Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-526/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog OP i dr., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode – iz članka 154.stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17,118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koju je protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-320/2017-140 od 19. listopada 2023. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, 1. optuženi ABC i 2. optuženi EP, u javnoj sjednici vijeća održanoj 07. listopada 2025., u nazočnosti zz branitelja 2 optuženika, odvjetnika MP,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženi ABC i 2. optuženi EP za kazneno djelo teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. st. 1. KZ/11 zbog kojeg su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, na temelju istog zakonskog propisa osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci svaki.

II. Uslijed odluke pod točkom I., na temelju članka 54. KZ/11, 1. optuženom ABC i 2. optuženom EP u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 07. veljače 2014. do 07. ožujka 2014.

III. Žalbe 1. optuženog ABC i 2. optuženog EP odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivima 1. optuženog ABC 2. optuženog EP zbog počinjenja kaznenog djela djela protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode – iz članka 154.stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11 te je, na temelju istog zakonskog propisa, 1. optuženi OP osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a 2. optuženi EP na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom ABC i 2. optuženom EP je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2014. do 7. ožujka 2014.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145 stavka 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22

– u daljnjem tekstu: ZKP) optuženicima je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura (15.060,00 kuna) svaki, a 2.optuženom EP i plaćanje troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se obojici optuženika izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi OP putem branitelja Tihomira Mišića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv navedene presude žalbu je podnio i 2. optuženi EP, po branitelju Tomi Ljubiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. optuženi OP putem branitelja Tihomira Mišića, odvjetnika iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

2.4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i 2. optuženi EP, po branitelju Tomi Ljubiću, odvjetniku iz Zagreba s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Obojica optuženika u žalbama su predložili da ih drugostupanjski sud obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća sukladno članku 475. stavak 1. ZKP. Na sjednicu drugostupanjskog suda, temeljem obavijesti pristupio je zz branitelja 2. optuženog MP, odvjetnik iz [adresa], dok uredno obaviješteni ŽDO u Zagrebu, 1. optuženi OP, 2. optuženi EP i branitelj 1. optuženog odvjetnik Tihomir Mišić nisu pristupili, pa je sjednica drugostupanjskog suda provedena u njihovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavak 3. ZKP. Na sjednici vijeća zz branitelja 2. optuženika odvjetnik MP u bitnome je iznio žalbene razloge te je naveo da u cijelosti ostaje kod svih žalbenih navoda i žalbenog prijedloga.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalbe 1. optuženog ABC i 2. optuženog EP nisu osnovane.

U odnosu na žalbe 1. optuženog ABC i 2. optuženog EP

6. Obojica žalitelja u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP jer je odbio dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem žrtve ĆP, na čijem iskazu je utemeljio osuđujuću presudu, već je pročitao njen raniji iskaz, pa s obzirom na izmjenu sastava sudskog vijeća koje nije neposredno ispitalo žrtvu, optuženicima je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, povredom načela neposrednosti kao važnog jamstva poštenog postupka.

7. Optuženici u žalbama ističu da je obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima odbijanja dokaznog prijedloga ispitivanjem žrtve protivno stanju spisa. U bitnome ističu da je prvostupanjski sud taj dokazni prijedlog odbio kao neprikladan uz obrazloženje da je u više navrata vršenim terenskim provjerama utvrđeno da se žrtva KP od travnja 2015. ne nalazi u Republici Hrvatskoj već je odselila u Frankfurt te da policija ne raspolaže niti adresom niti brojem telefona žrtve, te da je žrtva u postupku ispitivana više puta te kako se u ponovljenom postupku nije mogla osigurati njena nazočnost niti nakon raspisivanja potrage na području RH i EU to je njezin raniji iskaz pročitan u skladu sa člankom 431. stavak 1. točka 2. ZKP. 1. optuženi OP u žalbi detaljno ukazuje da iz pisane korespodencije PUZ-a i Ravnateljstva policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju proizlazi da su sudu dostavljene adrese žrtve u R Njemačkoj tijekom 2021. i 2022., kao i da je žrtva uredno primila poziv za raspravu određenu 17. studenog 2022. na koji poziv je odgovorila mailom iz kojeg prozilazi da nije u mogućnosti pristupiti raspravi 17. studenog 2022. jer se nalazi na liječenju (list 647 spisa), te je njena liječnica u spis dostavila medicinsku dokumentaciju o njenom zdravstvenom stanju, navodeći da je žrtva pod njenom prihijatrijskom skrbi od početka 2022. da se trenutno nalazi na kompletnoj stacionarnoj rehabilitaciji za psihički oboljele, te da ne postoji raspravna sposobnost zbog čega neće moći osobno pristupiti sudu unutar razdoblja od 12 mjeseci (list 649 spisa).

8. Izvršenim uvidom u spis i raspravni zapisnik od 17. studenog 2022. utvrđeno je da je sudu bila poznata adresa žrtve koja se nalazi od 2015. u R Njemačkoj, kako to pravilno ukazuje žalitelji, te da je liječnica žrtve dostavila meil i dokumentaciju za žrtvu u kojem u bitnome navodi da je žrtva pod njenom psihijatrijskom skrbi predvidivo od 04. 01. 2021. do 03.01. 2023., da se nalazi na kompletnoj stacionarnoj medicinskoj rehabilitaciji za psihički oboljele, da ima ozbiljan psihički poremećaj pa zbog stalne psihičke nestabilnosti kod nje trenutno ne postoji raspravna psosobnost i ona se predvidivo neće moći osobno pojaviti na sudu slijedećih 12 mjeseci, te se poziva sud da se suzdrži od pozivanja na raspravu 17.11.2022. jer bi to predstavljalo značajno dodatno psihičko opterećenje i vjerojatno uzrokovalo pogoršanje stanja.

9. S obzirom na dostavljenu obavijest i medicinsku dokumnetaciju za žrtvu osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za dopunskim ispitivanjem žrtve kao neprikladan, ali iz pogrešnih razloga. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da žrtva ne može pristupiti sudu, niti se može ispitati na drugi način radi čega je ispravno odbio dokazni prijedlog za njenim ispitivanjem na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP , nakon čega je pravilno i zakonito, na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP pročitao njene ranije iskaze i pregledao snimku ispitivanja sa rasprave. Iako je prvostupanjski sud pogrešno obrazložio razloge odbijanja tog dokaznog prijedloga, jer iz podataka u spisu proizlazi da je ponovni dolazak žrtve pred sud znatno otežan zbog bolesti, a ne zbog njene nedostupnosti uslijed nedostatka adrese u R Njemačkoj, suštinski je pravilno odbio taj dokazni prijedlog kao neprikladan.

10. Pravilno optuženici u žalbama ukazuju da je načelo neposrednosti važno jamstvo poštenog suđenja, te da se pukim čitanjem ranijih zapisnika od strane sudskog vijeća koje nije vidjelo niti ispitalo žrtvu otežano može provesti ocjena vjerodostojnosti njenog ranijeg iskaza.

11. Međutim, procjena je li optuženicima teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ispituje se u pogledu provedenog kaznenog postupka u cjelini. Tako je u konkretnom predmetu obojici optuženika u ovom kaznenom postupku omogućeno suočavanje sa žrtvom koja je ispitana na sudu u fazi ranije rasprave 11. ožujka 2015. na kojoj su obojica optuženika bili nazočni kao i njihovi branitelji, kada su imali mogućnost istu ispitati, čime im je osigurano konfrontacijsko pravo zajamčeno člankom 29. Ustava RH i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao važna sastavnica načela pravičnog suđenja. Osim toga, osuđujuća presuda se ne temelji isključivo na konfrontiranom iskazu žrtve već i na drugim dokazima i to iskazima svjedoka OPŽ, CP i LP, zapisnika o prepoznavanju obojice optuženika od strane žrtve, nalaza i mišljenja biološkog vještačenja, nalaza i mišljenja toksikološkog vještačenja, te nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihlogijskog vještačanja žrtve kojim je procjenjena sposobnost žrtve da iznese vjerodostojni iskaz. Nadalje, optuženici su imali tijekom cijelog kaznenog postupka mogućnost ispitivati svjedoke optužbe i obrane na raspravi, predlagati dokaze, a tijekom ponovljenog postupka ispitivati vještaka psihijatra i psihologa na raspravi održanoj 13. veljače 2023. na okolnosti kapaciteta odnosno sposobnosti žrtve za davanje vjerodostojnog iskaza, pa okolnost da žrtva iz opravdanog razloga težeg zdravstvenog stanja nije ponovno ispitana pred novim sudskim vijećem zbog zaštite zdravlja i zaštite od sekundarne viktimizacije, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne dovodi u pitanje načelo pravičnog suđenja optuženicima u ovom kaznenom postupku. U postupku su optuženicima u najvećoj mjeri osigurana sva načela pravičnog suđenja zajamčena Ustavom i Konvencijom, osim načela neposrednosti kroz dodatno ispitivanje žrtve pred novim sudskim vijećem. To pravo optuženika da ponovno ispituju žrtvu pred novim sudskim vijećem ovdje je suprotstavljeno pravima žrtve za zaštitom od sekundarne viktimizacije i retraumatizacije koja su žrtvama zajamčena Konvencijom vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja zahtjeva od ugovornih strana da poduzmu potrebne zakonodavne i druge mjere za zaštitu prava i interesa žrtava i Direktivom 2012/29/EU, kao i nacionalnim propisom članka 292. stavak 6. ZKP koji propisuje ispitivanje svjedoka žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode putem audio video uređaja u zasebnoj prostoriji od stranaka i suda i reproduciranje te snimke na raspravi, s time da se takav svjedok/žrtva može samo iznimno ponovno ispitati ako to sud ocjeni potrebnim. Procjenom i „vaganjem“ je li pravo optuženika da ponovno ispituju već ispitanu žrtvu, cijeneći pri tome okolnost da je optuženicima tijekom postupka osigurano pravo na pošteno suđenje kroz načelo konfrontacije i kontradiktornosti te jednakosti oružja kao sastavnica načela pravičnog suđenja, u prednosti nad pravima žrtve za zaštitom od sekundarne viktimizacije i retraumatizacije, te prava na zaštitu zdravlja, proizlazi da je u konkretnom slučaju interes zaštite žrtve ispred prava optuženika, s obzirom da su obojici optuženika tijekom postupka osigurane sve sastavnice načela poštenog suđenja, osim ponovnog ispitivanja žrtve pred novim sudskim vijećem, koje je u velikoj mjeri kompenzirano pregledom snimke ispitivanja žrtve od strane novog sudskog vijeća.

12. Optuženi OP se u žalbi pozvao na više odluka Europskog suda za ljudska prava (ESLJP, 5. srpnja 2011, Dan protiv Moldove CE:

ECHR:2011:0705JUD00899907 t.33; ESLJP, 29. lipnja 2017, Lorefice protiv Italije, CE:ECHR:2017:0629JUD006344613, t.43.; ESLJP, 9. ožujka 2014., Pitkanen protiv Finske, CE:ECHR:2004:0309JUD003050896 t. 58. i ESLJP, 18. ožujka 2014., Beraru protiv Rumunjske, CE:ECHR:2014:0318JUD00401704, t.64), smatrajući da je u tim odlukama ESLJP izrazio isti stav da izmjena sastava suda nadležnog za donošenje odluke mora imati za posljedicu novo ispitivanje tog svjedoka, odnosno u konkretnom slučaju žrtve. Međutim, u citiranim odlukama nije riječ o istoj pravnoj situaciji kao u ovom kaznenom predmetu, jer se u nekima radi o nekonfrontiranom iskazu svjedoka. U tim je odlukama ESLJP u bitnome naveo da je u sličnim situacijama kod izmjene sudskog vijeća koji donosi odluku o krivnji optuženika diskreciona ocjena suda odlučiti hoće li ili ne ponovno ispitivati već konfrontiranog svjedoka, pri tome vodeći računa o konvencijskim pravima optuženika na pošteno suđenje.

13. Zbog navedenih razloga, žalbeni razlozi obojice optuženika da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, nisu osnovani, s obzirom da je optuženicima u postupku osigurano pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

14. Optuženici se žale i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pa tako navedenu žalbenu osnovu obrazlažu na način da su vještaci Klinike za psihijatriju, Zavoda za forenzičnu psihijatriju naveli da vještačenje nije sačinjeno po pravilima struke, jer nisu proveli više razgovora sa žrtvom zbog njene nesuradnje, te su svoje mišljenje dali uz ogradu, pa nije jasno kako je onda sud mogao iskaz žrtve ocjeniti vjerodostojnim i na istom temeljiti presudu, a posebno imajući u vidu mail njene liječenice u Njemačkoj koja je navela da žrtva ima ozbiljan psihički poremećaj. Nadalje, smatraju da iako je sud u cijelosti prihvatio biološko vještačenje, nije razvidno na temelju čega je sud zaključio da je 1. optuženi OP penetrirao oštećenoj u vaginu a 2. optuženi EP svojim spolovilom u njen rektum, s obzirom da u vaginalnom brisu žrtve nije utvrđen

DNA profil koji bi se podudarao s DNA profilom 1. optuženog OP, pa smatraju da postoji proturječnost između onog što se navodi u pobijanoj presudi i onog što se navodi u vještačenjima.

15. Sutprotno istaknutim žalbenim prigovorima obojice optuženika, ne postoji proturječnost između obrazloženja pobijane presude o sadržaju oba vještačenja i samih tih vještačenja. Prvostupanjski je sud jasno, valjano i dostatno bez proturječja naveo koje je sporne činjenice utvrdio na temelju provedenih vještačenja a u razlozima presude nije naveo ništa što ne proizlazi iz tih vještačenja. U odnosu na psihijatrijko-psihologijsko vještačenje utvrđeno je da su vještaci tijekom vještačenja, obojica i to psihijatar i psiholog odvojeno proveli razgovor sa žrtvom, između ostalog i u odnosu na inkriminirani događaj, da je psihološkim testovima provedeno testiranje žrtve, ali da se ona nije odazvala na slijedeće termine razgovora jer je morala otputovati u Njemačku zbog razgovora za posao, nakon čega je sud naložio vještacima da dovrše predmetno vještačenje na temelju raspoložive dokumentacije, te snimke iskaza žrtve, što su isti učinili te dostavili sudu nalaz i mišljenje u kojem su naveli da nisu utvrdili elemenata koji bi ukazivali da žrtva nema kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza, kod kojeg su mišljenja ostali ispitani na raspravi. Sud je ocjenio navedeni nalaz i mišljenje zasebno i u odnosu na druge dokaze te ga prihvatio kao vjerodostojan o čemu su navedeni razlozi u točki 24.1. obrazloženja u kojima nema protruječja u odnosu na dani nalaz i mišljenje. Isto tako je sud postupio i u odnosu na biološko vještačenje, koje je ocjenio zasebno i u odnosu na iskaz žrtve te na temelju tih dokaza izveo pravilan zaključak da je 1.optuženi OP svojim spolovilom penetrirao u vaginu žrtve, a 2. optuženi EP spolovilom penetrirao u njen rektum. Stoga, nisu u pravu optuženici da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

16. Navedenu povredu 2. optuženi EP obrazlaže i okolnošću da je sud imao mogućnost provesti dokaz ispitivanjem žrtve, ali je isto propustio pa je počinio povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na način da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza referirajući se da je žrtva tijekom postupka bila dostupna sudu sa poznatom adresom prebivališta u Njemačkoj. Međutim, opisano postupanje suda i odbijanje dokaznog prijedloga za dodatnim ispitivanjem žrtve već je obrazloženo u točkama 7. do 11. ove presude pa se na ovom mjestu ti razlozi neće ponavljati.

17. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obojica žalitelja u bitnome navode da je prvostupanjski sud potpuno zanemario jasnu uputu drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke, koju obojica citiraju u cjelosti, zbog čega smatraju da je činjenično stanje ostalo nepotpuno a time i pogrešno utvrđeno, time da 2. optuženi EP smatra kako prvostupanjski sud uopće nije naveo i obrazložio nelogičnosti u iskazu žrtve, te činjenicu da se ista samog događaja ne sjeća, pa se ne može zaključiti da bi inkriminirano djelo bilo doista počinjeno na način kako se to njemu stavlja na teret, pa je posljedično sud bio dužan primijeniti pravno pravilo in dubio pro reo i osloboditi ga optužbe. Obojica žalitelja smatraju da prvostupanjski sud iskaze svjedoka AP i VP nije pravilno ocjenio.

18. Suprotno iznesenim žalbenim prigovorima obojice optuženika, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Temeljito je analizirao i iznio ocjenu vjerodostojnosti svakog pojedinog dokaza posebno i u međusobnoj povezanosti, te utvrdio da postoji kaznena odgovornost optuženika za navedeno kazneno djelo, a za svoje zaključke iznio je jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Točno je da je drugostupanjski sud u ukidnoj odluci broj Kž-446/2016 od 30. kolovoza 2016. dao uputu prvostupanjskom sudu što treba učiniti tijekom ponovljenog postupka u bitnome navodeći da sud u ponovljenom postupku pokuša osigurati nazočnost žrtve na raspravi, neposredno ili putem međunarodne pravne pomoći. No, žalitelji ispuštaju iz vida da je drugostupanjski sud u svojoj odluci ukazao da je činjenično stanje i zaključci prvostupanjskog suda kada je optuženike oslobodio optužbe pogrešno i nakon toga je uputio prvostupanjski sud da ponovno provede dokaze i pokuša osigurati prisutnost žrtve radi dodatnog ispitivanja.

20. Pogrešno optuženici u žalbi ističu da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer u ponovljenom postupku žrtva nije dopunski ispitana. Suprotno takvim žalbenim prigovorima činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno jer je žrva u postupku više puta ispitana o svim okolnostima inkriminiranog događaja, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je više puta ispitana u bitnome dosljedno opisala inkriminirani događaj navodeći da je u stanju alkoholiziranosti zaspala te je u jednom od buđenja osjetila da je na njoj jedan mladić, a u idućem buđenju osjetila je drugoga na sebi, a kasnije je osjećala bol u predjelu rektuma, te je njen iskaz podržan rezultatima DNK vještačenja tijekom kojeg je utvrđeno da je u rektalnom brisu žrtve, na gaćicama, ulošku, grudnjaku i hlačama nađena sprema 2. optuženog EP, da je u vaginalnom brisu žrtve nađena vrlo mala količina spermetozoida, da u tom brisu nije utvrđen DNA 1. optuženog OP, ali su tragovi sperme 1. optuženog OP pronađeni na gaćicama, vesti, majci i hlačama žrtve, iz čega prvostupanjski sud ispravno zaključuje da su optuženici u vrijeme dok je žrtva uslijed alkoholiziranosti zaspala na krevetu unajmljene sobe istoj skinuli hlače i gaće te su u cilju zadovoljavanja svog spolnog nagona 1. optuženi OP penetrirao u njenu vaginu, a 2. optuženi EP penetrirao u rektum, o čemu se žrtva neposredno nakon događaja povjerila svjedokinji OPŽ kojoj je uplakana i stanju panike, krvave majce i zaudarajući na alkohol rekla da su bila dvojica i da su se redali, da se toga sjeća u bunulu, te da je silovana. Da su optuženici imali spolni odnos sa žrtvom utvrđeno je i iz iskaza svjedoka VP i AP koji su naveli da su obojica optuženika otišli sa žrtvom u hostel, a dan nakon inkriminiranog događaja 1. optuženi OP je VP ispričao da su njih dvojica spavali sa žrtvom.

21. Protivno žalbenim navodima 2. optuženog EP da prvostupanjski sud uopće nije naveo i obrazložio nelogičnosti u iskazu žrtve, te činjenicu da se ista samog događaja ne sjeća, pa se ne može zaključiti da bi inkriminirano djelo bilo doista počinjeno na način kako se to njemu stavlja na teret, radi čega je posljedično sud bio dužan primijeniti pravno pravilo in dubio pro reo i osloboditi ga optužbe, prvostupanjski je sud iznio valjanu i temeljitu analizu iskaza žrtve, te naveo razloge zbog kojih je njen iskaz prihvatio kao vjerodostojan, uzimajući u obzir provedena toksikološko te psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, iz kojih je utvrdio da je kod žrtve uslijed stanja alkoholiziranosti uz djelovanje graničnog poremećaja ličnosti došlo do potiskivanja i nesjećanja na pojedine dijelove događaja, te da je slijedom toga ista iskazala da je zaspala na krevetu, povremeno se budila, svučenog donjeg djela odjeće, te je u jednom od buđenja osjetila jednog „na sebi“, a prilikom drugog buđenja „na sebi“ je osjetila drugog mladića a kroz koje vrijeme su optuženici izvršili penetracije u njezinu vaginu i rektum. Stoga nije u pravu 2. optuženi EP da se temeljem iskaza žrtve ne može zaključiti da bi inkriminirano kazneno djelo bilo doista i počinjeno na način kako se to njemu stavlja na teret, jer ga svojim iskazom tereti žrtva ali i rezultati biološkog vještačenja koji izravno upućuju na njega kao počinitelja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Obzirom prvostupanjski sud nije bio u dvojbi u pogledu činjenica koje tvore bitno obilježje kaznenog djela, jer je iznio valjanu i detaljnu analizu dokaza, kako iskaza žrtve tako i svih drugih dokaza, nakog čega je ispravno zaključio da je dokazano da su optuženici počinili kazneno djelo na način kako ih se tereti optužbom, to nije bilo mjesta primjeni pravilnog pravila in dubio pro reo, kako to pogrešno ističe 2. optuženi u svojoj žalbi.

22. Nisu u pravu optuženici da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka AP i VP. Oni su kao prijatelji optuženika doista svojim iskazima željeli popraviti poziciju optuženika, na način da su ponašanje žrtve prije odlaska u hostel opisali izrazito negativno sa stavom da je „žrtva dobila ono što je željela“, time da prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da oni nisu neposredni očevici i nemaju relevantnih saznanja što se zapravo dogodilo u sobi hostela u koju su optuženici otišli sa žrtvom.

23. Zbog svega navedenog žalbe obojice optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu prihvaćene kao osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

24. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni u bitnome smatrajući da su izrečene kazne zatvora obojici optuženika preblage, jer sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio način počinjenja kaznenog djela, ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela koje je opisao kao bezobzirno, ponižavajuće i bešćutno, kao i okolnost da je žrtva u vrijeme događaja mlada osoba u dobi od nepunih 19 godina zbog čega su posljedice kaznenog djela dugoročne, te negativno djeluju na njen život i zdravlje u cijelini, da je sud nedovoljno cjenio raniju osuđivanost 1. optuženog OP, te da je propustio otegotnim cijeniti osuđivanost 2. optuženog EP za kaznena djela počinjena u Republici Njemačkoj u razdoblju od 2019. do 2022. koja proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, da nije trebao cijeniti mladu dob optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela jer njihova mladost nije utjecala na smanjenje stupnja krivnje, niti duljina trajanja kaznenog postupka nije trebala biti cijenjena olakotno jer su i oni doprinjeli duljem trajanju postupka svojim nedolascima na nekoliko rasprava.

25. Iako optuženici nisu iznosili žalbene razloge u odnosu na odluku o kazni, njihova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 478. ZKP ispitao odluku o kazni.

26. Nije u pravu državni odvjetnik da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio optuženicima način počinjenja kaznenog djela. Okolnost da su optuženici jedan iza drugoga neposredno penetrirali u vaginu odnosno rektum žrtve, sadržana je u biću kaznenog djela za koje su proglašeni krivima pa ta okolnost ne može biti dodatno cijenjena i kao otegotna.

27. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik da prvostupanjski sud nije trebao cijeniti mladu dob optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer upravo njihova mlada životna dob kroz razdoblje mlađe punoljetnosti karakterizira nezrelo i nepromišljeno ponašanje, a duljina trajanja kaznenog postupka pravilno je ocijenjena kao olakotna okolnost jer optuženici iako su izostali s nekolko rasprava u bitnome nisu doprinjeli dugotrajnosti ovog postpka, već je najveći doprinos duljem trajanju postupka uzrokovala korona, zbog koje je odgađano nekoliko rasprava kao i pokušaji prvostupanjskog suda da ponovno osigura nazočnost žrtve na raspravi. Isto tako, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i vrednovao raniju osuđivanost 1. optuženog OP za kaznena djela za koja je osuđen nakon počinjenja ovog kaznenog djela.

28. S druge strane, pravilno državni odvjetnik u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud nije kao otegotno u dovoljnoj mjeri cjenio ponašanje obojice optuženika nakon počinjenja kaznenog djela koje je izrazito bezobzirno, ponižavajuće i bešćutno, jer su žrtvu odmah nakon izvršenja kaznenog djela, koja je bila još uvijek pod utjecajem alkohola, okrvavljena od udarca u automobilu i bez mobitela izbacili iz automobila na snjeg i ostavili bespomoćnu u teškom stanju. Jednako tako, prvostupanjski je sud propustio cijeniti otegotnom okolnošću na strani optuženika da je žrtva u vrijeme događaja bila mlada osoba u dobi od nepunih 19 godina zbog čega su posljedice kaznenog djela protiv spolne slobode u toj mladoj dobi dugoročne i negativno djeluju na život i zdravlje žrtve. Isto tako, prvostupanjski sud u potpunosti je zanemario okolnost da je 2. optuženi EP osuđivan za kaznena djela počinjena u Republici Njemačkoj u razdoblju od 2019. do 2022. Sve navedene otegotne okolnosti uz pravilno ocjenjene olakotne od strane prvostupanjskog suda (protek vremena od počinjenja djela, mlada dob optuženika, obiteljske prilike obojice optuženika), ukazuju da je prema optuženicima potrebno izreči strožu kaznu.

29. Imajući u vidu navedeno, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, te je preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženi ABC i 2. optuženi EP za kazneno djelo, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. st. 1. KZ/11 zbog kojeg su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, na temelju istog zakonskog propisa osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci svaki. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečenim kaznama zatvora obojici optuženika dostatno izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se tim kaznama istodobno jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će ove kazne utjecati na optuženike ali i ostale osobe da ne čine kaznena djela jačajući svijest o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te da izrečene kazne isto tako omogućuju optuženicima ponovno uključivanje u društvo, čime je u cijelosti ispunjena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

30. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1.

ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 07. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević