¸
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-612/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renata Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠCF, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24. i 72/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-83/2025 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ŠCF zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravo opisano u izreci presude, te je temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, a na temelju članka 54. KZ/11 u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 16. svibnja 2025. pa nadalje.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100 (sto) eura u roku od tri mjeseca od izlaska iz zatvora.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom u konkretnom slučaju ne može ostvariti svrha kažnjavanja.
8. U žalbi državni odvjetnik navodi kako je prvostupanjski sud optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio da je otac dvoje djece, da je neosuđivan i da je imovinska korist koju je imao ostvariti kaznenim djelom mala, smatrajući da su sve tri pobrojane okolnosti neprovjerljive, a okolnost da je optuženik priznanjem znatno skratio vrijeme trajanja postupka nije točna jer bi se u daljnjem tijeku postupka eventualno po prijedlogu obrane ispitali policijski službenici čije ispitivanje po mišljenju državnog odvjetnika ne bi bitno produljilo trajanje ovog kaznenog postupka.
9. Suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, kojima državni odvjetnik ukazuje da sud nije pravilno utvrdio olakotne okolnosti, a potom da je utvrđene olakotne okolnosti precijenio, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika koje proizlaze iz provedenog postupka i da je istima dao primjereni značaj. Da je otac dvoje djece sud je pravilno utvrdio na temelju podataka koji se nalaze u zapisniku o ispitivanju optuženika, da je neosuđivan proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, kao i okolnosti visine imovinske koristi koju je trebao ostvariti, a koja proizlazi iz dokaznog materijala. Stoga su navedene olakotne okolnosti pravilno utvrđene. Nadalje, priznanje kaznenog djela i izraženo žaljenje zbog počinjenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio kao olakotnu okolnost jer je priznanjem kaznenog djela dokazni postupak bitno kraće trajao te se nisu izvodili eventualni daljnji dokazi, pri čemu državni odvjetnik samo hipotetski tvrdi da dokazni postupak i bez priznanja ne bi bitno dulje trajao, nemajući točna saznanja koje bi dokaze obrana predlagala i koje bi dokaze sud prihvatio, a izraženim žaljenjem zbog počinjenog kaznenog djela optuženik je izrazio samokritičnost iz koje proizlazi njegov negativni stav prema vlastitom inkriminiranom ponašanju.
10. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti otegotnim okolnost da se optuženik jedno vrijeme odbio zaustaviti po naredbi policije, da je u automobilu prevozio četiri osobe, te da je u Republici Hrvatskoj u vrijeme izvršenja kaznenog djela boravio nezakonito jer mu je bila ukinuta dozvola boravka i rada, te je rješenjem II. PP Zagreb od 06. ožujka 2025. protjeran iz RH, po kojem rješenju nije postupio, već je nastavio nezakonito boraviti, nakon čega je počinio kazneno djelo.
11. Okolnost da se optuženik odmah nije zaustavio automobilom po naredbi policije, ali se onda ipak zaustavio, te okolnost da je prevozio četiri osobe u vozilu, su okolnosti načina izvršenja kaznenog djela, koje ne prelaze uobičajene okolnosti izvršenja ovakvih kaznenih djela pa ih pravilno prvostupanjski sud nije cijenio otegotnim. Ostanak optuženika u Republici Hrvatskoj nakon isteka dozvole boravka i odluke kojom je dužan napustiti RH nisu okolnosti koje se tiču počinjenja kaznenog djela niti su odraz postupanja optuženika u odnosu na kazneno djelo, te prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu od važnosti na odmjeravanje kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo. Stoga, suprotno navedenim žalbenim prigovorima, istaknute okolnosti pravilno nisu ocjenjene otegotnim.
12. Slijedom ispravno utvrđenih i ocjenjenih olakotnih, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za počinjeno kazneno djelo optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, dakle oko minimuma propisane kazne za navedeno kazneno djelo, te primijenio djelomičnu uvjetnu osudu, smatrajući da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće u buduće činiti kaznena djela. Pri tome je ispravno prvostupanjski sud imao u vidu da je optuženik do sada već proveo u istražnom zatvoru više mjeseci koje vrijeme je utjecalo na njegovo buduće ponašanje, ali i okolnost da je optuženik izrazio kritičan stav prema kaznenom djelu koje je počinio, da je shvatio ozbiljnost i pogibeljnost takvog svog ponašanja, te da će tijekom duljeg roka provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina morati uskladiti svoje ponašanje s pozitivnim zakonskim propisima, jer ukoliko počini novo kazneno djelo, biti će upućen na izdržavanje ostatka kazne zatvora koja mu je uvjetovana.
13. Stoga, protivno navodima žalbe da nije bilo mjesta izricanju djelomične uvjetne osude, te da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio olakotne okolnosti, pravilno ih vrednovao pri tome vodeći računa da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, radi čega je izrečena kazna zatvora i primijenjena djelomična uvjetna osuda i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti primjerena sankcija izrečena optuženiku za počinjeno kazneno djelo, te će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
14. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 07. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
