Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2407/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice AZI /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] (nasljednica BZI koji je preminuo **.**.2019.) koju zastupa Krešimir Martić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice MZ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Leila Dragičević, odvjetnica iz Zagreba, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja ništavim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-82/2020-113 od 3. travnja 2025., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-82/2020-113 od 3. travnja 2025. pod stavkom I.,
II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu trošak predmetne žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za raskid Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između BZI, kao primatelja uzdržavanja i njegove kćeri MZ, kao davateljice uzdržavanja ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu 20. svibnja 2004. pod brojem R1-918/2004 (stavak I. izreke) i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je ništetan isti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, uz brisanje zabilježbi u zemljišnoj knjizi (stavak II. izreke).
Pod stavkom III. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 11.243,75 eura sa zateznim kamatama od 3. travnja 2025. do isplate, a pod stavkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 2.656,25 eura na ime parničnog troška.
2. Protiv presude pod stavcima I., II. i III. izreke žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (650,00 eura + porez na dodanu vrijednost).
3. U odgovoru na žalbu tuženica predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tužiteljice nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u obrazloženju su navedeni razlozi za odluke iz izreke, koji ne proturječe sadržaju predmeta), niti je tuženica dovedena u povoljniji položaj kako to tvrdi tužiteljica pozivom na ustavna i konvencijska prava zajamčena odredbom članka 29. stavkom 1. Ustava[2] , člankom 6.1. i člankom 1. Protokola 1. EKZLJP-a . To što tužiteljica činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljna i što smatra da je istinito samo ono što ona tvrdi, nije povrijeđeno niti jedno tužiteljičino postupovno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 20. svibnja 2004. između BZI (oca) kao primatelja uzdržavanja i MZ (kćeri) kao davateljice uzdržavanja, ovjeren u Općinskom sudu u Zagrebu 20. svibnja 2004. pod poslovni brojem R1-918/2004, (eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnim istog Ugovora) stvarna osnova kojeg su navodi da je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i nakon toga imala stalni boravak u [adresa] ([adresa]), da je znala navratiti u [adresa] u nastojanju da primatelja uzdržavanja smjesti u dom za starije i nemoćne na što nije pristao i da nije ispunjavala obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
7. Za razrješenje predmetnog spornog odnosa po tužbenom zahtjevu za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, s obzirom na vrijeme sklapanja (2004.) mjerodavne su odredbe ZN-a/2003[4] (članak 1163. stavak 1. ZOO-a ), pravilno izabrane po prvostupanjskom sudu, kojima je između ostalog propisano da svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze (članak 119. stavak 3.).
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 58/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)
3 (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 2/2010., 13/2017) 4 Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/2003., u daljnjem tekstu: ZN-a/2003) 5 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.)
8. Prema odredbi članka 119. stavka 3. ZN-a/2003 pravo tražiti raskid ugovora o uzdržavanju, zato jer druga stranka ne izvršava svoje obveze je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike, a što u predmetnom postupku nije dvojbeno. Ono što ne bi trebalo biti dvojbeno, a što proizlazi iz iste odredbe je i to da zbog neizvršavanja obveze po jednoj ugovornoj stranci ne može druga stranka tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako je za to ne izvršavanje ona sama kriva i da je za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza potrebno da ugovaratelj svjesno izbjegava obavljanje preuzetih obveza u namjeri da bi ih se lišio.
9. Prvostupanjski je sud u skladu sa odredbom članka 119. stavkom 3. ZN-a/2003 učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze predložene po strankama, dao procjenu njihove mjerodavnosti za meritornu odluku pod stavkom I. izreke, i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju (stavak I. izreke prvostupanjske presude).
10. Naime, pored činjenice da između stranaka Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije ugovorena zajednica života, da je tuženica (davateljica uzdržavanja) odmah po nastupanju bolesti primatelja uzdržavanja (2015. uslijed prijeloma kuka) bez odgode doputovala iz [adresa] u [adresa], kako bi preuzela brigu o primatelju uzdržavanja (ocu), da je podmirila troškove za rehabilitaciju primatelja uzdržavanja, opskrbila ga vitaminima, nosila mu hranu i raspitivala što mu je potrebno, da je predlagala da se primatelju uzdržavanja (i tužiteljicu ako želi biti uz supruga) na njezin trošak osigura stručna medicinska pomoć i nadzor u Domu za starije i nemoćne osobe, da je uplaćivala svaki mjesec iznos od 2.000,00 kune za pomoć u uzdržavanju primatelja uzdržavanja, a nakon što je primatelj uzdržavanja smješten u Dom za starije i nemoćne na ..., platila sve troškove smještaja, te ga 2019. (primatelj uzdržavanja je preminuo **.**.2019. u 89. godini) dostojno i u skladu sa mjesnim običajima sahranila, kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da tuženica niti u jednom trenutku nije svjesno izbjegavala obaviti svoje preuzete obveze prema primatelju uzdržavanja u namjeri da bi ih se lišila, naprotiv da je ih je izvršavala vezano za sve potrebe primatelja uzdržavanja, osim onih za koje je smatrala potrebnim ali ih nije mogla realizirati zbog protivljenja tužiteljice.
11. Drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na svaki žalbeni navod ponaosob vezano za osporavanje odluku pod stavkom I. izreke, prvenstveno zbog toga što su svaki za sebe i svi zajedno odraz pogrešnog stava tužiteljice da je za nju zadržano pravo ocijene dokaza i procjene njihove mjerodavnosti za meritornu odluku (isto je zadržano za sud), a i zbog toga što bi se očitovanje svelo na nepotrebno prepričavanje razloga navedenih pod točkama 45. - 64. obrazloženja prvostupanjske presude.
12. Osim toga, tužiteljica je na ročištu održanom 3. srpnja 2019. odustala od izvođenja personalnih dokaza (list 359., 454. i 668. ), osim svjedokinja ŠZ, A, B i M, koji su saslušane na ročištu 3. prosinca 2024. (list 623. - 629.).
13. U konačnici i sama tužiteljica je u svom prvom iskazu pred sudom (na ročištu održanom 19. veljače 2018.) izjavila da je svaki put kada bi tuženica dolazila u stan gdje je živjela sa suprugom, zamolila tuženicu da izađe iz stana, da ju je policijski službenik savjetovao da tuženicu ne pušta u stan jer da tuženica kada god dođe u stan ode u policiju i sačini prijavu, da tuženicu nije polila vodom, nego poškropila svetom vodom, na što da ima pravo, "a ako se to osobi ne sviđa ne mora dolaziti", da je pri dolascima vrijeđala i nazivala tuženicu neprikladnim imenom "Toliko koliko je i ona mene", da medicinsku dokumentaciju nije pokazala tuženici jer da je tuženica nije tražila i da se prestala javljati tuženici na telefon 2016. godini (list 205. - 208.).
14. Pod točkom 65. obrazloženja prvostupanjske presude su navedeni jasni razlozi odbijanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, s kojima razlozima je suglasan i drugostupanjski sud, a za koji dio tužiteljica, osim što se poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i odluka pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude može pobijati, ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za tu odluku.
15. Pravilan je i odluka o troškovima pod stavkom III. izreka, koju tužiteljica posebno niti ne osporava.
16. Tužiteljici nije priznat zahtijevani trošak jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
17. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 82/2020-113 od 3. travnja 2025. pod stavkom I., II. i III. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
