Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-473/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Zinke Bulka, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja EJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek iz Siska, protiv tuženika NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Dinko Ocvarek, odvjetnik iz Siska , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-49/2023-14 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja EJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-49/2023-14 od 24. svibnja 2024. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.000,00 eur / 7.534, 50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom do dana podnošenja ove tužbe pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te pod stavkom II. Izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 125,02 Eur s pripadajućim kamatama.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-49/2023-14 od 24. svibnja 2024. pod stavkom I. Izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 500,00 Eur / 3.767,25 kn s pripadajućim kamatama i pod stavkom II. Izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 437,48 Eur s pripadajućim kamatama i za navedeno sudi:
a) Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 500,00 eur kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2023. pa do isplate, prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
b) Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 437,48 Eur s pripadajućim kamatama kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 121,85 Eur a zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2025. do isplate, a po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EJ koji glasi: " Nalaže se tuženiku NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju ŠJ, iz [adresa], plati iznos od 1.500,00 eur / 11.301,75 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom do dana podnošenja ove tužbe pa do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 24. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a), u roku od 15 dana.“
2 .Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu prouzročenih parničnih troškova, a podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili da se preinači da svaka stranka snosi svoje troškove. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,59 Eur.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalne štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva koju je počinio tuženik na način da je dana 19. studenog 2020. u gradu [adresa] verbalno i fizički napao tužitelja na prometnoj ulici u središtu grada [adresa], pred većim brojem osoba.
5. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza danih u postupku i samih iskaza pa stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2 ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja da sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a je ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.
7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:
- da je tužitelj predmetnog dana parkirao svoje motorno vozilo u [adresa] u [adresa], na mjestu koje nije predviđeno i na kojem je zabranjeno parkiranje vozila,
- da je riječ o prometnoj jednosmjernoj ulici u središtu grada [adresa],
- da je takvim parkiranjem tužitelj izravno onemogućio ulazak tuženiku u dvorište nekretnine čiji je vlasnik,
- da je po dolasku tuženika i nemogućnošću ulaska istog u svoje dvorište, tužitelja telefonskim putem kontaktirala IJ koja je zaposlena u objektu smještenom u nekretnini tuženika i koja poznaje obje stranke,
- da je tužitelju po povratku u svoje vozilo prišao tuženik te zamahnuo prema njegu i udario ga,
- da je tužitelj potom odgurnuo tuženika koji je pao na pod,
- da je uz tuženika bila prisutna i njegova supruga te je došlo do verbalnog konflikta između tuženika i njegove supruge s jedne strane te tužitelja s druge,
- da je tužitelj osoba srednje životne dobi – stara 36 godina po zanimanju profesionalni vatrogasac,
- da je tuženik umirovljenik i osoba starije životne dobi – stara 78 godina.,
- da je intervenirala policija i u zapisnik unijela podatak da nitko od sudionika (tužitelj i tuženik) nisu imali povrede,
- da je u vezi istog štetnog događaja vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Sisku u predmetu broj Pp j-689/2020-4 do 20. svibnja 2021. tuženik kao prvo okrivljenik i tužitelj kao drugo okrivljenik oglašeni krivima što su 19. studenog u 2020., u 14,40 sati u [adresa] narušavali javni red i mir na način da su se fizički sukobili odnosno 1. okrivljeni je 2. okrivljenog udario zatvorenom šakom u predjelu lica, a zatim ga vrijeđao govoreći mu: "Kretenčino!", nakon čega je 2. okrivljeni napao 1. okrivljenog tako da ga rukama odgurnuo od sebe kojom prigodom je 1. okrivljeni pao na tlo,
- da je u automobilu tuženika bila i njegova supruga koja je vrijeđala tužitelja i to na stranom jeziku.
8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjele dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
9. Na valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Naime, Ustavom Republike Hrvatske - dalje: Ustav ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10) u čl. 22. st. 1. određuje se da je čovjekova osobnost nepovrediva. Člankom 19. st. 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Sva nabrojena prava osobnosti navedena su samo primjerice i ne predstavljaju zatvorenu listu, već su prava osobnosti ljudska prava koja su zaštićena Ustavom, brojnim zakonima, ali i međunarodnim dokumentima.
11. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik opsovao majku tužitelju, da ga je nakon toga udario zatvorenom šakom u predjelu lica, a zatim ga vrijeđao govoreći mu: "Kretenčino!", da se sve to događalo u vrlo prometnoj ulici u [adresa] gdje je to moglo vidjeti puno ljudi, ali je iz tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, da kako udarac nije bio takvog intenziteta, odnosno da vrijeđanje tužitelja od strane tuženika, nije dovelo do posljedica u vidu potrebe odlaska liječniku, odnosno da ne predstavlja udarac koji bi opravdavao dosuđivanje pravične novčane naknade obzirom da nije bio takvog intenziteta da bi doveo do ozljeđivanja niti je ostavio posljedice na tužitelju.
12. Međutim, svaki čovjek ima pravo od drugih zahtijevati uvažavanje i poštivanje osjećaja vlastite vrijednosti, a što je sve štetnim radnjama tuženog povrijeđeno u odnosu na tužitelja. Osim toga, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.
13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je stvarno došlo do udaranja tužitelja od strane tuženika, da je tuženik vrijeđao tužitelja govoreći mu „kretenčino“ da se sve to događalo u vrlo prometnoj ulici u [adresa] gdje je to moglo vidjeti puno ljudi, da se radi o neprihvatljivom i nekulturnom ponašanju, pa unatoč tome što nisu utvrđene povrede fizičke naravi, po stavu ovog suda došlo je do povrede prava osobnosti tužitelja.
14. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, tužitelju za povredu prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 Eur. Međutim, prilikom odlučivanja o visini naknade valja uzeti u obzir i samu dinamiku nastanka štetnog događaja, te naročito okolnost da tužitelj svojim ponašanjem (parkiranjem na zabranjenom mjestu i onemogućavanjem tuženiku da uđe u svoje dvorište, je doprinijelo nastanku štetnog događaja. Naime, da nije bilo takvog ponašanja tužitelja do štetnog događaja ne bi niti došlo.
15. Stoga je po stavu ovog suda i sam tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja od 50 %, kao što je to utvrdio i sud prvog stupnja te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 500,00 Eur.
16. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. u dijelu u kojem je u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.000,00 eur / 7.534, 50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 500,00 Eur.
17. Kako je sada promijenjen uspjeh u sporu valjalo je promijeniti i odluku o troškovima postupka.
18. Odredbom čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19, dalje: ZIDZPP/19), koji se sukladno čl. 117. st. 3. ZIDZPP/19 primjenjuje na postupke u kojima nije donesena prvostupanjska odluka propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će u konačnici toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP-a).
19. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio sa 50 % (jer je utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja od 50 %) dok je u odnosu na visinu sa 33,33 %. Stoga je tužitelj u sporu uspio sa 41,66 %.
20. Tuženik s osnovom zahtjeva je uspio sa 50 %, a s visinom je uspio 66,67 % to je uspjeh tuženika u sporu 58,33 pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a od uspjeha tužitelja u sporu valja oduzeti uspjeh tuženika (58,33 - 41,66) te uspjeh tuženika iznosi 16,67 %.
21. Temeljem čl. 155. ZPP kao trošak potreban tuženiku i uzet je trošak sastava odgovora na tužbu 200,00 Eur, (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ''Narodne novine'', broj 138/23 dalje: Tarifa) zatim 200,00 Eur trošak sastava obrazložena podneska, od 9. listopada 2023. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i 200,00 Eura trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište 9. travnja 2024. ili ukupno 600,00 Eur uvećano za 25 % PDV ili ukupan trošak od 750,00 Eur.
22. Kako je tuženik uspio sa 16,67 % to mu je u tom omjeru i dosuđen zatraženi trošak, odnosno u iznosu od 125,02 Eur.
23. Tužitelj je zatražio trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 Eur. Kako je tužitelj sa žalbom uspio sa 33,33 % u tom omjeru mu je i dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka, odnosno u iznosu od 121,85 Eur.
24. Na dosuđeni trošak žalbenog postupka tužitelju pripada i pravo na kamatu koja teče od dana donošenja odluke (7. listopada 2025). sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.
U Velikoj Gorici 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Ankica Jakovina