Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-858/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ĐVF, izvjestiteljice i ĐV, članice, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-47/2018-70 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice UV kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-47/2018-70 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 9.954,21 EUR–a[1] (75.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. siječnja 2018. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka (točka I. izreke),

- nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.350,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 286,50 EUR–a.

4. Žalba je neosnovana.

5.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 10. siječnja 2024. (list 171 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. ing. KV, stalnog sudskog vještaka od 11. lipnja 2023. (list 153-163 spisa), da joj tuženik isplati iznos od 6.022,24 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. siječnja 2018. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.110,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.2. Tužiteljica navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime osigurnine iz Ugovora o kasko osiguranju motornog vozila kojim je bio osiguran osobni automobil u vlasništvu tužiteljice, a koji je oštećen u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. siječnja 2018.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8.1. Ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike prometne dozvole (list 4 spisa), preslike Ugovora o kasko osiguranju motornog vozila broj [broj police] od 27. studenog 2017. (list 5 spisa), preslike Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (list 6-11 spisa), preslike zapisnika o očevidu od 23. siječnja 2018. (list 12-14 spisa), preslike dopisa tuženika od 15. siječnja 2018. (list 15 spisa), fotografija automobila (list 30-36 spisa), preslike dokumentacije očevida (list 54-62 spisa), preslike službene bilješke Postaje prometne policije Varaždin od 13. siječnja 2018. (list 67 spisa), preslike službene bilješke Postaje prometne policije Varaždin od 5. veljače 2018. (list 69 spisa), preslike dopisa dr. med. ZV od 16. ožujka 2018. (list 86 spisa), preslike dopisa dr. med. RV od 13. ožujka 2018. (list 86 spisa), video snimke nadzorne kamere s Benzinske postaje ''Kero–benz'' na dan 13. siječnja 2018. na CD–u (list 101 spisa), iskaza svjedoka NV, svjedokinje FV i svjedoka IV saslušanih na ročištu od 19. ožujka 2019. (list 114-116 spisa), iskaza svjedoka ČV, svjedoka DV, svjedoka BV i svjedoka HV, saslušanih na ročištu od 23. svibnja 2019. (list 117-119 spisa), iskaza svjedoka SV i svjedokinje CV saslušanih zamolbeno kod Općinskog suda u Kutini na ročištu od 9. ožujka 2022. (list 129-131 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. KV, stalnog sudskog vještaka od 11. lipnja 2023. (list 153-163 spisa), dopisa Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije od 11. travnja 2023. (list 181 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. KV, stalnog sudskog vještaka od 31. kolovoza 2024. (list 190-203 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dr. med. Andrine Kopjar, stalnog sudskog vještaka od 3. rujna 2024. (list 206-207 spisa) te preslike službene zabilješke Policijske postaje Kutina od 10. travnja 2018. (preslika ODO spisa broj KR-DO-288/18), utvrdio u bitnom:

- da se 13. siječnja 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećen osobni automobil marke i modela BMW 560L, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužiteljice (u daljnjem tekstu: Automobil),

- da je Automobil na dan nesreće bio osiguran kod tuženika na temelju Ugovora o kasko osiguranju motornog vozila broj 831303657 od 27. studenog 2017. (u daljnjem tekstu: Ugovor), a koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika za razdoblje od 18. studenog 2017. pa do 18. studenog 2018.,

- da je tužiteljica na temelju Ugovora ugovorila potpuno kasko osiguranje i da su sastavni dio Ugovora bili i Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (u daljnjem tekstu: Uvjeti),

- da je Uvjetima, između ostalog, određeno:

- da je osiguranik vlasnik vozila i da se osiguranikom, osim vlasnika vozila, smatraju supružnik osiguranika, djeca osiguranika, brat ili sestra osiguranika, posvojenik ili posvojitelj osiguranika, osoba koja s osiguranikom živi u zajedničkom kućanstvu, radnik osiguranika te opunomoćenik osiguranika (čl. 6.),

- da potpuno kasko osiguranje pokriva štete prouzročene oštećenjem, uništenjem ili nestankom osiguranog vozila, odnosno drugih osiguranih stvari u i na vozilu, i to nakon ostvarenja osiguranih rizika (čl. 17. st. 1.),

- da je osnovni osigurani rizik potpunog kasko osiguranja, između ostalog, i prometna nesreća (npr. prevrnuće, sudar, udar, iskliznuće, survavanje i sl.) (čl. 17. st. 2. t. 1.),

- da osiguranik gubi prava iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola te da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugim metodama mjerenja koncentracije alkohola u krvi utvrdi da količina alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više) i ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, osim u slučajevima kada bi to bilo štetno po zdravlje (čl. 21. st. 1. t. 2.),

- da je tužiteljica 15. siječnja 2018. podnijela odštetni zahtjev tuženiku, ali da tuženik na temelju odštetnog zahtjeva nije tužiteljici isplatio osigurninu,

- da iz zapisnika od očevidu od 23. siječnja 2018. proizlazi:

- da je na mjestu nesreće istoga dana (13. siječnja 2018.) proveden očevid od strane policijskih službenika, i to povodom dojave IV iz [adresa] u 21,34 sati,

- da se nesreća dogodila u 20,40 sati na području općine [adresa], u [adresa], u visini poduzeća Croma, gdje vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h, kada je Automobil izletio udesno s ceste na oranicu i prevrnuo se na krov,

- da je vozačica Automobila u trenutku nesreće bila FV iz [adresa], da je ista alkotestirana i da nije utvrđeno postojanje alkohola u krvi,

- da su utvrđena oštećenja prednje i stražnje strane Automobila,

- da je policijski službenik Postaje prometne policije Varaždin JV sastavio službenu bilješku 5. veljače 2018. u kojoj je naveo da se operativnim radom na terenu došlo do sljedećih saznanja:

- da je prometnu nesreću od 13. siječnja 2018. prouzročio sin tužiteljice ČV (rođen **.**.1989.) iz [adresa] koji je u popodnevnim satima konzumirao veću količinu alkohola na Benzinskoj postaji ''Kero–benz'' u [adresa] te je između 19,00 i 20,00 sati napustio područje

Benzinske postaje ''Kero–benz'' s Automobilom,

- da je na mjesto nesreće pristupila FV (rođena **.**.1997.) iz [adresa], tada djevojka ČV, a koja je izjavila da je ona upravljala Automobilom u vrijeme slijetanja istog s kolnika,

- da je do lažiranja podataka o vozaču Automobila došlo iz razloga što je pravi vozač ČV bio pod jakim utjecajem alkohola pa se, budući da je Automobil imao kasko osiguranje, ne bi mogao podnijeti zahtjev za naknadu štete od tuženika,

- da je tuženik 28. veljače 2018. podnio kaznenu prijavu Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Varaždinskoj zbog sumnje u istinitost navoda FV da je upravo ona upravljala Automobilom na dan nesreće, a čime bi bila ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – u daljnjem tekstu: KZ),

- da je svjedok NV iskazao:

- da je po zanimanju kriminalist u Policijskoj postaji Varaždin,

- da je izvršio obavijesne razgovore zbog postojanja sumnje u način odvijanja prometne nesreće od 13. siječnja 2018.,

- da je pribavio snimku nadzorne kamere s Benzinske postaje ''Kero–benz'' na dan 13. siječnja 2018., iz koje se vidi da je ČV pio sa svojim prijateljima u caffe baru u sklopu benzinske postaje,

- da je pribavio ispis telefonskih poziva za brojeve mobilnih telefona koje su koristili ČV i FV, iz kojih je vidljivo da su isti imali intenzivnu međusobnu komunikaciju, ali i komunikaciju s EV (ocem FV),

- da je saslušao sve osobe koje su se nalazile u društvu ČV u caffe baru u sklopu Benzinske postaje ''Kero–benz'', kao i ČV i FV,

- da je ČV u svom iskazu naveo u bitnom da se isti doista nalazio u caffe baru u sklopu Benzinske postaje ''Kero–benz'', s time da se sa svojim prijateljem CV dogovorio da nakon toga ode s njim i njegovom suprugom u [adresa], da je zbog toga nazvao svoju djevojku FV kako bi ona preuzela Automobil i odvezla ga kući te da je za nesreću saznao dok su se vozili prema [adresa], nakon čega se vratio u [adresa],

- da je FV u svom iskazu navela u bitnom da je ona vozila Automobil u vrijeme nesreće, i to iz razloga što je ČV bio u [adresa] na nekom seminaru,

- da je od FV zatraženo da se podvrgne poligrafskom testiranju, budući da se njezin iskaz razlikovao od iskaza ČV, ali da je ista to odbila,

- da je MV iskazao u bitnom da je FV imala nesreću s Automobilom,

- da je prijatelj ČV (inače iz [adresa]) u svom iskazu naveo u bitnom da se ČV doista vozio u automobilu s njegovom obitelji te da je ČV tijekom vožnje primio poziv u vezi nesreće, nakon čega su se vratili, dok supruga prijatelja ČV, koja je također bila u automobilu, nije imala nikakvih saznanja o nesreći, niti je na dan nesreće vidjela ČV,

- da je prilikom provjeravanja ispisa poziva i sms poruka primijetio da nakon nesreće FV nije nazvala ni ČV, niti svog oca IV, već da su oni prvi kontaktirali FV,

- da je svjedok ČV iskazao:

- da nije bio sudionik nesreće od 13. siječnja 2018.,

- da je toga dana poslijepodne, zajedno sa svojom zaručnicom FV, kupovao namirnice u trgovačkom centru ''Lumini'' u [adresa], gdje su se našli s njegovim kolegom SV iz [adresa] i njegovom obitelji,

- da je nakon kupovine ostavio FV kod njene kuće u [adresa], nakon čega je otišao u caffe bar u sklopu Benzinske postaje ''Kero–benz'', gdje se našao sa svojim kolegama i prijateljima na sat vremena i popio 2–3 boce piva od 0,25 l ili 0,33 l,

- da je nakon toga oko 18,00 ili 19,00 sati vozio kolegu HV prema njegovoj kući u [adresa], s time da se u međuvremenu dogovorio s SV i njegovom obitelji da ode kod njih u [adresa], kako bi njih dvojica zajedno sljedećeg dana potpisali određene dokumente u sjedištu njihove tvrtke u [adresa] i onda službenim vozilom otputovali na njihovo radno mjesto na sjeveru [adresa],

- da je istovremeno pozvao FV, koja je imala rezervni ključ, da dođe po Automobil koji je ostavio na parkiralištu uz glavnu cestu u [adresa], ali da ju nije dočekao radi preuzimanja Automobila jer je čekala svog brata da dođe kući i doveze ju do parkirališta,

- da ga je SV, nakon što su završili kupovinu u trgovačkom centru ''Lumini'', pokupio sa svojim autom na parkiralištu u [adresa], u kojem se u tom trenutku nalazila njegova supruga i dvoje njihove djece, nakon čega su svi zajedno otputovali autocestom prema [adresa],

- da ga je za vrijeme vožnje prema [adresa] nazvao MV koji ga je obavijestio o nesreći u kojoj je sudjelovala FV, nakon čega ga je SV odvezao nazad do kuće od FV u [adresa], gdje su došli oko 23 sata,

- da su Automobil osim FV koristili i MV te njegova majka

UV (u ovom predmetu tužiteljica),

- da je svjedokinja FV iskazala:

- da je povremeno vozila Automobil te da ju je na dan nesreće njezin zaručnik ČV nazvao i zamolio da preuzme Automobil koji je bio ostavljen na parkiralištu kod crkve u mjestu [adresa], budući da se ČV dogovorio sa svojim kolegom da odu prema [adresa] obaviti neki posao,

- da ne zna kako se zove kolega od ČV jer ga nikad nije upoznala,

- da je imala rezervni ključ sa sobom i preuzela Automobil te da je, vozeći se prema svojoj kući, na ravnom dijelu izvan mjesta [adresa] sletjela s Automobilom izvan ceste u desnu stranu,

- da je u trenutku nesreće bila vezana sigurnosnim pojasom, a da je u nesreći zadobila natučenje od pojasa i da je udarila svojim lijevim ramenom u prozor ili vrata s njezine lijeve strane, dok drugih ozljeda nije imala,

- da je, nakon što je sletjela s Automobilom izvan ceste, nazvala svog oca IV, a nakon toga i ČV,

- da je njezin otac nazvao policiju radi očevida nesreće te da je njezin otac došao na mjesto nesreće prije policije,

- da ČV nije došao na mjesto nesreće, nego se samo interesirao za njezino zdravlje i nastavio svoje putovanje,

- da ima vozačku dozvolu od 2015. godine i da pretežno vozi automobil marke FIAT,

- da ČV u razdoblju od 13. siječnja 2018. pa do 31. siječnja 2018. nije zatražio liječničku pomoć u ambulanti dr. med. ZV, specijalistice obiteljske medicine,

- da FV u razdoblju od 13. siječnja 2018. pa do 30. siječnja 2018. nije zatražila liječničku pomoć u ambulanti dr. med. RV,

- da se ni ČV, niti FV u razdoblju od 13. siječnja 2018. pa do 22. siječnja 2018. nisu javili u Nastavni zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije radi pregleda,

- da je svjedok MV iskazao:

- da ga je u siječnju 2018. njegova kćer FV nazvala i rekla da je imala nesreću i da je sletjela s ceste,

- da je došao na mjesto nesreće pola sata prije policije,

- da je Automobil bio dosta oštećen, ali da njegova kćer nije bila ozlijeđena, niti mu se žalila na bolove,

- da je njegova kćer povremeno vozila Automobil,

- da je svjedok BV iskazao:

- da poznaje ČV jer isti kupuje u njegovoj trgovini auto dijelova,

- da se na dan nesreće našao sa ČV i ŽV oko 16,00 ili 17,00 sati u caffe baru u sklopu Benzinske postaje ''Kero–benz'' jer se ČV spremao na put, gdje su popili kavu ili pivo,

- da je ostao u caffe baru 15–20 minuta, dok su ČV i PV još ostali,

- da je svjedok PV iskazao:

- da je prijatelj od ČV,

- da se na dan nesreće našao sa ČV i BV u caffe baru u sklopu Benzinske postaje ''Kero–benz'', gdje su popili koje piće,

- da ga je ČV osobno vozio kući,

- da je svjedok SV iskazao:

- da je 13. siječnja 2018. došao sa svojim osobnim automobilom u [adresa] zajedno sa svojom suprugom (CV) i troje djece kako bi posjetio svog prijatelja u njegovoj vikendici,

- da su poslije vikendice otišli u trgovački centar u [adresa],

- da se, nakon što je obavio kupovinu u trgovačkom centru, čuo sa ČV s kojim inače radi u istoj firmi te da su se dogovorili da će zajedno otići nazad za [adresa] jer su idući dan trebali ići u Slavonski Brod kako bi potpisali papire vezane za posao,

- da se sa ČV našao na parkiralištu trgovačkog centra, da je ČV ušao u njegov automobil u kojem su također bili njegova supruga i troje djece te da su svi zajedno, kada je već bio sumrak, krenuli autocestom iz [adresa] prema [adresa],

- da je tijekom vožnje ČV primio telefonski poziv i zamolio da se okrenu nazad prema [adresa] jer se nešto dogodilo, nakon čega ga je ostavio na parkiralištu istog trgovačkog centra,

- da mu ČV nije rekao što se točno dogodilo, a da je ČV na parkiralištu trgovačkog centra dočekao isti čovjek koji ga je prethodno i dovezao na parkiralište,

- da je svjedokinja CV iskazala:

- da je 13. siječnja 2018. doputovala osobnim automobilom u [adresa] zajedno sa svojim suprugom (SV) i troje djece kako bi posjetili suprugovog prijatelja u njegovoj vikendici, gdje su ostali na roštilju,

- da su se kod suprugovog prijatelja zadržali do mraka, nakon čega su otišli u kupovinu u trgovački centar u [adresa],

- da se njezin suprug tada čuo sa svojim kolegom s posla ČV te da su se dogovorili da on ode zajedno s njima u [adresa] jer su obojica sljedeći dan trebali otići u [adresa] vezano za posao,

- da je ČV došao na parkiralište trgovačkog centra te da su svi zajedno, kada je već bio mrak, krenuli prema [adresa],

- da je ČV tijekom vožnje primio telefonski poziv, nakon čega su ga automobilom vratili u [adresa],

- da im ČV nije rekao što se dogodilo, već je naknadno saznala što se dogodilo, kada je policija došla kod njih kući,

- da je na roštilju malo više popila, zbog čega je u svom iskazu u policiji rekla da se nitko toga dana nije vozio s njima u automobilu, a da se tek kasnije sjetila da se toga dana ČV vozio s njima u automobilu,

- da je policijski službenik Policijske postaje Kutina VV sastavio službenu zabilješku 10. travnja 2018. u kojoj je naveo da je obavljen obavijesni razgovor s CV, na temelju kojeg se došlo do saznanja o tome:

- da je ista, zajedno sa svojim suprugom SV i troje malodobne djece, došla s automobilom u [adresa] u popodnevnim satima kod suprugovog prijatelja Đ, kod kojeg su se zadržali do večernjih sati (oko 20,00–21,00 sati),

- da je otprilike sat vremena nakon njihovog dolaska kod Đ došao ČV, koji je također suprugov prijatelj, te da se isti zadržao kod Đ do večernjih sati (oko 20,00 sati),

- da se ČV u nijednom trenutku nije vozio s njima u automobilu, niti ga je njezin suprug bilo gdje vozio,

- da je tijekom postupka provedeno prometno–tehničko vještačenje od strane dipl. ing. KV, stalnog sudskog vještaka na okolnost visine štete koja je nastala na Automobilu u prometnoj nesreći,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. lipnja 2023. proizlazi:

- da je na Automobilu nastupila totalna šteta jer cijena popravka s originalnim BMW dijelovima i u ovlaštenom servisu iznosi 25.562,13 EUR–a, s uključenim PDV– om, dok je vrijednost Automobila u trenutku nastanka štete iznosila 7.169,34 EUR–a,

- da vrijednost ostatka Automobila iznosi 1.147,09 EUR–a, tako da stvarna šteta na Automobilu iznosi 6.022,24 EUR–a,

- da se tužiteljica podneskom od 10. siječnja 2024. očitovala da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te da konačno postavlja tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 6.022,24 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. siječnja 2018. pa do isplate,

- da se tuženik podneskom od 22. siječnja 2024. očitovao da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka,

- da je tijekom postupka provedeno kombinirano prometno–tehničko i medicinsko vještačenje po dipl. ing. KV, stalnom sudskom vještaku i dr. med. Andrini Kopjar, stalnom sudskom vještaku na okolnost mehanizma nastanka prometne nesreće i ozljeda koje je u takvoj nesreći mogao zadobiti vozač Automobila,

- da iz nalaza i mišljenja dipl. ing. KV, stalnog sudskog vještaka od 31. kolovoza 2024. proizlazi:

- da se nesreća dogodila 13. siječnja 2018. oko 20,40 sati, kada su vremenski uvjeti bili noć, kiša i slabo osvijetljeno, i to u [adresa], kod poduzeća Croma, gdje je ograničenje brzine iznosilo 50 km/h, na način da je Automobil izletio van kolnika te se višestruko prevrnuo,

- da na mjestu nesreće nije bilo vidljivih duljih tragova kočenja, zanošenja ni klizanja Automobila, ali da putanja skretanja u desno upućuje na destabilizaciju zadnjeg kraja Automobila, što govori da je vozač upravljajući Automobilom destabilizirao zadnji kraj istog i zatim potpuno promašio putanju kretanja i vođenja kolnika,

- da je nakon skretanja u desno i kontakta s bankinom s desne strane kolnika Automobil prešao s asfalta na travnatu površinu prema oranici, kratko vozio po mekanom terenu koji se nalazi uz bankinu i zatim zabio u mekani teren, nakon čega je došlo do rotacije i prevrtanja, do konačnog zaustavljanja Automobila,

- da je brzina kretanja Automobila u trenutku izlijetanja na bankinu iznosila oko 31,58 m/s , odnosno 113,70 km/h,

- da je pravilnim ulaskom u zavoj i poštovanjem ograničenja brzine vozač mogao izbjeći nesreću,

- da u trenutku nesreće nije došlo do zatezanja sigurnosnog pojasa vozača,

- da iz nalaza i mišljenja dr. med. Andrine Kopjar, stalnog sudskog vještaka od 3. rujna 2024. proizlazi da bi, uzimajući u obzir mehanizam nesreće te oštećenja na Automobilu, bilo za očekivati da vozač Automobila zadobije ozljede, makar samo i tjelesne ozljede, ali da se ne može sa sigurnošću isključiti ni da u ovakvoj dinamici nesreće vozač ne zadobije ozljede.

8.2. Ovdje valja napomenuti da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka osporavao da je FV upravljala Automobilom u trenutku nesreće te je isticao da je ČV bio vozač Automobila.

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da je u ovom predmetu, s obzirom na prigovor tuženika, prvenstveno trebalo utvrditi tko je vozio Automobil u trenutku nesreće,

- da je sporno kretanje ČV nakon izlaska iz ugostiteljskog lokala pa do susreta s obitelji SV, kao i samo mjesto susreta s tom obitelji, s obzirom na različite iskaze SV i CV, ČV te FV,

- da je ČV na dan nesreće u razdoblju iza 20 sati pa do 23,30 sati imao doista intenzivnu komunikaciju sa FV i EV,

- da su iskazi saslušanih svjedoka, i to naročito U CV, ČV te FV, pa djelomično i IV, nakon što je izvršena usporedba s iskazima koje su iste osobe dale u obavijesnim razgovorima djelatnicima Policijske postaje Varaždin i Policijske postaje Kutina, ocijenjeni kao neistiniti u dijelu koji se odnosi na kretanje ČV iza 20 sati, naročito u dijelu koji se odnosi na odlazak ČV s obitelji CV,

- da na neistinitost iskaza u tome dijelu upućuju i činjenice da je dana 13. siječnja 2018. bila subota, da se nesreća dogodila iza 20 sati te da su se u automobilu obitelji CV tada nalazile dvije odrasle osobe i troje malodobne djece, iz čega dalje proizlazi da je nelogično i neživotno da bi tada u automobil ušla još jedna odrasla osoba koja je prije toga konzumirala više alkoholnih pića,

- da je također nelogično i neživotno da bi FV, koja je vrlo rijetko vozila Automobil, vozila Automobil toga dana po lošim vremenskim uvjetima, i to većom brzinom, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se Automobil u trenutku izlijetanja na bankinu kretao brzinom od 113 km/h,

- da treba imati u vidu i činjenicu da je Automobil veći i jači od automobila kojim se FV inače služila (Fiat Punto), a što znači da ista nema većeg iskustva u vožnji Automobila,

- da i iz službene zabilješke policijskog djelatnika JV od 5. veljače 2018. jasno proizlazi da je operativnim radom policijskih djelatnika na terenu došlo do saznanja da je Automobil u nesreći bio vožen upravo od strane ČV koji je tada bio pod jakim utjecajem alkohola,

- da FV u svom iskazu navodi da je zadobila ozljede od zatezanja sigurnosnim pojasom, dok iz iskaza prometno–tehničkog vještaka jasno proizlazi da sigurnosni pojas na vozačevoj strani u prometnoj nesreći uopće nije bio korišten, odnosno nije bio u funkciji, tako da jasno proizlazi da se FV na taj način nije mogla ozlijediti te da je i u tom dijelu lažno iskazivala,

- da iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se nesreće dogodila na način da je upravo ČV, upravljajući Automobilom pod utjecajem alkohola i većom brzinom po lošim vremenskim uvjetima, destabilizirao na cesti Automobil i nakon toga izletio sa ceste u desno gdje je na poljoprivrednoj površini na cesti došlo do rotacije Automobila te teškog oštećenja istog, nakon čega je ČV, budući da je vožnja pod utjecajem alkohola jedan od razloga gubitka prava iz osiguranja sukladno odredbi iz čl. 21. st. 1. t. 2. Uvjeta, napustio mjesto nesreće u dogovoru s EV i FV, dok je FV preuzela na sebe ulogu vozača Automobila, sve kako bi tužiteljica ostvarila isplatu osigurnine od tuženika na temelju police kasko osiguranja,

- da, imajući u vidu sve navedeno, sud smatra da je tužiteljica zatražila isplatu osigurnine od tuženika lažnim i neistinitim navodima, dakle prijevarno, što sve dovodi do isključenja obveze tuženika za isplatu osigurnine tužiteljici zbog uništenog Automobila u smislu odredbe iz čl. 944. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) te navedenih odredbi Uvjeta koje se odnose na gubitak prava iz osiguranja, odnosno isključenje obveza osiguratelja.

10.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije bila mjerodavna odredba iz čl. 944. ZOO–a, kojom je propisano da, ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog učinka, kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, već su bile mjerodavne odredbe iz čl. 4. i čl. 6. ZOO–a.

10.2. Odredbom iz čl. 4. ZOO–a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a odredbom iz čl. 6. ZOO–a propisano je da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

11.1. Naime, u ovom predmetu se ne radi o tome da su tužiteljica, kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik, i/ili ČV, kao osiguranik i osoba koja je upravljala Automobilom u trenutku nesreće, prijevarno izazvali osigurani slučaj u smislu odredaba iz čl. 17. st. 1. i čl. 17. st. 2. t. 1. Uvjeta te čl. 922. st. 1. ZOO–a, dakle prometnu nesreću koja je uzrokovana slijetanjem Automobila s kolnika i njegovim daljnjim prevrtanjem, već o tome da je tužiteljica, kada je podnijela odštetni zahtjev tuženiku u kojem ga u smislu odredbe iz čl. 941. ZOO–a obavještava o nastupu osiguranog slučaja, u istom lažno navela da je Automobilom u trenutku nesreće upravljala FV.

11.2. Tužiteljica je u odštetnom zahtjevu lažno navela da je Automobilom u trenutku nesreće upravljala FV, kako bi tuženik, kao osiguratelj, postupio sukladno odredbama iz čl. 943. ZOO–a te isplatio tužiteljici osigurninu iz Ugovora, s obzirom na to da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi ne samo da je upravo ČV upravljao Automobilom u trenutku nesreće, nego i da je ČV neposredno nakon nesreće, svjestan da će i on i tužiteljica, kao osiguranici u smislu odredbe iz čl. 6. Uvjeta, izgubiti pravo na isplatu osigurnine iz Ugovora u smislu odredbe iz čl. 21. st. 1. t. 2. Uvjeta zbog količine alkohola u njegovoj krvi koja je očigledno iznosila 0,5 g/kg, odnosno 0,5 promila i/ili više, zatražio od svoje tadašnje djevojke FV da prije dolaska policijskih službenika na očevid dođe na mjesto nesreće i neistinito preuzme odgovornost za upravljanje Automobilom u trenutku nesreće, a što je ona i učinila, dok se ČV u međuvremenu udaljio s mjesta nesreće.

11.3. Navedeno postupanje tužiteljice, dakle podnošenje odštetnog zahtjeva tuženiku u kojem ga obavještava o nastupu osiguranog slučaja, ali uz lažno navođenje podatka o tome tko je upravljao Automobilom u trenutku nesreće, a koji podatak je bitan za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze, svakako je protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO–a) te načelu zabrane zlouporabe prava (čl. 6. ZOO–a), kao jednim od osnovnih načela na kojim se obvezni odnosi temelje, budući da je bilo usmjereno prema tome da se od tuženika na lažan, odnosno nepošten način ostvari isplata osigurnine iz Ugovora.

12. Prema tome, prvostupanjski sud je u konačnici pravilno postupio kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.954,21 EUR–a (75.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega su neosnovani i daljnji žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno utvrdio tko je u trenutku prometne nesreće od 13. siječnja 2018. upravljao Automobilom, a zbog čega je i pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a.

13.1. Pri tome valja dodati da to što je FV u prekršajnom postupku, prema navodima tužiteljice, pravomoćno osuđena za izazivanje predmetne prometne nesreće s materijalnom štetom i za to platila novčanu kaznu, suprotno mišljenju iste, ne veže parnični sud u ovom predmetu u smislu odredbe iz čl. 12. st. 1. ZPP–a u pogledu utvrđenja osobe koja je u trenutku nesreće upravljala Automobilom, budući da je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti pa je parnični sud u ovom predmetu imao ovlaštenje da na temelju dodatnih dokaza izvede drugačiji zaključak u pogledu konkretne odlučne činjenice.

13.2. Iz navedenih razloga na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je upravo ČV upravljao Automobilom u trenutku nesreće ne utječu ni preostali žalbeni navodi tužiteljice da povodom kaznene prijave koju je tuženik 28. veljače 2018. podnio protiv ČV zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ–a isti nije (pravomoćno) osuđen za konkretno kazneno djelo, niti žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona preocjenjuje iskaze pojedinih svjedoka i tumači nalaz i mišljenje vještaka.

14.1. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka koja je sadržana pod točkom I. i II. izreke pobijane presude, a kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.350,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. listopada 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14.2. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspjela.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 2. i čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac