Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-183/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja IUB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2023. poslovni broj Pr- 4833/2018-75, 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 9. siječnja 2023. poslovni broj Pr-4833/2018-75 i sudi:

"Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 47,52 eur*/ 358,01 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 12,24 eur/ 92,19 kn od 16.09.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,28 eur/ 265,82 kn od 16.02.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 389,87 eur*/ 2.937,50 kn, sa zateznim kamatama, tekućim od 9.1.2023. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka od 99,54 eur, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 60,00 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće 147,52 eur/358,01 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak od 389,87 eur/2.937,50 kn također sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. i II. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu je podnijela i tužiteljica kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice, zaposlenika tužene na Odjelu za osiguranje pravosudnih tijela na radnom mjestu ovlaštene službene osobe, za isplatu prekovremenih sati radi pogrešnog obračuna mjesečnog fonda sati u mjesecima kada su dani blagdana, odnosno neradni dani padali od ponedjeljka do petka, u visini od 47,52 eur/358,01 kn u razdoblju od kolovoza 2013. i siječnja 2014. 2018.

7. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom stadiju postupka, sporan je broj prekovremenih sati koje je u utuženom razdoblju ostvarila tužiteljica, uzevši u obzir da je prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati potrebno iste umanjiti s iskorištenim slobodnim danima, kao i uzeti u obzir tzv. "nadopunu satnice".

8. U prvostupanjskom postupku izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da razlika plaće s naslova prekovremenog rada koji se ostvario u periodu od lipnja 2013. do kolovoza 2018., bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i isplate po osnovi slobodnih dana, iznosi 358,01 kn.

8.1. Po prigovorima tuženika, vještak u dopunskom nalazu i mišljenju navodi da je sa uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih sati iz nekog prethodnog razdoblja i isplate po osnovi slobodnih dana tužiteljici s osnova prekovremenog rada isplaćeno 15 sati više, odnosno 736,53 kn bruto više (obračun u Tabeli 1a). Prvostupanjski sud je prihvatio izračun sudskog vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja ocijenivši vještačenje stručnim i objektivnim.

9. Polazeći od odredbi čl. 44. st. 1. toč. 2., st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 – dalje KU/13), istovjetno je propisano i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/18, 2/19 – dalje KU/17 ), sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije na pravilan način evidentirao sate rada koje je tužitelj odradio prekovremeno, budući da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na bazi mjesečnog fonda radnih sati, u koji fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom.

10. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da službenik koji radi po redovnom rasporedu na blagdan, a koji pada na radni dan, ima pravo na plaću za taj dan uvećanu za 150 %, te ukoliko mu tada odrađeni dani prelaze mjesečni fond radnih sati, ima pravo i na prekovremeni rad, a što znači, da službenik kada odradi na blagdan, automatski ne ostvaruje pravo na prekovremeni rad, već tek ukoliko se na kraju mjeseca ukaže razlika, odnosno ukoliko je prešao fond radnih sati.

11. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da tužena tužiteljici u utuženom razdoblju nije isplatila naknadu za sve odrađene prekovremene sate za onaj mjesec u kojem su oni ostvareni. Nadalje navodi da vještak nije ni bio dužan umanjivati prekovremeni rad za korištene slobodne dane kada tuženik nije niti dostavio rješenje o korištenim slobodnim danima već samo zamolbe, jer to nije dokaz da su isti doista i korišteni. Što se pak tiče prenošenja prekovremenih sati iz ranijeg mjeseca u kasniji, navodi da tuženik za to nije niti bio ovlašten jer nije na snazi raspodjela radnog vremena niti o tome postoji ikakav akt.

12. Međutim, za odluku o tužbenom zahtjevu bilo je odlučno utvrditi može li se naknada za prekovremene sate rada obračunati kako je to tužena činila, na način da je prekovremene sate rada obračunavala i isplaćivala naknadno.

13. Naime, ovaj sud je mišljenja da tužitelj ima pravo na isplatu samo onog što mu stvarno nije priznato kao slobodan dan ili isplaćeno kao prekovremeni sat, neovisno o tome je li isplata bila u skladu s zakonski propisanom formom ili rokom, odnosno odredbama o preraspodjeli radnog vremena, jer bi u protivnom značilo da bi tužiteljica, bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca i iskorištenih slobodnih dana, za iste prekovremene sate ostvarila dvostruku isplatu.

14. Na daljnje žalbene navode valja reći da je ovaj drugostupanjski sud stava da su za utvrđenje broja sati slobodnih dana relevantni oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama, pogotovo u situaciji kada su podaci o iskorištenim slobodnim danima različito iskazani u dokumentaciji poslodavca (različito u obračunskim listama za obračun plaće i u evidencija rada tužene kao što je to u konkretnom slučaju), a što je sukladno zauzetom stavu na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj 4. lipnja 2024.

14.1. U konkretnom slučaju, financijski vještak je prilikom obračuna naveo da će uzeti u obzir iskorištene slobodne dane samo ako o tome postoji rješenje (list 385 spisa). S obzirom da u spisu nije bilo zamolbi, odnosno rješenja o slobodnim danima, isti nisu uzeti u obzir (list 389 spisa). Međutim, neovisno o tome, s obzirom da je utvrđeno da je tuženik tužiteljici s osnova prekovremenog rada isplatio 15 sati više, odnosno 736,53 kn bruto više, da je tužiteljica i dostavila rješenja/zamolbe o iskorištenim slobodnim danima, ne bi bilo od utjecaja na odluku ovog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer bi tada i iznos više plaćenih prekovremenih sati bio veći.

15. Stoga, s obzirom da je dopunskim nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tuženik tužiteljici isplatio 15 sati više, odnosno 736,53 kn bruto, to je tužba tužiteljice u cijelosti neosnovana te je tužbu i tužbeni zahtjev valjalo odbiti (čl. 373.3. ZPP)

16. Nadalje, radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te su sukladno vrijednosti predmeta spora od 358,01 kn i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje: OT) tuženiku pripada trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 99,54 eur.

17. Obzirom da je tuženik sa žalbom uspio u cijelosti, na ime troška za žalbu valjalo mu je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.3. OT-a u vezi s Tbr. 7.9., dosuditi troškove žalbenog postupka od 60,00 eur.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Sudac:

Josip Grubišić