REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-753/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marija Gregorić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić i partneri u Zagrebu, radi otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2994/2022-2 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6708/2020-115 od 22. srpnja 2022., na sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2994/2022- 2 od 16. svibnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6708/2020-115 od 22. srpnja 2022. utvrđeno je da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između stranaka 12. siječnja 2000. koji je tuženik dao tužiteljici odlukom od 29. listopada 2009. potvrđen njegovom odlukom od 1. prosinca 2009. (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen protutužbeni zahtjev za određivanjem da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao sa danom 29. listopada 2009. (danom donošenja pobijane odluke o otkazu) ili podredno s danom 27. studeni 2009. (danom kada je tuženik saznao za dodatne osobito teške povrede tužiteljici iz točke 3. odgovora na tužbu) kao danima od kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice i tuženika uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa stranaka, više nije bio moguć.

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2994/2022-2 od 16. svibnja 2023. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3852/2023-2 od 19. prosinca 2023., zbog povrede prava na pravično suđenje podnosi tuženik s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine. Tuženik potražuje troškove sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopustivosti izvanrednog otkaza ugovora o radu (čl. 114. st. 1. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05

- dalje: ZR, izvorno čl. 107. st. 1.) kojeg je 29. listopada 2009. tuženik dao tužiteljici pozivom na osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (davanjem netočnih informacija od važnosti za donošenje odluke poslodavca i protupravnim postupanjem sa sredstvima poslodavca) što da je saznao od tužiteljice na sastanku 14. listopada 2009. na koji je pozvana radi pojašnjenja nesuglasnosti vezanih za računovodstvo i knjigovodstva za konta kupaca i dobavljača.

7. Protutužbenim zahtjevom tražen je sudski raskid ugovora o radu (čl. 123./čl. 116. ZR-a) sa određivanjem dana prestanka radnog odnosa 29. listopada 2009. (donošenje pobijanog otkaza) ili podredno 27. studenoga 2009. (kada je tuženik saznao za dodatne teške povrede) kao danima od kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice i tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa stranaka, više nije bio moguć.

8. Nesporno je da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 12. siječnja 2000. na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu šefa računovodstva za Hrvatsku i Sloveniju obavljala i da je obavljala i druge poslove (voditeljica podružnice u vezi zastupanja, organizaciju rada i poslovanja u njegovoj podružnici) što nije bilo predmetom ugovora o radu. Nakon što je neimenovana osoba, podređena tužiteljici, poslodavcu dala informaciju o „sumnjivim poslovima“ 14. listopada 2009. održan je sastanak koji je potvrdio opravdanost iznesenih sumnji te joj je dan izvanredni otkaz.

9. Odluka o izvanrednom otkazu se temelji na četiri osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje je tužiteljica počinila, a vezane su za davanje netočnih informacija, između ostaloga za davanje netočnih informacija o bankovnom računu kod Centar banke, odnosno o svrsi otvaranja toga računa s obzirom na to da je tužiteljica na sastanku obavijestila poslodavca da je bankovni račun tuženika otvoren 31. srpnja 2009. korišten da bi se na njemu držao depozit u kunskog protuvrijednosti od 500.000,00 eura radi omogućavanja otplate duga koji je tuženiku dugovala Vlamanda Grupa d.o.o. iako je prije otvaranja računa nekoliko puta (18. lipnja i 7. srpnja 2009.) prijavila tuženiku da ga je potrebno otvoriti za potrebe - faktoringa, dakle, da je prijavila pogrešnu svrhu otvaranja bankovnog računa, a koje netočne informacije utječu na tuženikovu imovinu i predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

10. Prema odredbi čl. 114. st. 1./čl. 107. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11. U odnosu na navedenu povredu iz radnog odnosa tužiteljice, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica kao šef računovodstva nije imala autonomiju u poslovanju, te je prije svake transakcije angažiranja drugih tvrtki, davanja popusta i slično uputila zahtjev tuženiku. Utvrđeno je da je tako bilo i kod otvaranja računa u Centar banci tijekom srpnja 2009. kada je navela svrhu otvaranja (faktoring) što je tuženik prihvatio iako je imao mogućnost odbiti, a što znači da je uz odobrenje uprave tuženika otvorila račun tuženika u Centar banci. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke u odnosu na navedenu povredu iz radnog odnosa tužiteljice naznačenu u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a to je davanje netočnih podataka važnih za donošenje odluke poslodavca, navodi zaključno u točki 12.3. obrazloženja, da pozivanje tuženika u otkazu na apstraktnu povredu odredbe čl. 44. st. 2. točka 25. Pravilnika u kojoj uopćeno stoji: davanje netočnih podataka važnih za donošenje odluke E, ne opravdava drugačiju odluku.

12. Tuženik u žalbi na prvostupanjsku presudu tvrdi, da s obzirom na to da je tužiteljica bila šefica računovodstva tuženika, da je on u nju izgubio povjerenje kada je tužiteljica navela da je svrha otvaranja računa u Centar banci, faktoring. Zbog toga jer je tuženik dao odobrenje za otvaranje računa u svrhu otkupa kratkoročnih nedospjelih potraživanja, a da je u stvarnosti taj račun poslužio za plaćanje duga kupcu za robu i depozit sredstava (500.000,00 eura kao polog) čime je račun upotrjebljen u druge svrhe, jer da bi za slučaj faktoringa bila vidljiva uplata od strane Centar banke kao uplata naknade za otkup potraživanja koje tuženik ima prema nekom svom kupcu, a ne da bi se mimo znanja tuženika u razdoblju od mjesec dana držala navedena sredstva.

13. Na ove ozbiljne žalbene razloge drugostupanjski sud u svom obrazloženju ne odgovara konkretno već krajnje paušalno (kako je navedeno u toč. 11. ove odluke).

14. Polazeći od revizijskih navoda prethodno iznesenih u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije, revizija je razmotrena u odnosu na povredu ustavnog prava na pravično suđenje propisanog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) prema kojoj svaka osoba ima pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odlučuje o njegovim pravima i obvezama te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) sukladno kojoj odredbi se regulira pravo na pošteno suđenje radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi „…svatko ima pravo da zakonom ustanovljenim, neovisni i nepristrani sud pravično… ispita njegov slučaj…“.

15. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, stoga obrazloženje sudske odluke koje ne sadrži ozbiljne relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuje na zaključak o postojanju arbitrarnosti u postupovnom ili materijalnom pravnom smislu (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5748/2014 od 11. prosinca 2014.).

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-3226/2022 od 11. srpnja 2023. navodi:

„Sudska odluka odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatne pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj ili pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite“ (npr. predmet Europskog suda za ljudska prava Urot protiv Turske broj 53561/09 i 13952/11, Paragraf 68. presuda od 27. studenoga 2018.).

17. Primjenjujući navedena pravila na ovaj konkretni slučaj, ovaj sud je pravnog shvaćanja da obrazloženje pobijane drugostupanjske odluke u kojem se ne odgovara konkretno na ozbiljne žalbene navode koji se odnose na odlučne činjenice temeljem kojih je donesen zaključak sudova o osnovanosti tužbenoga, a neosnovanosti protutužbenoga zahtjeva, predstavlja arbitrarno obrazloženje jer drugostupanjski sud nije iznio relevantne i dostatne razloge za svoju presudu pa ju dakle nije obrazložio na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost, postupanja i odlučivanja.

18. Zbog navedenoga - ne odgovaranja konkretno na odlučne žalbene navode i time ne davanja valjanih razloga za svoju odluku, a što je po ocijeni ovoga suda osobito teška povreda odredaba parničnog postupka - ovaj sud utvrđuje da je tuženiku pobijanom presudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava na pravično suđenje i čl. 6. st. 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje.

19. Stoga je, sukladno odredbi čl. 391. st. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci, s time da će u nastavku postupka drugostupanjski sud otkloniti navedenu povredu odredaba parničnog postupka, ponovno odlučiti o žalbi tuženika i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti valjane i dostatne razloge.

20. Odluka o troškovima revizijskog postupka, utemeljena je na odredbi čl. 166. ZPP- a.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić