Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10260/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Media One d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe TM, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), rješavajući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanje, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 67. Pp-12290/2023-19 od 16. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanje kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Media One d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba TM proglašeni su krivima i na temelju članka 38. Prekršajog zakona oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te je protiv njih odbijena optužba zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari, a kojim prekršaji su pobliže opisani u izreci.
2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, svaki.
3. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijena optužba tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova smatrajući da se upravna mjera ne može poistovjetiti sa sankcijom.
4. Žalba je neosnovana.
5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisan pod točkom III.) izreke prvostupanjske presude i primjenu instituta ne bis in idem te odbijanje optužbe uz primjenu članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, pravilno prvostupanjski sud zaključio da su okrivljenici upravnom mjerom, odnosno uplatom iznosa od 5.300,00 (pettisućatristo) eura za dvije neprijavljene radnice, već kažnjeni za taj prekršaj pa se radi o presuđenoj stvari.
6. Naime, u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju T (T v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju Č v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
8. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom trgovačkom društvu Media One d.o.o. rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/23-01/176, Urbroj: 443-02-01-11-23-1 od 1. lipnja 2023., naloženo da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, za dvije neprijavljene, počevši od dana koji je utvrđen kao početak njihovog rada za poslodavca te da uplati iznos od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura za svaku neprijavljenu radnicu, u roku od tri dana od dostave rješenja.
9. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.
10. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 5.300,00 eura za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
11. Prema tome, kako su okrivljenici plaćanjem novčanog iznosa od 5.300,00 eura prije podnošenja optužnog prijedloga, i po ocjeni ovog suda, kažnjeni su za isti događaj, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika, za taj prekršaj, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa je trebalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i istu, u tom dijelu, potvrditi.
12. Zbog izloženih razloga, trebalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
