Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1588/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2025., poslovni broj Povrv-2485/2023-5, 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2025., poslovni broj Povrv- 2485/2023-5 u toč. III. izreke.
II. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava pobijano rješenje pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška od 43,66 eur i rješava:
"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka od 43,66 eur, sve u roku 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 10,62 eura sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena (toč. I. izreke) i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Tihane Sudar, poslovni broj Ovrv-22214/23 od 16. svibnja 2023. godine u dijelu u kojem je određena ovrha. Pod toč. II. utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Pod toč. III. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 125,00 EUR s zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog i ovršnog troška kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja pod točkom III. i IV. izreke, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti odluku o trošku, a podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje uz naknadu troška postupka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U prvostupanjskom postupku je prijedlog za ovrhu podnesen 30. ožujka 2023., a rješenje o ovrsi je doneseno 16. svibnja 2023. a koje je tuženik zaprimio 21. lipnja 2023. Tuženik je podnio prigovor u kojem je obavijestio sud da je podmirio tražbinu (glavnicu i kamate) tužitelja dana 25. travnja 2023., odnosno po primitku Obavijesti javnog bilježnika (list 13 spisa), a prije donošenja rješenja o ovrsi.
4.1. Prvostupanjski sud je po prigovoru tuženika donio 1. veljače 2024. rješenje o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i kojim rješenjem je postupak prešao u parnični.
4.2. Tužitelj tek 27. veljače 2024. (list 33 spisa) potvrđuje da je dug plaćen, ali ne povlači tužbeni zahtjev već inzistira na vođenju postupka potražujući ovršni i parnični trošak.
5. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik uplatom izvršenom dana 25. travnja 2023. doista udovoljio zahtjevu tužitelja nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, međutim tužitelj nije povukao svoju tužbu neposredno nakon toga udovoljenja, već je to izvršio gotovo godinu dana nakon zaprimanja tuženikove uplate, odnosno tek podneskom od 28. veljače 2024.
5.1. Navedeno ima za posljedicu da se na pravo tužitelja na naknadu parničnog troška ne može primijeniti odredba čl. 158. ZPP-a jer povlačenje nije uslijedilo odmah nakon udovoljenja, već upravo suprotno, tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u visini jednokratne nagrade.
6. Iako je ovaj sud suglasan da tužitelj nema pravo na trošak parničnog postupka u vidu jednokratne nagrade, ovaj sud smatra da tužitelju ipak pripada trošak ovršnog postupka.
7. Naime, odredba čl. 158. st. 1. ZPP propisuje da tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
8. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a je određeno da je ovršenik dužan ovrhovoditelju, naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. Odredbom čl. 6. OZ-a je određeno da pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni. Odredbom čl. 10. ZPP u svezi s primjenom čl. 21. OZ-a je propisano da sud stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, pri čemu je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
9. Nadalje, prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanog u rješenju poslovni broj Rev- 1026/2024 od 1. listopada 2024., a koje je sukladno Rev-965/2022-5 od 16. studenoga 2022., "za ostvarenje prava na naknadu parničnih troškova tužitelju (prema st. 2. čl. 158.) odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti u parnici povodom kojih bi (za protivnika osiguranja ili za bilo koju stranu u postupku) nastao dodatni parnični trošak." Istovjetno shvaćanje zauzeto je i u rješenju VSRH poslovni broj Rev- 700/2021-2 od 14. lipnja 2023.
10. U konkretnom slučaju, tužitelj nije odmah povukao prijedlog za ovrhu po primitku uplate od tuženika (koja je uslijedila po primitku Obavijesti od javnog bilježnika), već je to učinio tek nakon što je ovršni postupak prešao u parnični, pri čemu su uslijedile dodatne procesne aktivnosti i to javnog bilježnika koji je donio rješenje o ovrsi, obje stranke, kao i suda, a što je sve uzrokovalo dodatne troškove.
11. Ne može se na tuženika u smislu čl. 10. ZPP, a u svezi s čl. 6. i čl. 14. st. 4. OZ- a, prebaciti teret troška vođenja parničnog postupka u situacijama kada je tuženik podmirio potraživanje i prije nego što je postupak iz ovršnog prešao u parnični.
12. Ovaj sud smatra da je obveza obje stranke tijekom vođenja postupka postupati na način da se što više smanje troškovi postupka, a postupanje tužitelja u smislu da je povukao tužbu tek po primitku rješenja kojim je postupak prešao u parnični, predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja radi ostvarenja što većeg troška.
12.1. Osim toga, da je tužitelj odmah obavijestio sud da je dugovanje podmireno, ovrha bi bila obustavljena u skladu s odredbom iz čl. 40. st. 1. OZ, a o troškovima ovršnog postupka bi bilo odlučeno na temelju čl. 14. st. 4. OZ-a u ovršnom postupku. Također činjenica da ovršni trošak nije plaćen kada i glavnica, nije opravdan razlog za nepravovremeno povlačenje tužbe jer nema zapreke da se o osnovanosti ovršnog troška raspravlja u ovršnom postupku, a ne u parničnom.
13. Međutim, s obzirom da je tuženik platio glavnicu i kamate tek po primitku Obavijesti, odnosno po pokretanju ovršnog postupka, dužan je snositi troškove ovršnog postupka od 43,66 eur koji se sastoje od javnobilježničkog troška i odvjetničkog troška sastavljanja prijedloga za ovrhu.
14. Nadalje, u odnosu toč. II. pobijanog rješenja kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u vidu jednokratne nagrade, valja reći sljedeće.
14.1. Smisao odredbe članka 281. OZ, je da je zakonodavac normirao postupanje javnog bilježnika u povodu primitka prijedloga za ovrhu (obavijest ovršeniku da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju) upravo kako bi omogućio mirno rješavanje sporova, izvan suda i drugih institucija, uz manji trošak.
14.2. Tužitelj je, dakle, prije donošenja rješenja o ovrsi, mogao tuženika upozoriti da je još neplaćen trošak ovršnog postupka, te bi postupanjem na navedeni način tužitelj postupao savjesno poštujući načelo dužnosti suradnje iz članka 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.). U slučaju da tuženik ne bi ispunio i tu obvezu po upozorenju tužitelja, moglo bi se smatrati da je sam skrivio potrebu vođenja postupka i u takvoj situaciji bi trošak cijelog prvostupanjskog postupka tužitelju bio dužan naknaditi tuženik, a što ovdje nije slučaj.
14.3. U pogledu navedenog, treba imati u vidu i odredbu članka 156. stavka 1. ZPP kojom je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
14.4. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj je prouzrokovao nastanak parničnog troška i potrebu za vođenjem ovog postupka nesavjesnim postupanjem jer nije odmah po izvršenoj uplati od strane tuženika djelomično povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na podmireni dio dugovanja, a zbog kojeg propusta je javni bilježnik rješenjem o ovrsi obvezao tuženika na podmirenje kako iznosa glavnice tako i ovršnog troška, te je tužitelj tek u parničnom postupku djelomično povukao tužbeni zahtjev.
15. Stoga, u ovoj činjeničnoj situaciji kada povlačenje tužbe nije uslijedilo odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, nije ostvaren uvjet iz članka 158. stavka 2. ZPP te je nastanak daljnjeg, sada parničnog troška, u sferi krivnje ovrhovoditelja, sada tužitelja, u smislu citiranog članka 156. ZPP.
15.1. Stoga u pravu je prvostupanjski sud kad je utvrdio da tužitelj nema pravo na naknadu parničnih troškova te mu je naložio da iste naknadi tuženiku.
16. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi pobijano rješenje primjenom čl. 380. t. 2. ZPP u toč. II. izreke, a preinačiti u toč. III. izreke temeljem čl. 380. t. 3. ZPP i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju daljnju trošak od 43,66 eur.
17. S obzirom na to da je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 34%, valjalo mu je u tom omjeru dosuditi trošak žalbenog postupka, pa mu je primjenom Tbr. 10/3 Tarife priznato 10,62 eura i odlučeno je kao pod toč. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Sudac:
Josip Grubišić
