REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1628/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Kirin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Emil Frey Auto centar d.o.o., OIB: 01930677284, Zagreb, Kovinska 5, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R – 469/2024-2 od 12. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 5554/2020-39 od 27. veljače 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R – 469/2024-2 od 12. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 5554/2020-39 od 27. veljače 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, odgovor na prvo naznačeno pitanje ovisi o okolnostima i utvrđenim činjenicama svakog konkretnog slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagateljica ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti tog pitanja nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Za drugo naznačeno pitanje treba reći da se pobijana odluka temelji na činjeničnim utvrđenjima „…da je tužiteljica i nakon izrečenih upozorenja nastavila s kršenjem svojih obveza iz radnog odnosa…“. U tom smislu drugo pitanje kako ga je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.
6. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
