Poslovni broj: Usž-3262/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PRIMA NAMJEŠTAJ d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 22, OIB: 98651113279, kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Bijelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici, Zagreb, Gramača 2L, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 6121/2023-11 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-6121/2023-11 od 16. svibnja 2025
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-381-04/21-010/1147, URBROJ: 559- 03/2-23-009/JP od 8. studenoga 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za registraciju figurativnog žiga „PRIMA" br. Z20211147A.
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine", broj 36/24. - dalje ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi da je prvostupanjski sud prihvatio ocjenu tuženika o nerazlikovnosti znaka „PRIMA“ premda su razlozi nekonzistentni i ne odnose se na predmetni žig, već na verbalni znak „PRIMA NAMJEŠTAJ“. Tvrdi da prvostupanjski sud nije otklonio njegove tužbene prigovore niti je iznio svoj stav, već iznosi sadržaj obrazloženja tuženika. Smatra da prijava znaka „PRIMA“ u figurativnom obliku ispunjava uvjete za priznanje obzirom da potrošači u Hrvatskoj prepoznaju njegove proizvode i usluge te ih posljedično razlikuju od proizvoda drugih proizvođača. Drži da prijavljeni žig sam po sebi ima razlikovni karakter, a ujedno se poziva i na stečenu razlikovnost iz članka 9. stavka 2. Zakona o žigu. Mišljenja je da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir sve dokaze pa tako i pozitivne rezultate istraživanja, iz kojih jasno proizlazi da se ne radi o pridjevu, već o znaku koji se koristi kao žig čiji figurativni element dodatno pridonosi njegovoj razlikovnosti. Navodi da je razlikovnost potrebno u svakom pojedinom slučaju ocijeniti u odnosu na prijavljene znakove i usluge. Predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu uz nalog tuženiku da mu nadoknadi trošak žalbenog postupka u iskazanom iznosu.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna postupovna povreda postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS- a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. tog Zakona pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
9. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o njezinoj prirodi te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost tužbenih prigovora na kojima tužitelj inzistira i u žalbi.
10. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud ponovio utvrđenja tuženika iz osporenog rješenja u odnosu na nepostojanje razlikovnog karaktera prijavljenog znaka „PRIMA“ u figurativnom obliku u smislu članka 9. stavka 1. točke 2. i 3. i stavka 2. Zakona o žigu ("Narodne novine", broj: 14/19.), kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga radi kojih prijavljeni znak ne ispunjava funkciju da potrošač identificira podrijetlo prijavljenih proizvoda i usluga niti da ih razlikuje od proizvoda i usluga drugih proizvođača, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
11. Ne dovode do drugačijeg rješenja ni žalbeni prigovori da se razlozi za odbijanja registracije predloženog znaka iz obrazloženja presude odnose na verbalni znak „PRIMA NAMJEŠTAJ“. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude prihvatio ocjenu tuženika prema kojoj standardni font podebljanih crnih slova koja tvore riječ „Prima“ s interpunkcijskim znakom točke na kraju, u skladu s zajedničkom praksom ureda za intelektualno vlasništvo država članica Europske unije, nisu dovoljni da znaku s opisanim značenjem daju razlikovni karakter kada kombinacija tih elemenata ne stvara sveukupni dojam koji je dovoljno odmaknut od opisane poruke koju prenosi verbalni element. Slijedom navedenog, iako se u obrazloženju osporene presude navodi verbalni znak „PRIMA NAMJEŠTAJ“, ovaj Sud nalazi da se radi o očitoj pogrešci u pisanju, koju prvostupanjski sud, u skladu s člankom 124. stavka 1. ZUS-a, može u svakom trenutku ispraviti.
12. Suprotno navodima tužitelja da je dokazao da je prijavljeni znak stekao razlikovnost uporabom, prvostupanjski sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pravilno ocijenio da dostavljenim dokazima (dva istraživanja tržišta o kupovnim navikama i tržišnoj poziciji lanca namještaja „PRIMA“ iz 2018. i 2019. godine, ispis iz sudskog registra, izgled web stranice, fotografije voznog parka, ulaza u salone i primjer vanjskog oglašavanja, fotografije letaka te fotografije prisutnosti u medijima), tužitelj nije uspio dokazati u kojoj mjeri su proizvodi i usluge obilježeni predmetnim znakom bili dostupni potrošačima u razmatranom razdoblju, odnosno da nema dostatnih dokaza koji bi upućivali na to da većinski dio relevantne javnosti na teritoriju Republike Hrvatske percipira prijavljeni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga radi njegove kontinuirane i dugotrajne uporabe.
13. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
14. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
