Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-3183/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vrdoljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2765/2022-13 od 22. studenoga 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2765/2022-13 od 22. studenoga 2024. u pobijanoj točki I i II izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:
„I Utvrđuje se da nije dopušten postupak osiguranja zasnivanjem prisilnog založnog prava određen Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-348/22 od 9. veljače 2022. te se određuje uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je na nekretnini upisanoj u knjige PU Općinskog građanskog suda u Zagrebu Vrapče Novo, [broj poduloška]: jednosoban stan broj 42 na III (trećem) katu površine 40,27 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice s WC-om, hodnika, lođe i spremišta, bilo prije provedbe prijedloga zaprimljenog dana 15. veljače 2022. pod brojem Z-8064/22 na način da se briše sljedeći upis: uknjižba, založno pravo, rješenje o osiguranju posl. br. 18 Ovr-348/2022, koji je na Općinskom građanskom sudu zaprimljen 28. siječnja 2022. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 6.818,35 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske poštanske banke d.d., na dan isplate, sa zakonskom zateznim kamatama, počevši od 21. siječnja 2022. a to sve na način i po stopi određenoj rješenjem o osiguranju, na suvlasničkom dijelu EI (OIB [osobni identifikacijski broj]), koji se sastoji od 1/2 dijela nekretnine, za korist: B2 Kapital d. o. o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41.
II Nalaže se tuženom B2 Kapital d.o.o., iz Zagreba, Radnička cesta 41, da isplati tužiteljici RI iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 679,63 eura, u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 320,37 eura odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv točke I i II navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Tužiteljica je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-348/2022 od 12. travnja 2022. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim iz razloga na koje se poziva u žalbi, a koji su propisani člankom 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ), a s obzirom na istaknuti prigovor da je određeno osiguranje zastarjele tražbine, da zadužnica nije ovršna isprava a nekretnina na kojoj je određeno osiguranje predstavlja jedini dom i jedinu nekretninu protivnika osiguranja te isto nije dopušteno uslijed povrede pravične ravnoteže stranaka. Prigovara i bitnim povredama postupka jer joj nije dostavljen prijedlog za osiguranje.
6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li osnovan prigovor zastare potraživanja.
7. Uvidom u Izjavu o zapljeni računa (zadužnica) koju je tužiteljica kao korisnik kredita izdala Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. kao kreditoru i na kojoj je potpis tužiteljice ovjeren od strane javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković pod brojem Ov-3519/10 dana 26. veljače 2010. predstavlja ovršnu ispravu koja je kao takva određena čl. 183. st. 7 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08. – dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice s time da prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ-a ima funkciju pravomoćnog rješenja o ovrsi kad se tražbina ostvaruje provedbom ovrhe na novčanim sredstvima, računu ovršenika, odnosno učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na račun ovrhovoditelja, ali i funkciju opće kategorije ovršne isprave kada se na temelju zadužnice ovrha predlaže na drugom predmetu ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ-a).
8. Zastara tražbine po zadužnici na kojoj je samo ovjeren potpis izdavatelja zadužnice nastupa u općem zastarnom roku iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO).
9. Tuženik tvrdi da je zadužnica prvo aktivirana 8. travnja 2014. od strane ranijeg vjerovnika, za dio njegove tražbine, potom 8. lipnja 2015. na puni iznos tražbine, a nakon što je isknjižena zbog nemogućnosti izvršenja 4. kolovoza 2018. ponovno je od strane tuženika aktivirana 5. svibnja 2022. te je tužiteljica vršila redovite uplate tijekom 2017. i 2018. godine, što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga, čime je prekidan rok zastare pa tražbina nije zastarjela.
10. Iz specifikacija izvršenja osnove za plaćanje po zadužnici broj OV-3519/10 proizlazi da je zadužnica dana na naplatu 8. travnja 2014. U specifikaciji je navedena primjedba: „nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a“ te je vidljivo da je naplata obustavljena/opozvana. Ponovno je zadužnica aktivirana 8. lipnja 2015. te je u specifikaciji također navedena primjedba: „nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12.
ZPONS-a“ te da je naplata obustavljena/opozvana.
11. Odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 48/18., 2/20., 46/20. i 47/20. – dalje: ZPONS) regulirano je da, ukoliko se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
12. Budući da je FINA prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje koje je pokrenuto po zahtjevu od 8. travnja 2014. prije isteka roka od 3 godine, što proizlazi iz toga što je slijedeći zahtjev za naplatu podnesen već 8. lipnja 2015., sud zaključuje da je ta naplata prekinuta na drugi način.
13. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje, da iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje po zadužnici broj OV-3519/10 od 8. lipnja 2015. također nije vidljivo kada je FINA i temeljem čega točno prestala s izvršenjem osnove za plaćanje, odnosno da tuženik nije dokazao iz kojih razloga je FINA prestala izvršavati prisilnu naplatu niti kada je prestala izvršavati spornu zadužnicu nakon podnesenog zahtjeva za naplatu od 8. lipnja 2015. Naime, da je tuženik dokazao da se zadužnica kao osnova za plaćanje prestala izvršavati temeljem čl. 12. ZPONS-a te da je dokazao kada se temeljem tog propisa prestala izvršavati, tada bi u periodu u kojem se provodila izvansudska ovrha temeljem zadužnice nastupio prekid zastare. Međutim, kako je tuženik kao ovrhovoditelj mogao i povući osnovu za plaćanje (u specifikacijama izvršenja osnove za plaćanje od 8. travnja 2014. i 8. lipnja 2015. navedeno je da je ovrha obustavljena/opozvana), dakle, kako se osnova za plaćanje mogla prestati izvršavati i iz drugih razloga koji bi se mogli pripisati odluci ovrhovoditelja a ne postupku ovršenika, tuženik je bio dužan dokazati razloge zbog kojih je došlo do prestanka provedbe izvansudske ovrhe po spornoj zadužnici.
14. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao niti da je do prekida zastare došlo uplatama koje je tužiteljica vršila tijekom 2017. i 2018. što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 15. rujna 2022. jer se plaćanje jednog dijela duga ne smatra priznanjem drugog dijela duga, a nije sporno da se radi o dugu koji je nastao po kreditu kojeg je tužiteljici odobrila Hrvatska poštanska banka koje obveze dospijevaju mjesečno.
15. Slijedom navedenog sud zaključuje da je nastupila zastara prava naplate tražbine po zadužnici jer tuženik nije dokazao da je podnošenjem zadužnice na naplatu došlo do prekida zastare pa je proteklo više od 5 godina od početka tijeka zastarnog roka do podnošenja prijedloga za osiguranje u predmetu prvostupanjskog suda br. Ovr-348/22.
16. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, te da iz specifikacije osnove za plaćanje proizlazi da je raniji vjerovnik prvi put dostavila zadužnicu na izravnu naplatu za dio tražbine 8. travnja 2014., radi tražbine u iznosu od 5.342,91 kn, da je potom otkazan ugovor o kreditu te je tražbina iznosila ukupno 6.949,48 eur, te je 8. lipnja 2015. tuženik, koji je u međuvremenu stekao tražbinu zajedno sa zadužnicom, 8. lipnja 2015. povećao zahtjev za izravnu naplatu po zadužnici koja se još uvijek nalazila u redoslijedu osnova za plaćanje Financijske agencije od 8. travnja 2014., te da do 8. lipnja 2018. nije evidentirana naplata po zadužnici, Financijska agencija je navedenu isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje, uz napomenu „nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS- a“.
16.1. Tuženik kao vjerovnik zahtjevom od 5. svibnja 2021. ponovno je dostavio zadužnicu Financijskoj agenciji radi naplate tražbine od 8.820,57 eur.
17. Radi toga tuženik smatra da je, na temelju čl. 245. ZOO, došlo do prekida zastare te ista nije nastupila jer je prekid trajao sve do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija isknjižila zadužnicu, te je zastara tekla do 5. svibnja 2021., kada je zatražena naplata unutar petogodišnjeg roka.
18. Osnovano tuženik prigovara da je obrazloženje pobijane presude kontradiktorno ispravama u spisu, jer iz istih doista ne proizlazi da bi Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje koje je pokrenuto po zahtjevu od 8. travnja 2014., odnosno da bi do prestanka izvršavanja osnove za plaćanje moglo doći i iz razloga koji bi se mogli pripisati odluci ovrhovoditelja, kada postoji izričita napomena Financijske agencija da se radi o razlozima iz čl. 12. ZPONSA, tj. nemogućnosti izvršenja. Činjenica da na samom obrascu postoji rubrika „ukupno obustavljeno/opozvano“, uz konkretnu primjedbu „“nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a“ ne daje mjesta tumačenju da bi sam tuženik odnosno njegov prednik opozvali osnovu za plaćanje.
19. U slučaju ako na računu ovršenika nije bilo sredstva te se naplata tražbine zbog tog razloga nije mogla provesti, zastarni rok ne teče sve dok izravna naplata ne bude provedena. Dakle, sve dok se zadužnica nalazi u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i dok se provodi postupak izravne naplate, zastara ne teče (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-441/2022 od 25. siječnja 2023., Rev-1027/2021 od 3. svibnja 2022. i Rev- 534/2024 od 15. svibnja 2024.).
20. U konkretnom slučaju dakle, po zadužnici se, temeljem čl. 12. st. 1 ZPONS, prestalo postupati dana 4. kolovoza 2018., te je zastara ponovno počela teći 5. kolovoza 2018. Tuženik je zadužnicu ponovno na naplatu podnio 5. svibnja 2022., dakle, unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO, tako da tražbina tuženika nije zastarjela.
21. Zbog pogrešnog pravnog stava da su ispunjeni razlozi za nedopuštenost osiguranja iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ, sud nije ispitao istaknute razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ tj. da osiguranje nije dopušteno uslijed povrede pravične ravnoteže stranaka radi čega predlagatelj osiguranja nije bio ovlašten predložiti traženo osiguranje na temelju sporne zadužnice.
22. U ponovljenom postupku sud će utvrditi osnovanost zahtjeva za nedopuštenost osiguranja zbog tih razloga, koje je tužiteljica u postupku također obrazložila te je predložila i dokaze na istaknute okolnosti, te će o predmetu spora donijeti zakonitu odluku.
23. Na temelju čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
