Poslovni broj: Usž-979/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB:95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1238/2024-8 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1238/2024-8 od 10. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/356, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 3. srpnja 2024. i rješenja Istarske županije, Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/18- 02/448, URBROJ: 2163-9-06/24-23-16 od 12. srpnja 2023., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 12. srpnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje završene slobodnostojeće jednostavne zgrade, stambene namjene, etažnosti P, jednostrešnog krova, izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, na poljoprivrednom zemljištu.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, ističe kako prvostupanjski sud ni na koji način nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi te nije obrazložio iz kojeg razloga te dokaze nije prihvatio i proveo. U odnosu na navod prvostupanjskog suda o izvršenom uvidu u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka, ističe kako sud ni na koji način nije konkretno naveo i specificirao koja bi to dokumentacija bila te od koje je važnosti za predmetni postupak. Također ni tuženik nije nikada u tijeku provođenja postupka utvrdio odnosno specificirao predmetnu dokumentaciju, ukoliko ista i postoji, slijedom čega je iz navedenog razloga počinjena bitna povreda upravnog postupka. Upire na navode iznesene u tužbi iz kojih proizlazi da je u konkretnom slučaju sporna primjena materijalnog prava ali i drugih neutvrđenih činjenica. Naime, tužitelj je već u tužbi istaknuo da je tuženik bio obvezan detaljnije utvrditi činjenično stanje budući je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 20. stavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/113., 65/17. i 14/19. – dalje u tekstu: ZPNIZ). Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak te ujedno obvezati tuženika na naknadu svih troškova predmetnog spora.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeri mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, osporena presuda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, ispravnom primjenom odredbe članka 2. stavka 1. i stavka 2. ZPNIZ-a, osnovano zaključio da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF5/2011, a niti na nekoj drugoj kartografskoj podlozi, što čini zapreku zatraženom ozakonjenju iste.
7. Ovo iz razloga jer, i po ocjeni ovoga Suda, iz spisu priloženih dokaza (osobito zapisnika o očevidu od 21. ožujka 2014., zapisnika o očevidu od 10. listopada 2014., prvostupanjskog rješenja od 22. listopada 2014., zapisnika o očevidu od 15. prosinca 2022.) neprijeporno proizlazi da građevina, za koju je tužitelj zatražio ozakonjenje u prikazanom stanju i obliku, nije izgrađena prije 21. lipnja 2011., jer je tijekom 2014. godine do tada postojeća baraka (sastavljena od materijala koji ne osiguravaju sigurnost korištenja i dugotrajnost) rekonstruirana izvođenjem grubih građevinskih radova (obzidana opekom debljine 20 cm čime su povećane i vanjske dimenzije iste), a što ukazuje na osnovanost zaključka upravnih tijela i prvostupanjskog suda da za ozakonjenje predmetne građevine nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti.
8. Slijedom izloženog, tužitelj neosnovano i u žalbi upućuje na tužbene navode prema kojima je zgrada vidljiva na DOF5/2011, kraj nesporne činjenice da je do tada na predmetnom zemljištu postojala baraka koja nije udovoljavala uvjetima za ozakonjenje iz članka 6. stavka 3. podstavka 2. ZPNIZ-a, a na kojoj su stoga upravo i izvedeni građevinski radovi usmjereni na promjenu materijala od kojeg je izgrađena, sve u cilju ozakonjenja iste. S obzirom, međutim, da su navedeni radovi izvedeni poslije 21. lipnja 2011., kao zakonom propisanog roka nakon kojeg više nije moguće ozakonjenje naknadno izgrađene/rekonstruirane bespravne građevine, to Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.
9. Neosnovano tužitelj upire i na primjenu članka 20. stavka 4. ZPNIZ-a, jer se citirana zakonska odredba može primijeniti pod uvjetom da se radi o građevini koja je podobna za ozakonjenje, ali su na istoj utvrđeni nedostaci koji to sprječavaju a koji se mogu otkloniti (primjerice, ako je zgrada veće etaže – uklanjanjem viška etaže ili ako se zgrada nalazi na međi na kojoj nisu dozvoljeni otvori – zatvaranjem takvih otvora), o čemu se, međutim, ovdje ne radi, jer u konkretnom slučaju nije udovoljeno osnovnom uvjetu za ozakonjenje koji podrazumijeva da je upravo zgrada prikazana na snimci izvedenog stanja vidljiva na DOF5/2011.
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
