Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-358/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MDD iz [adresa], M 84, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ivi Vrkić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić, Rijeka, Ante Starčevića 2, protiv tuženice Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupana po punomoćniku Hrvoju Iviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, Zagreb, Galleria Importane, Iblerov trg 10/VII, Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljica i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-279/2015-36 od 26. srpnja 2018., 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice MDD i 2. tužiteljice MD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-279/2015-36 od 26. srpnja 2018. u točki II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-279/2015-36 od 26. srpnja 2018. u točki I. i III. izreke.

r i j e š i o  je

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba 1. tužiteljice MDD i 2. tužiteljice MD podnesena protiv točke I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-279/2015-36 od 26. srpnja 2018.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi 1. tužiteljice MDD i 2. tužiteljice MD te tuženice za naknadom troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice MDD i 2. tužiteljice MD za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o namjenskom kreditu br. [broj kredita] od 16. srpnja 2007. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, sklopljen između Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, kao kreditora i KD iz [adresa], kao korisnika kredita te KDD iz [adresa], kao sudužnika i DD iz [adresa], kao založnog dužnika i to:

- dio odredbe čl. 1. navedenog Ugovora u dijelu u kojem se korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu,

- dio odredbe čl. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita dužan je kreditoru platiti redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- dio odredbe čl. 2. navedenog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,

- dio odredbe čl. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora te

- dio odredbe čl. 23. P) navedenog Ugovora u kojem je ugovoreno da korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizići iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju tog Ugovora,

te se nalaže tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi 1.tužiteljici MDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici KDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 12.568,75 kn sa zateznim kamatama počevši od 26. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice MDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice KDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem traže utvrđenje ništetnosti preostalih ugovornih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj br. [broj kredita] od 16. srpnja 2007. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, sklopljen između Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, kao kreditora i ŠD iz [adresa], kao korisnika kredita te KDD iz [adresa], kao sudužnika i DD iz [adresa], kao založnog dužnika, osim onih koje su utvrđene ništetnima kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude te se odbija zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.593,75 kn sa zateznim kamatama počevši od 26. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 za naknadom parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke pravovremenu žalbu su podnijele tužiteljice zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana preinači sukladno žalbenim navodima. Zatražile su trošak žalbe specificiran u žalbi

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljica je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke pravovremenu žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

6. Odgovor na žalbu tuženice podnijele su tužiteljice s prijedlogom da se žalba tuženice odbije kao neosnovana. Zatražile su trošak odgovora na žalbu specificiran u odgovoru na žalbu.

7. Žalba tuženice nije osnovana.

8. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

9. Kako je prvostupanjski sud presudom pod toč. I. izreke djelomično usvojio tužbeni zahtjev i tužiteljicama dosudio parnični trošak to tužiteljice nemaju pravni interes prvostupanjsku presudu pobijati u tom dijelu žalbom, jer su u tom dijelu uspjele u sporu.

10. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud (čl. 367. st.1. ZPP).

11. Slijedom iznesenog, žalba tužiteljica je odbačena kao nedopuštena u dijelu u kojem je podnesena protiv toč. I. izreke prvostupanjske presude, a temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP u vezi s čl. 358. ZPP te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

12. Izreka prvostupanjske presude je jasna, prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su u suglasnosti sa stanjem spisa te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da se u svemu može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalbe stranaka.

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

14. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji stranaka sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

15. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o namjenskom kreditu broj br. [broj kredita] od 16. srpnja 2007. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić iz Zagreba, sklopljen između Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, kao kreditora i ŠD iz [adresa], kao korisnika kredita te KDD iz [adresa], kao sudužnika i DD iz [adresa], kao založnog dužnika.

16. U žalbenom stadiju sporno je da li je predmet ugovor ništetan te ukoliko jeste da li je ništetan u cijelosti ili djelomično.

17. Između stranaka je nesporno sklopljen Dodatak ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 16. srpnja 2007., a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK) postoji pravni interes tužiteljica na podnošenje predmetne tužbe sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

18. Prvostupanjski sud je u postupku u bitnome utvrdio da je predmetni ugovor sklopljen kao tipski te da se nije posebno pregovaralo niti o jednoj govornoj odredbi pa niti o odredbama koje reguliraju valutnu klauzulu i način plaćanja kamata odnosno promjenjive kamatne stope, kao i metode obračuna promjenjive kamatne stope, jer se osim za prve dvije godine trajanja ugovora uopće ne navodi način utvrđivanja visine stope, već se samo navodi da će je tuženica utvrđivati svojim odlukama, pa tužiteljicama nisu poznati parametri koje će banka uzeti u obzir kao niti metoda kojom će se kamata utvrđivati. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da u složenim ekonomskim poslovima u kojima cijena ukupnog kredita ovisi o niz tržišnih uvjeta samo saznanje da je iznos kredita isplaćen u kunskoj protuvrijednosti koja je vezana za tečaj druge valute nije dovoljna informacija koja bi klijenta upozorila na djelovanje, rizik i učinak valutne klauzule na ukupni trošak kredita, odnosno da tuženica nije objasnila tužiteljicama djelovanje, rizik i učinak svih ugovorenih parametara koji utječu na ukupni trošak kredita, kako svaki pojedinačno i njihov kumulativni učinak, odnosno objasnio utjecaj valutne klauzule uz djelovanje promjenjive kamatne stope na ukupni trošak kredita, niti je sadržaj odredbi o tim pitanjima lako razumljiv iz samog sadržaja ugovora o kreditu pri čemu se pozvao na učinak kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, te je zaključio da su odredbe o valutnoj klauzuli u chf i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne. Kako ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu uvjet Ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen to je sud zaključio da Ugovor može opstati unatoč ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve u smislu odredbe čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO). Zahtjev za utvrđenje ništetnosti preostalih ugovornih odredbi sud je odbio uz obrazloženje da iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da tužiteljice upiru na neke druge odredbe Ugovora koje bi bile protivne ZZP.

19. Predmetni ugovor je unaprijed formuliran od strane tuženice te tužiteljice nisu imele imale utjecaj na njegov sadržaj. Kod tipskog ugovora vrijedi presumpcija da se o pojedinim ugovornim odredbama nije pregovaralo, jer suprotno tuženica nije dokazala. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženica mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

20. U kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženica imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 u postupku tužitelja Udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka radi zaštite kolektivnih interesa, izrazio je pravno shvaćanje da su pojmovi koje koriste banke u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njihova obračuna visoko stručni i kao takvi razumljivi samo onim osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija nerazumljiva i da unatoč tome što su odluke tuženih banaka koje su utvrđivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka, da nisu bile razumljive, te da se niti razlozi promjenjivosti kamatne stope ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdan razlog za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

22. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Navedena odredba iako je stupila na snagu danom primitka Republike Hrvatske u članstvo EU 1. srpnja 2013., a sukladno čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), odnosno nakon zaključenja predmetnog kredita, primjenjuje se u ovom postupku, jer se radi o postupovnoj odredbi koja se primjenjuje na sve postupke u kojima je tužba podnesena nakon stupanja na snagu navedenog zakona, a što je i u ovom konkretnom predmetu.

23. Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

24. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženica nije dokazala. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženica mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

25. Predmetnim dijelom spornog Ugovora o kreditu promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su sadržajno izražene na identičan način kao i u gore navedenim odlukama u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a tuženica na kojoj je teret dokaza nije dokazala da je njezino postupanje prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, odnosno da je tužiteljice informirala o svim rizicima promjene tečaja kao i da su tužiteljice imale mogućnosti utjecaja na pojedine ugovorne odredbe odnosno sadržaj ugovora to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe u suprotnosti sa odredbama ZZP/07 važećim u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, te ništetne.

26. Nepoštene ugovorne odredbe ne obvezuju potrošača i to od trenutka sklapanja samog ugovora na temelju samog zakona, jer se potrošač dovodi u položaj koji je imao u trenutku sklapanja ugovora, kao da nije bilo nepoštenih ugovornih odredbi.

27. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a st. 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

28. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO), što znači da su bitni sastojci ugovora o kreditu novčani iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

29. Tuženica, banka je stavila na raspolaganje tužiteljicama iznos od 143.200,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan isplate kredita, a tužiteljice su se obvezale kredit vratiti uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

30. Valutna klauzula propisana je odredbom čl. 22. st. 1. ZOO i spada u tzv. zaštitne klauzule i ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih stranaka. U konkretnom slučaju valutna klauzula nije postigla svrhu, jer je tečaj CHF rastao, te je primjenom iste došlo do odstupanja od opravdanih očekivanja tužiteljica, radi čega je ista i utvrđena ništetnom, no ugovor može opstati i bez te klauzule. Stabilnost u pravima i obvezama stranaka postiže se bez tzv, zaštitne klauzule, bez valutne klauzule ugovor ostaje na snazi kao kredit u kojem su obveze ugovornih stranaka određene u kunama, a što u bitnome ne odstupa od volje ugovornih stranaka u vrijeme sklapanja ugovora, pa činjenica da je valutna klauzula u CHF ništetna nije razloga da predmetni Ugovor o kreditu ne bi mogao opstati.

31. Isto tako predmetni Ugovor može opstati i bez ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer uklanjanjem iz ugovora odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ostaje na snazi ugovorna odredba o jasno određenoj početnoj kamatnoj stopi za vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Dakle, kako je i promjenjiva kamatna stopa bila faktor nestabilnosti te se njezinim uklanjanjem i uključivanjem početne kamatne stope postiže stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

32. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na presudu suda Europske unije broj C- 137/08 u vezi obveze nacionalnih sudova da ispituju nepoštene ugovorno odredbe u potrošačkim ugovorima po službenoj dužnosti, jer je sud dužan to učiniti po službenoj dužnosti ako postoje pravni i činjenični elementi za takvu ocjenu, a iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljice nisu pravovremeno iznijele činjenice na temelju kojih bi sud mogao izvršiti ocjenu nepoštenosti drugih ugovornih odredbi.

33. Konačno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda obzirom da se ovaj postupak vodi radi utvrđenja ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu da nije od značaja okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija. Ništetnost osnovnog ugovora nastaje po samom zakonu i ne prestaje ni nakon sklapanja dodatka o konverziji. Predmet ovog postupka nije zahtjev za isplatu uslijed ništetnih ugovornih odredbi, već utvrđenje ništetnosti, pa u ovom postupku nema mjesta raspravljanju o eventualnom utjecaju konverzije na pravo potrošača na restituciju uslijed ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora.

34. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP), jer zbog odbijajućeg dijela zahtjeva u postupku nisu nastali posebni troškovi.

35. Strankama nije dosuđen trošak žalbi, jer sa žalbama nisu uspjele.

36. Tužiteljicama nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ovaj trošak nije potreban za vođenje postupka.

37. Izvan gore navedenog ovaj sud nema potrebe odgovarati na žalbene navode stranaka (čl. 375. st. 1. ZPP).

38. Slijedom izloženoga valjalo je žalbe stranaka, osim u dijelu u kojem je žalba tužiteljica odbačena kao nedopuštena, odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš