen krivim da joj je govorio da je drolja, kurva, a kada se oblačila u crnu odjeću da je sotonista, što je sve negativno utjecalo na nju zbog čega je popila antidepresive. Ove činjenice proizlaze iz iskaza žrtve ĆN, ali ne i iz iskaza žrtve JN koja opisuje da ju je otac jednom pokušao udariti kada je saznao da se tetovirala, da mu je smetalo njezino oblačenje zbog čega je prigovarao, no da ju nije vrijeđao, niti spominje da bi popila antidepresive. Žrtva malodobni CN je naveo da je JN optuženik znao reći da se oblači „ko vrag, ko sotonist“, govorio joj da se obuče normalno jer će ju baciti kroz prozor, ali niti on ne spominje uporabu antidepresiva. Ove suprotne navode iz iskaza žrtava prvostupanjski sud nije analizirao, iako prihvaća njihove iskaze u ovom djelu, a očito je da su u odnosu na bitne činjenice potpuno različiti.

16. U odnosu na žrtvu malodobnu ON ispunjenje obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava, a prema činjeničnom opisu, osim prisutnosti nasilnom ponašanju optuženika prema žrtvi ĆN, Isabellinoj majci, ispunjava se i u glasnom vikanju prema žrtvi, govoreći joj što se dere, „koju pičku materinu se dereš“ zbog čega je bila prestrašena i uplakana. Žrtva ĆN prema citiranom iskazu ne opisuje na koji način se optuženik ponašao prema malodobnoj ON, dok žrtva malodobna JN u iskazu navodi da nije bilo neprimjerenog ponašanja optuženika prema sestri ON, osim ponekad povišenog tona, dok iz iskaza žrtve malodobnog CN proizlazi da je optuženik znao malu ON psovati kad je bila glasnija, ljutio se zašto oni nisu s njim i tada je ON bila žalosna, tako da nije objašnjeno na temelju čega je prvostupanjski sud, a s obzirom na u tom dijelu kontradiktorne iskaze žrtava, utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. u odnosu na žrtvu ON.

17. Opisane radnje nesumnjivo predstavljaju neprihvatljiv način izvršavanja roditeljskih dužnosti koje mogu izazvati štetne posljedice na psihičko stanje žrtava, međutim, da bi se moglo zaključiti da se radi o kaznenom djelu povrede djetetovih prava prvostupanjski je sud trebao nakon sveobuhvatne analize dokaza, zaključiti na koji način se optuženik ponašao prema svakoj malodobnoj žrtvi i predstavlja li takvo ponašanje inkriminirane načine počinjenja kaznenih djela povrede djetetovih prava.

18. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti već provedene dokaze, po potrebi provesti zajedničko psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje malodobnih žrtava JN i ON na okolnost utvrđene psihotraume i uzroka iste, te provesti i druge potrebne dokaze, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud, a potom savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a zatim utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranih kaznenih djela i utvrditi je li optuženik počinio terećena kaznena djela. Ako utvrdi da je optuženik počinio kaznena djela zbog kojih je optužen, primjenjujući odredbu članka 485. stavak 6. ZKP u obrazloženju presude će navesti u odnosu na svako kazneno djelo koje je okolnosti uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne te, ako optuženika proglasi krivim za više kaznenih djela, u skladu s odredbom članka 51. stavak 1. KZ/11. obrazložiti ocjenu počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, a što je bila osnova za osudu optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP, a u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti ukinuta je prvostupanjska presuda.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić