REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3121/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Osijek, OIB 89819375646, Osijek, Josipa Huttlera 4, kojeg zastupa IB, dipl. iur., zbog nejednakog postupanja, odlučujući o prijedlogu tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-232/2023-4 od 13. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-3552/2021-21 od 6. travnja 2023., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-232/2023-4 od 13. veljače 2025., u odnosu na pitanje koje glasi:
„Može li sud utvrditi postojanje diskriminacije prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije ako tužitelj nije naveo konkretnu osnovu diskriminacije iz članka 1. stavka 1. tog zakona ili neku drugu osnovu diskriminacije temeljem Ustava RH i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-232/2023-4 od 13. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-3552/2021-21 od 6. travnja 2023. na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj kao radnik tuženika Upozorenjem s mogućnošću otkaza ugovora o radu stavljen u nepovoljniji i diskriminirajući položaj u odnosu na druge radnike tuženika, čime je tuženik počinio povredu iz odredaba Zakona o radu, naloženo je tuženiku Upozorenje s mogućnošću otkaza ugovora o radu staviti izvan snage u roku 15 dana, što će u protivnom zamijeniti ta presuda, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 497,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. travnja 2023. do isplate.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li sud u sporu radi zaštite dostojanstva radnika temeljenom na članku 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije naložiti stavljanje Upozorenja s mogućnošću otkaza radniku van snage, ili je to moguće jedino u postupku kojim se osporava otkaz ugovora o radu?
2. Može li se smatrati diskriminacijom odluka poslodavca da izda Upozorenje radniku koji u disciplinskom postupku nije priznao povredu radne obveza i ispričao se dok radniku koji je priznao počinjenje povrede radne obveze i ispričao se uzme to kao olakotnu okolnost i ne izda mu Upozorenje?
3. Radi li se o usporednoj situaciji u slučaju kada jedan radnik prizna povredu radne obveze, ispriča se i obeća da više isto neće ponoviti sa situacijom kada radnik osporava počinjenje povrede radne obveze, odnosno mora li sankcija poslodavca u oba slučaja biti ista ili ona ovisi upravo o ponašanju radnika u disciplinskom postupku?
4. Može li sud utvrditi postojanje diskriminacije prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije ako tužitelj nije naveo konkretnu osnovu diskriminacije iz članka 1. stavka 1. tog zakona ili neku drugu osnovu diskriminacije temeljem Ustava RH i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi da pravno shvaćanje u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, te se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na revizijske odluke Rev-363/2003, Revr-1111/10 i Revr- 1550/16, a u odnosu na četvrto postavljeno pitanje poziva se na revizijske odluke Rev- 334/2021, Revr-123/2015 i Rervr-1253/2012.
2.2. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja, udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.3. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlaže da se prijedlog tuženika odbije kao neosnovan.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je četvrto pravno pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije, kako je isto naznačeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
5.1. Navedeno stoga što je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog primjerice u odluci ovog suda poslovni broj Rev 334/2021-2 od 28. studenoga 2023., Revr-1905/2015-2 od 6. lipnja 2017. i dr. 6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. U odnosu na preostala (prvo, drugo i treće) postavljena pitanja, te u odnosu na sadržajni navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
