REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-722/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d., OIB 52508873833, sa sjedištem u Splitu, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz ODVJETNIČKOG DRUŠTVA ORLIĆ, LJUBIČIĆ I PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, protiv tuženika KFC vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2388/2024-4 od 8. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-194/2011-92 od 7. travnja 2015. dopunjena rješenjem poslovni broj P-194/2011 od 28. svibnja 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2388/2024-4 od 8. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-194/2011-92 od 7. travnja 2015. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, kao i prava na jednakost svih pred zakonom.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje dva pravna pitanja koja glase:
"1) Da li samo donošenjem Odluke Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju banke iz članka11 Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka ("Narodne novine" broj 44/94), a prije zaključenja ugovora o ustupu između Banke nad kojom se provodi sanacija i Državne Agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, prestaje aktivna legitimacija banke u postupcima pokrenutima za naplatu potraživanja rizičnih plasmana u smislu tog zakona;
2) Može li drugostupanjski sud odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu bez da se očituje na navode žalbe od odlučnog značaja?".
3. Kao razloge važnosti predlagatelj se u odnosu na naznačena pitanja pozvao na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 769/12 od 18. rujna 2013., Revx-1174/11 od 11. srpnja 2012., Rev-539/03 od 30. rujna 2003., Rev-1073/98 od 27. prosinca 2001., Rev-x 769/12 od 18. rujna 2013. te Rev-565/2006 od 7. siječnja 2009.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Odgovor na prvo naznačeno pitanje daje zakon, budući da je člankom 12. stavak 1. točka 5. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka ("Narodne novine" broj 44/94) propisano da je u Odluci o sanaciji i restrukturiranju banke, koju sukladno članku 11. istog Zakona donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Narodne banke Hrvatske, sadržan, uz ostalo, iznos dijela rizičnih plasmana banke u kojima su sadržani potencijalni gubici banke koji se prenose na Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari predmetna je tražbina, radi osiguranja koje su bile izdane četiri predmetne mjenice, preuzeta danom donošenja Odluke Vlade RH, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, dok je predmetni postupak pokrenut nakon donošenja Odluke Vlade RH.
6.1. O odgovoru na drugo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, budući je u konkretnom slučaju žalbeni sud odgovorio na sve odlučne navode iz žalbe te pobijana odluka sadrži jasna i dostatna obrazloženja ocjene žalbenih navoda predlagatelja. Tužitelj svojim navodima ustraje u svojim već ranije iznesenim tvrdnjama, koje su tvrdnje sudovi obrazloženo otklonili. Drugo je pitanje, međutim, što tužitelj nije zadovoljan odgovorima suda na njegove žalbene razloge.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Drugostupanjski je sud, protivno navodima predlagatelja, odgovorio na sve njegove žalbene navode. Slijedom navedenog donesene presude ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima te stoga ništa ne upućuje da bi tužitelju bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje, uslijed navodnog izostanka obrazloženja istih kako to ističe predlagatelj. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodu diskriminaciju tužitelja protivnu članku 14. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje EKLJP) odnosno navodnu povredu prava tužitelja na jednakost svih pred zakonom, treba istaknuti da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tužitelj niti ne navodi po kojoj od osnova navedenima u spomenutim člancima je navodno bio diskriminiran, a niti ukazuje da bi u činjenično i pravno istovrsnoj situaciji nekoj stranci bila osigurana pravna zaštita koja bi tužitelju bila uskraćena.
9. Stoga, kada tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje te jednakost svih pred zakonom zajamčena Ustavom RH i EKLJP, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
