Poslovni broj: Usž-3444/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, Obrov 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Split, Gundulićeva 29a i Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2749/2023-15 od 24. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2749/2023-15 od 24. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/16-01/716, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-23-03 od 9. siječnja 2023. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika poništena je točka 2. izreke rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2859, URBROJ: 2181-05-01/017-16-05 od 16. rujna 2016., te je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu oduzete imovine – povrat poslovnih prostora položenih u prizemlju stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest.zem. (pravilno čest.zgr.) 2797, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nacionalizirane pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split, broj N-629/6-59 od 24. studenog 1959., prijašnjem vlasniku ŽC u 1/5 dijela i JC u 4/5 dijela (točka I. izreke). Prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu ostaje neizmijenjeno (točka II. izreke). Odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2859, URBROJ: 2181-05- 01/017-16-05 od 16. rujna 2016. (točka III. izreke).
2.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev BC rođ. MC iz [adresa] i MC ud. F, radi utvrđivanja prava na naknadu – povrat oduzete imovine - 1/9 dijela poslovnih prostora u prizemlju stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je nacionalizirana pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split, broj N-629/6-59 od 24. studenog 1959., prijašnjeg vlasništva ŽC za 1/5 dijela i JC za 4/5 dijela, zajedno sa zemljištem na kojemu je ta zgrada te zemljištem koje služi redovnoj upotrebi zgrade (točka 1. izreke). Odbijen je zahtjev VC i tužitelja, oboje iz [adresa], radi utvrđivanje prava na naknadu za oduzetu imovinu – povrat poslovnih prostora položenih u prizemlju stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je nacionalizirana pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split, broj N-629/6-59 od 24. studenog 1959., prijašnjeg vlasništva ŽC za 1/5 dijela i JC za 4/5 dijela (točka 2. izreke). Svaka stranka snosi svoje troškove (točka 3. izreke).
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio vještački nalaz stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i graditeljstvo ŠC dipl.ing.arh., broj T.D. 110/2002-IS i njegovu dopunu, kojeg on osporava radi pogrešnih podataka utvrđenih temeljem nepravilnih izmjera i proračuna. S tim u vezi ističe da stan izuzet iz nacionalizacije, za koji prvostupanjski sud tvrdi da je njime on namiren za 1/5 vrijednosti zgrade, nema površinu od 84,14 m[2] , već 73 m , kako je utvrđeno 1958. godine u skladu s rješenjem Narodnog odbora Općine Split, Odjela za stambene poslove od 10. srpnja 1962. godine. Stoga predmetni stan ima znatno manju vrijednost nego je utvrđeno navedenim vještačenjem. Smatra potpuno nespornim da ima pravo na povrat najmanje 1/5 vrijednosti cijele zgrade. Međutim, potpuno je neprihvatljiva ocjena da je upravo za taj suvlasnički udio tužitelj odnosno njegov pravni prednik namiren jer njegov stan, koji je izuzet od nacionalizacije, predstavlja vrijednost od najmanje 1/5 vrijednosti cijele zgrade. Naime, predmetna zgrada ima u prizemlju poslovne prostore, i to pet poslovnih prostora, potom na prvom i drugom katu po jedan dvosobni stan (treća soba u navedenim stanovima je ispod 12 m²), a u potkrovlju jedan stan koji se sastoji od jedne sobe i jedne sobice, iz čega je razvidno da niti jedan dvosobni stan na I. katu zgrade, koji je izuzet iz nacionalizacije i ostavljen u vlasništvu, nipošto ne može predstavljati čak 1/5 vrijednosti cijele zgrade. S tim u vezi je predlagao vještačenje po stalnom sudskom vještaku (za graditeljstvo) na okolnost tržišne vrijednosti cijele zgrade, te tužiteljevog dvosobnog stana koji je izuzet iz nacionalizacije, kao i 1/5 zgrade, kako bi se odredila stvarna vrijednost cjelokupne predmetne stambene zgrade i 1/5 iste te poslovnih prostora, čija vrijednost je svakako znatno veća od vrijednosti ostalih dijelova stambene zgrade. Sud je iz potpuno nejasnih razloga odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost procjene vrijednosti zgrade te posebnih dijelova zgrade, čime je počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora te je time, posljedično, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Budući da nije sudjelovao u upravnom postupku, jer je za njegovo vođenje saznao zaprimanjem prvostupanjskog rješenja, ističe bitnu povredu odredbi upravnog spora. Također smatra da je obrazloženje rješenja nepotpuno i manjkavo te sadrži pogrešne tvrdnje, radi čega ga je bilo potrebno poništiti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu preinačenje presude na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove spora, podredno, poništi pobijanu presudu u cijelosti i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Ujedno potražuje iskazani trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik i zainteresirane osobe, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, uzimajući u obzir pravna shvaćanja iz presude ovog Suda, pod poslovnim brojem Usž-773/21-2 od 4. lipnja 2021., odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, iz kojih proizlazi da tužitelj nema pravo na naknadu za oduzetog idealnog dijela predmetne nekretnine, jer je njegov pravni prednik (ŽC) imao u vlasništvu 1/5 dijela iste, a koji suvlasnički dio mu je i nacionaliziran rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NOO Split od 24. studenoga 1959., i to s danom 26. prosinca 1958., kada je stupio na snagu Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj 52/58.), nakon čega je (rješenjem od 5. prosinca 1961.) izuzet od nacionalizacije i ostavljen mu u vlasništvu jedan dvosobni stan na I. katu, kao posebni dio predmetne nacionalizirane stambene zgrade. Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja kojim osporava činjenicu da 1/5 dijela predmetne zgrade čini upravo stan izuzet od nacionalizacije. Naime, u postupku je utvrđeno da su izuzimanjem stanova od nacionalizacije promijenjeni suvlasnički omjeri, zbog čega je angažiran sudski vještak sa zadatkom da utvrdi jesu li izuzimanjem iz nacionalizacije prijašnji vlasnici namireni u svojim suvlasničkim omjerima, te koliki dio pripada tužitelju (pravnom predniku), a koliko ostalim ovlaštenicima.
8. Prema pak dosljedno izraženom pravnom shvaćanju ovoga Suda, nekretnina se vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku prema stanju vlasništva u trenutku oduzimanja ali uzimajući u obzir izuzimanja od nacionalizacije.
9. Dakle, da bi se moglo pravilno zaključiti pripada li tužitelju pravo na povrat oduzete imovine, potrebno je utvrditi površinu stana i podrumskog prostora koji su izuzeti od nacionalizacije i pravnom predniku ostavljeni u vlasništvo, te površinu ostalih nacionaliziranih stanova i prostora, a što je u postupku i učinjeno provedenim vještačenjima (i po osnovi površine i po osnovi procjene vrijednosti zgrade), na koje se osnovano osvrnuo i prvostupanjski sud, otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, u postupku je pravilno utvrđeno da je ostavljanjem ŽC u vlasništvo jednog dvosobnog stana i dijela podruma, on već obeštećen u vezi gubitka 1/5 suvlasničkog dijela cijele stambene zgrade. Kako prijašnji vlasnik može ostvariti pravo na naknadusamo u pogledu imovine koja mu je stvarno oduzeta, to tužitelj ne ispunjava taj temeljni uvjet jer njegovom pravnom predniku u stvari nije ništa oduzeto pa mu se nema što ni vratiti.
10. Ovo tim više što spisu prileži rješenje NOO Split, Odjela za financije, broj: N- 472/6-61 od 5. prosinca 1961., iz obrazloženja kojeg proizlazi da je tužiteljev pravni prednik, ŽC, već u postupku izuzimanja od nacionalizacije istaknuo da 1/5 zgrade stvarno predstavlja taj jedan dvosobni stan za koji je zatražio da se izuzme od nacionalizacije i ostavi njemu u vlasništvu, a što dodatno ukazuje na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja s tim u vezi.
11. Slijedom izloženog, nije pravno odlučan niti prigovor tužitelja da je u sporu počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka radi neprovođenja predloženog dokaza vještačenjem. Ovo zbog toga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi sukladno članku 33. stavak 3. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje predloženog dokaza te uopće daljnje dokazivanje, kraj dokaza koji već prileže spisu i daju pouzdanu osnovu za donošenje pravilne i zakonite odluke.
12. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Na kraju, a u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
