Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-8/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐI zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kzd-68/2023.-19 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kzd-68/2023.-19 od 10. travnja 2024. optuženi ĐI proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to pod točkom 1. neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11., a djelima pod točkom 2. dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude, u vezi sa člankom 51. KZ/11. te mu je na temelju članka 173. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 177. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. u odnosu na dijete DI mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za dijete EI mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ŠI je oslobođen obveze naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP te oni padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi sa člankom 470. stavak 3. ZKP) i zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žalitelj u žalbi pobija presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, sadržajno, u odnosu na ovu žalbenu osnovu ukazuje da je prvostupanjski sud propustio provjeriti navode obrane, a vezano uz okolnosti značajne za odmjeravanje kazne kao što su nekažnjavanost, medicinska dokumentacija optuženika, podatak o zaposlenju te provjeriti u udomiteljskoj obitelji posjećuje li redovno kćeri i raspituje li se o njihovom školovanju i potrebama. Nadalje, ističe da je prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji prvostupanjski sud bio preblag te se izrečenom uvjetnom osudom za stjecaj tri kaznena djela počinjena na štetu djece neće ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Okolnosti istaknute na strani optuženika nisu takve prirode da bi se smatrale naročito olakotnim okolnostima u smislu članka 48. stavka 2. KZ/11. Činjenica da je bio privremeno nesposoban za rad i da je bio udovac koji je sam skrbio o djeci, ne opravdava činjenicu da duže vrijeme nije surađivao sa Centrom za socijalnu skrb, nije prihvaćao pruženu pomoć i potporu, propustio je surađivati s voditeljicom mjere, počinivši tako kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11., a ne opravdava činjenicu da se nije odazivao pozivima škole za dostavom potrebne dokumentacije, djeci nije pomogao oko ispunjavanja obveza, nije ih vodio liječniku, propustio je adekvatno brinuti o njihovoj prehrani, higijeni i školovanju, a što se sve negativno odrazilo na njihov pravilan psihofizički razvoj. Upravo iz razloga što je optuženik samohrani otac trebao je i bio dužan prihvatiti svu potrebnu i ponuđenu pomoć stručnih osoba vezano za skrb o djeci, a ne potpuno zanemariti savjete i upute i tako ugroziti djecu i njihovo pravilno psihofizičko odrastanje, što je rezultiralo time da su njegove dvije kćeri povjerene udomiteljskoj obitelji.
8. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom ĐI kao olakotno cijenio potpuno i okolnosno priznanje kaznenih djela, činjenicu da je priznanjem kaznenih djela olakšao i ubrzao kazneni postupak, njegove obiteljske i imovinske prilike, narušeno zdravstveno stanje, a prema izjavi samog okrivljenika, okolnost da nije kazneno osuđivan, činjenicu da se zaposlio i da ostvaruje prihode, kontaktira i brine o svojoj djeci koja su povjerena skrbničkoj obitelji, dok mu je kao otegotno uzeto da je počinio tri kaznena djela u stjecaju kao i stupanj kaznene odgovornosti.
9. Protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud osnovano kao olakotno cijenio nekažnjavanost optuženika jer to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije od 24. prosinca 2021. koji prileži spisu na listu 77. U odnosu na zdravstveno stanje optuženika, kao i odnos sa žrtvama, prvostupanjski je sud kao olakotno cijenio da kontaktira sa svojom djecom te narušeno zdravstveno stanje, a prema kazivanju optuženika. Prvostupanjski je sud povjerovao optuženiku vezano uz kontakte sa žrtvama i zdravstveno stanje. Na raspravi 10. travnja 2024. ,na kojoj je optuženik ove navode iznio, bio je i zastupnik optužbe pa ako je smatrao da optuženik lažno prikazuje ove činjenice, ili ima razloga ne povjerovati u njegove tvrdnje, mogao je predložiti provođenje dokaza na ove okolnosti, a što nije. Okolnosti da optuženik nije surađivao sa Centrom za socijalnu skrb, da nije surađivao s voditeljicom mjere, nije djeci pomagao u ispunjavanju obveza, brinuo o njihovoj prehrani, higijeni i školovanju su bitne sastavnice kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, tako da te okolnosti ne mogu biti dodatno cijenjene kod odmjeravanja kazne.
10. S obzirom na istaknute olakotne i otegotne okolnosti, a uzimajući u obzir da je za kazneno djelo neprovođenja odluka za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora do jedne godine, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora od jedne do tri godine, osnovano mu je prvostupanjski sud za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca. Isto tako, osnovano je, a s obzirom na stav optuženika o kaznenim djelima zbog kojih je proglašen krivim i njegovom ponašanju prema žrtvama nakon počinjenja djela primijenio odredbe o ublažavanju kazne te mu za svako kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11. utvrdio kazne zatvora u trajanju po 10 (deset) mjeseci, dok je jedinstvena kazna zatvora primjerena ličnosti optuženika i ukupnosti kaznenih djela, odnosno činjenici da se radi o istovrsnim kaznenim djelima, isto kao i izrečena uvjetna osuda jer s obzirom na njegovo dosadašnje ponašanje je za očekivati da ubuduće neće činiti kaznena djela.
11. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
