1                            Poslovni broj: Gž-1458/2023-3

 

Poslovni broj: Gž-1458/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz G. S., OIB: ..., zastupan po punomoćniku N. Š., odvjetniku u O., protiv tuženika Ž. P. iz G. S., OIB: ..., zastupan po punomoćnici K. K., odvjetnici u Z., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-1212/2022 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-1212/2022 od 31. svibnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I. Zabranjuje se tuženiku Ž. P. da tužitelja J. L. ometa i uznemirava na njegovoj nekretnini i to k.č.br. 135/2 livada H. u H. površine 1431 čhv-a, upisane u z.k.ul. 778 k.o. M., na način da sa svojih nekretnina pušta perad (guske) koje čine štetu na navedenoj nekretnini tužitelja na kojoj je posađen kukuruz, te je dužan spriječiti takvo ili slično uznemiravanje i nastanak daljnje buduće štete.

II. Nalaže se tuženiku Ž. P. iz G. S., naknaditi tužitelju J. L. iz G. S., OIB: ..., troškove parničnog postupka koji iznose 825,88 eura/6.222,59 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2.              Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet spora čini zahtjev tužitelja radi zabrane uznemiravanja u odnosu na nekretninu označenu kao kč. br. 135/2, livada H. u H., površine 1431 čhv, upisane u zk. ul. 778 k.o. M. i to na način da tuženik prestane puštati perad (guske) sa svojih nekretnina na predmetnu nekretninu.

 

6.              Po provedenom postupku, sud prvog stupnja, u bitnom utvrđuje:

- da je tužitelj plodouživatelj kč. br. 135/2 livada H. u H. površine 1431 čhv, upisane u zk. ul. 778 k.o. M., na kojoj nekretnini ima posađen kukuruz, a posjed koje nekretnine je isti stekao temeljem Ugovora o plodouživanju nekretnina (zemljišta) koje je sklopljen dana 30. travnja 2022.,

- da je tuženik vlasnik i posjednik susjednih nekretnina, u naravi kuća i dvorište koje je neograđeno,

- da je na nekretnini tužitelja u dijelu u kojem je oštećen kukuruz urod manji, uslijed štete koje su počinile guske i ostala perad tuženika,

- da perad (guske) tuženika nesmetano ulaze na posjed tužitelja i tako oštećuju nasad na istom te ga uznemiravaju u posjedovanju iste nekretnine,

- da je u predmetu R1-70/2022 obavljen očevid 28. listopada 2022. u kojem je postupku provedeno geodetsko i poljoprivredno vještačenje,

- da je geodetski vještak M. M., dipl. ing. geodezije identificirao predmet spora te utvrdio da se oranica, koju posjeduje i uživa tužitelj, nalazi na dvije katastarske čestice i na njima je zasijan kukuruz, površinu oštećenog kukuruza označio je na kč. br. 135/2 od 1275 m2,

- da je prilikom očevida vještak za poljodjelstvo i procjenu poljoprivrednog zemljišta N. K. dipl. ing. agr. izvršio procjenu vrijednosti štete na kukuruzu te uzrok štete, sve na kč. br. 135/2, livada H., zk. ul. 778 k.o. M.,

- da je navedeni vještak istakao kako je došlo do oštećenja nasada od guski čiji su tragovi i izmet vidljivi na nasadima i od ostale peradi – kokoši, koje su bile prisutne na nasadu u trenutku očevida,

- da je jasno vidljivo kako perad slobodno dolazi iz susjednog zapadnog dvorišta u vlasništvu tuženika i to kroz ogradu od živice, kao i kroz otvorenu ogradu s južne strane dijelom ograđenog zemljišta tuženika. Nadalje, vještak je procijenio i visinu štete,

- da je vještak za poljodjelstvo usmeno obrazložio nalaz i mišljenje na ročištu te je ostao u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja, posebice u dijelu u kojem je naveo da je vidio tragove nogu i izmeta gusaka, a vidio je i perad koja je izlazila iz dvorišta tuženika na oranicu.

 

7.              Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, cijeneći pri tome i iskaze parničnih stranaka sud prvog stupnja zaključuje kako je nedvojbeno utvrđeno da perad (guske) tuženika ulaze na posjed tužitelja i time oštećuju nasade na njemu, uznemiravaju ga u posjedovanju, čime tuženik samovlasno uznemirava tužitelja u njegovom posjedu. Međutim, zaključuje da je samovlasno uznemiravanje tužitelja u njegovom posjedu zabranjeno radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev te tuženiku naložio zabranu daljnjeg takvog uznemiravanja i nastanak buduće štete, sve pozivom na odredbu članka 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV).

 

8.              Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a.

 

9.              Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno zaključio da je tužitelj ovlašten zatražiti zabranu uznemiravanja od strane tuženika, iako se pri tome pogrešno pozvao na mjerodavno materijalno pravo.

 

10.              Prema odredbi članka 233. stavak 1. ZV-a, ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužnih stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari te da trpi izvršavanje ovlaštenikovog prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju tog prava.

 

11.              Prema stavku 2. istog članka, pravo iz stavka 1. ovog članka ima svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne stvari i svaki pojedini od više ovlaštenika iz tog prava služnosti kod uživanja.

 

12.              U ovoj pravnoj stvari nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj ovlaštenik prava služnosti koju je isti stekao temeljem ugovora o plodouživanju skopljenim sa vlasnicom odnosno posjednicom predmetne nekretnine, te je isti stoga ovlašten zahtijevati od trećega-tuženika da prestane istog uznemiravati u posjedovanju odnosno plodouživanju ovdje predmetne kč. br. 135/2, livada u H., upisane u zk. ul. 778 k.o. M.

 

13.              Prvostupanjski sud se, međutim, pozvao na odredbu članka 20. ZV-a prema kojoj odredbi je riječ o samovlasti, odnosno o smetanju posjeda koju bi počinio tuženik. U uvodno citiranoj pravnoj stvari ne radi se o tužbi radi smetanja posjeda, već, kako je gore navedeno o tužbi radi uznemiravanja, pa je sud osnovano prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci.

 

14.              U odnosu na žalbeni prigovor kako je sud neosnovano prihvatio tužbeni zahtjev u kojem govori o "njegovoj" nekretnini odgovoriti je da je tužbeni zahtjev stiliziran upravo na način kojim se traži zabrana od uznemiravanja prava plodouživanja na predmetnoj nekretnini, a ne o zabrani od uznemiravanja prava vlasništva iste nekretnine. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, osim kako je gore navedeno, u dijelu kojem je sud pogrešno primijenio citiranu odredbu članka 20. ZV-a.

 

15.              Radi svega iznesenog, kako je neosnovana žalba tuženika a pri tome je sud pravilno donio odluku o troškovima postupka, valjalo je sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a suditi kao u izreci.

 

U Splitu, 30. studenog 2023.