Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3296/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković-Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3810/2024-9 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3810/2024-9 od 22. svibnja 2025. u točki I., II. i III. izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eura i odlučuje:

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 562,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 17. travnja 2008. zaključenog između tužitelja CL kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora koja glasi „3,70% (tri zarez sedamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju CL iznos od 450,54 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. travnja 2008. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju CL troškove postupka u iznosu od 668,68 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim nije prihvaćen dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,50 eura, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu od 17. travnja 2008. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a koji glasi: „3,70% od iznosa kredita jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ te nalaganje tuženiku tužitelju platiti iznos od 450,54 eura.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom na to da ima razloge o odlučnim činjenicama. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 326.a ZPP i čl. 186.c ZPP, a to stoga jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedene zakonske odredbe.

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 17. travnja 2008. broj 158-50-4828190 te da je u čl. 3. tog Ugovora ugovoreno „naknada – 3,70% od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“; da je tužitelj platio predmetnu naknadu u iznosu od 450,54 eura dana 25. travnja 2008., da se u svezi sporne ugovorne odredbe nije niti moglo posebno pregovarati između stranaka te je ista bila sastavni dio tipskog ugovora kojeg je tuženik sklapao s potrošačima pa tako i s tužiteljem da je tužitelj zaključio navedeni Ugovor o kreditu jer su mu sredstva bila potrebna za kupnju vozila za njegove osobne potrebe.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. i II. pobijane prvostupanjske presude.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada 3,70% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, ocijenivši istu ugovornu odredbu nepoštenom te posljedično ništetnom sukladno odredbama ZZP (čl. 81. i čl. 87. ZZP) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača, cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime naknade za korištenje kredita iznos od 450,54 eura, te s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju, kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.

12. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.

13. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

14. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

15. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

16. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita su nepoštene i time ništetne, pa se može zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. U odnosu na žalbeni prigovor zastare treba reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio isti neosnovanim jer zastarni rok u konkretnom slučaju počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe znači tek pravomoćnošću ove prvostupanjske presude.

18. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja je također utvrdio sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO). Naime, tuženik je povrijedio interese i prava tužitelja potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena i ništetna što rezultira time da je tuženik koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj zbog čega sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

19. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbu čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu te naložio tuženiku tužitelju platiti utuženi iznos.

20. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, no prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo pri odmjeravanju visine parničnog troška.

21. Naime, u ovom predmetu vrijednost predmeta spora iznosi 1.579,40 eura, a koju vrijednost predmeta spora je tužitelj naznačio u tužbi, a obzirom tijekom postupka tuženik nije istoj prigovarao to proizlazi da je iznos od 1.579,40 eura mjerodavan kao vrijednost predmeta spora u ovom predmetu pa stoga trošak tužitelja kojeg zastupa punomoćnik – odvjetnik iznosi kao trošak zastupanja: sastav tužbe 100 bodova, podneska 28. studenog 2024. 100 bodova, pristup ročištu 3. veljače 2025. i 7. svibnja 2025. svako po 100 bodova te ročištu za objavu 50 bodova, odnosno 450 bodova ili 900,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 1.125,00 eura te sudsku pristojbu na tužbu (53,09 eura) i na presudu (53,09 eura) tj. 106,18 eura ukupno tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.231,18 eura.

22. Obzirom je u točki III. izreke prvostupanjske presude već naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 668,68 eura valjalo je ovom odlukom dosuditi razliku tužitelju pa stoga tuženik tužitelju valja naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 562,50 eura.

23. Na žalbene navode tuženika koji se odnose na to da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak zastupanja – pristup ročištu za objavu valja reći da je prvostupanjski sud u tome pravilno postupio, a to stoga jer je pristup punomoćnika tužitelja ročištu za objavu bio potreban u postupku sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

24. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i naložiti tuženiku tužitelju naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 562,50 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

25. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

26. Trošak žalbe tužitelja sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku te prema čl. 154. st. 1. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) Tbr. 10. toč. 4. iznosi 25 bodova ili 50,00 eura što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 62,50 eura, a sve to sukladno osporenom dijelu prvostupanjske presude (562,50 eura).

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić