Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1362/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju po punomoćnici Rikardo Perković i Sanja Perković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rikardo Perković & Sanja Perković, u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 (kao pravni slijednik Hypo Alpe-Adria Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-809/2021-40 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja BZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-809/2021-40 od 13. studenog 2024., u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-809/2021-40 od 13. studenog 2024., pod točkom 2. izreke stavak I. i II. (odluka o troškovima postupka) te se u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 236-191/2007, ovjeren 13. prosinca 2007. po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak sa sjedištem ureda u Zadru, broj ovjere OV-13522/07, zaključen između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditora s druge strane, u cijelosti ništetan i bez pravnih učinaka.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.228,47 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:
- na iznos od 342,51 € od 31.05.2012 godine
- na iznos od 340,13 € od 30.06.2012 godine
- na iznos od 340,76 € od 31.07.2012 godine
- na iznos od 338,95 € od 31.08.2012 godine
- na iznos od 335,18 € od 30.09.2012 godine
- na iznos od 339,28 € od 31.10.2012 godine
- na iznos od 341,25 € od 30.11.2012 godine
- na iznos od 339,82 € od 31.12.2012 godine
- na iznos od 332,07 € od 31.01.2013 godine
- na iznos od 338,65 € od 28.02.2013 godine
- na iznos od 339,23 € od 31.03.2013 godine
- na iznos od 336,65 € od 30.04.2013 godine
- na iznos od 328,63 € od 31.05.2013 godine
- na iznos od 328,43 € od 30.06.2013 godine
- na iznos od 330,38 € od 31.07.2013 godine
- na iznos od 333,59 € od 31.08.2013 godine
- na iznos od 335,51 € od 30.09.2013 godine
- na iznos od 336,89 € od 31.10.2013 godine
- na iznos od 338,04 € od 30.11.2013 godine
- na iznos od 339,08 € od 31.12.2013 godine
- na iznos od 340,20 € od 31.01.2014 godine
- na iznos od 342,58 € od 28.02.2014 godine
- na iznos od 341,81 € od 31.03.2014 godine
- na iznos od 339,17 € od 30.04.2014 godine
- na iznos od 338,33 € od 31.05.2014 godine
- na iznos od 338,71 € od 30.06.2014 godine
- na iznos od 341,70 € od 31.07.2014 godine
- na iznos od 344,22 € od 31.08.2014 godine
- na iznos od 343,69 € od 30.09.2014 godine
- na iznos od 345,90 € od 31.10.2014 godine
- na iznos od 347,42 € od 30.11.2014 godine
- na iznos od 363,80 € od 31.12.2014 godine,
računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to od 31. svibnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
III. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, platiti tužitelju BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.
2. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.906,75 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:
- na iznos od 7,67 € od 31.01.2008. godine
- na iznos od 8,50 € od 28.02.2008. godine
- na iznos od 18,54 € od 31.03.2008. godine
- na iznos od 12,58 € od 30.04.2008. godine
- na iznos od 77,08 € od 31.05.2008. godine
- na iznos od 10,23 € od 30.06.2008. godine
- na iznos od 8,87 € od 31.07.2008. godine
- na iznos od 9,08 € od 31.08.2008. godine
- na iznos od 12,27 € od 30.09.2008. godine
- na iznos od 30,74 € od 31.10.2008. godine
- na iznos od 21,10 € od 30.11.2008. godine
- na iznos od 36,43 € od 31.12.2008. godine
- na iznos od 38,95 € od 31.01.2009. godine
- na iznos od 40,09 € od 28.02.2009. godine
- na iznos od 36,95 € od 31.03.2009. godine
- na iznos od 44,69 € od 30.04.2009. godine
- na iznos od 39,74 € od 31.05.2009. godine
- na iznos od 36,11 € od 30.06.2009. godine
- na iznos od 37,07 € od 31.07.2009. godine
- na iznos od 38,99 € od 31.08.2009. godine
- na iznos od 38,82 € od 30.09.2009. godine
- na iznos od 36,88 € od 31.10.2009. godine
- na iznos od 40,52 € od 30.11.2009. godine
- na iznos od 43,44 € od 31.12.2009. godine
- na iznos od 47,59 € od 31.01.2010. godine
- na iznos od 46,64 € od 28.02.2010. godine
- na iznos od 52,27 € od 31.03.2010. godine
- na iznos od 51,20 € od 30.04.2010. godine
- na iznos od 53,28 € od 31.05.2010. godine
- na iznos od 71,30 € od 30.06.2010. godine
- na iznos od 67,59 € od 31.07.2010. godine
- na iznos od 78,91 € od 31.08.2010. godine
- na iznos od 75,01 € od 30.09.2010. godine
- na iznos od 68.71 € od 31.10.2010. godine
- na iznos od 82,00 € od 30.11.2010. godine
- na iznos od 98,91 € od 31.12.2010. godine
- na iznos od 86,94 € od 31.01.2011. godine
- na iznos od 91,54 € od 28.02.2011. godine
- na iznos od 86,20 € od 31.03.2011. godine
- na iznos od 87,17 € od 30.04.2011. godine
- na iznos od 109,80 € od 31.05.2011. godine
- na iznos od 112,00 € od 30.06.2011. godine
- na iznos od 130,90 € od 31.07.2011. godine
- na iznos od 121,19 € od 31.08.2011. godine
- na iznos od 110,56 € od 30.09.2011. godine
- na iznos od 109,42 € od 31.10.2011. godine
- na iznos od 108,61 € od 30.11.2011. godine
- na iznos od 113,68 € od 31.12.2011. godine
- na iznos od 118,10 € od 31.01.2012. godine
- na iznos od 118,69 € od 29.02.2012. godine
- na iznos od 115,63 € od 31.03.2012. godine
- na iznos od 117,69 € od 30.04.2012. godine
- na iznos od 119,11 € od 31.05.2012. godine
- na iznos od 116,73 € od 30.06.2012. godine
- na iznos od 117,36 € od 31.07.2012. godine
- na iznos od 115,57 € od 31.08.2012. godine
- na iznos od 111,78 € od 30.09.2012. godine
- na iznos od 115,78 € od 31.10.2012. godine
- na iznos od 118,12 € od 30.11.2012. godine
- na iznos od 116,42 € od 31.12.2012. godine
- na iznos od 108,67 € od 31.01.2013. godine
- na iznos od 115,25 € od 28.02.2013. godine
- na iznos od 115,83 € od 31.03.2013. godine
- na iznos od 113,25 € od 30.04.2013. godine
- na iznos od 105,23 € od 31.05.2013. godine
- na iznos od 105,03 € od 30.06.2013. godine
- na iznos od 106,98 € od 31.07.2013. godine
- na iznos od 830,20 € od 31.08.2013. godine
- na iznos od 110,19 € od 30.09.2013. godine
- na iznos od 113,49 € od 31.10.2013. godine
- na iznos od 114,64 € od 30.11.2013. godine
- na iznos od 115,68 € od 31.12.2013. godine
- na iznos od 116,80 € od 31.01.2014. godine
- na iznos od 119,19 € od 29.02.2014. godine
- na iznos od 118,41 € od 31.03.2014. godine
- na iznos od 115,77 € od 30.04.2014. godine
- na iznos od 114,93 € od 31.05.2014. godine
- na iznos od 115,31 € od 30.06.2014. godine
- na iznos od 891,32 € od 31.07.2014. godine
- na iznos od 118,30 € od 31.08.2014. godine
- na iznos od 120,29 € od 30.09.2014. godine
- na iznos od 122,50 € od 31.10.2014. godine
- na iznos od 124,02 € od 30.11.2014. godine
- na iznos od 140,40 € od 31.12.2014. godine,
računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to od 31. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku: Addiko Bank d.d., OIB 1403633877, platiti tužitelju BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.493,60 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude u točki 1. izreke žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Protiv presude, u točki 2. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka
4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet glavnog zahtjeva tužitelja je utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236-191/2007, ovjeren 13. prosinca 2007. po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak, broj ovjere OV-13522/07, zaključen između tužitelja kao korisnika kredita s jedne i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditora s druge strane te isplata iznosa od 10.228,47 eura sa zateznim kamatama. Predmet eventualno kumuliranog zahtjeva je isplata preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 236-191/2007., a kojim odredbama je ugovorena odredba o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF.
6. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. zaključen 11. prosinca 2007. Ugovor o kreditu broj ugovora 236-191/2007., koji je ovjeren 13. prosinca 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.500,00 CHF, uz valutnu klauzulu i promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,7 % godišnje, da je namjena kredita bila kupnju rabljenog motornog vozila (čl. 2. ugovora). Rok otplate kredita je ugovoren na 84 mjeseca, a bilo je ugovoreno da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima.
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju između ostalog navodi:
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podignuo s namjerom kupnje osobnog automobila, da je kredit potražio kod prednika tuženika jer je u toj banci imao otvoren račun, da mu je osobni bankar predložio upravo kredit u CHF jer je kamata bila manje nego na kredite u eurima, da su mu u banci govorili o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali mehanizam promjene mu nitko nije objasnio, da nije bilo mogućnosti pregovora oko odredbi kredita, te da je došlo do promjene mjesečno anuiteta zbog promjene tečaja,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Majde Korljan proizlazi da do dana konačne otplate kredita tužitelj je tuženiku na ime ništetnog ugovora o kreditu preplatio ukupan iznos od 77.066,38 kn, a da razlika između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju ukupno iznosi 52.038,91 kn,
- da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 6.906,75 €, utemeljen na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 8/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO), kojom su regulirana pitanja stjecanja bez osnove i tvrdnja da mu tuženik navedeni iznos duguje iz osnove razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, po Ugovoru o kreditu broj 236-191/2007. od 11. prosinca 2007.,
- da u pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 575/16 od 3. listopada 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 7. spornog Ugovora zaključenog između stranaka,
- da je sud vezan za utvrđenja iz navedene presude u parnici u kojoj se tužitelj na njih pozove, konkretno za shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak,
- da prigovor zastare nije osnovan jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 26. travnja 2021., a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača 4. travnja 2012. godine, te kako je presuda pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž- 6632/2017. donesena 14. lipnja 2018. godine, a zastarni rok predmetne tražbine prema odredbi čl. 225. ZOO iznosi 5 godina, to se ima smatrati da je predmetna tužba podnesena unutar navedenog zastarnog roka,
- da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna stranka dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,
- da cijeli Ugovor o kreditu nije ništetan jer utvrđenje ugovorne odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora i ZZP određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe (čl. 55. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03), te je preostali dio ugovora i dalje je obvezujući za stranke.
U odnosu na drugostupanjsku presudu
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu pod točkom 1. izreke kako u okviru žalbenih navoda tužitelja, te po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. U odnosu na navedeni tužbeni zahtjev tužitelja tužitelj je tvrdio u tužbi i tijekom postupka da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope te da te ništetne odredbe čine ništetnim cijeli Ugovor o kreditu.
10. Sud prvog stupnja utvrđuje da ništetnost pojedine ugovorene odredbe ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora jer ugovor može opstati bez njihovog izuzimanja u primjeni obzirom da bez tih odredbi ugovor sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost.
11. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora.
12. Suprotno navodima žalbe tužitelja ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu nema za posljedicu i ništetnost cijelog Ugovora jer je to suprotno odredbi čl. 324. ZOO koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
13. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).
14. Ugovorom o kreditu se prema odredbi čl. 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
15. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu se ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita).
16. Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.
17. Stoga Ugovor o kreditu, usprkos ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati. Prvostupanjski sud je stoga pravilno, primjenom materijalnog prava iz čl. 21. i 22. u vezi s čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 2. ZOO, odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu 10.228,47 eura kao neosnovan.
18. Nasuprot navodima žalitelja, ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (ZZ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207) a i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama posl. broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u presudi i rješenju broj Rev-259/2022 od 9. listopada 2024., prema kojem ugovor o kreditu može opstati i nakon utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, budući da se uklanjanjem tih odredaba ne zadire u bitnu volju ugovornih stranaka niti se narušava ravnoteža njihovih prava i obveza.
19. Prema tome, na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke.
U odnosu na drugostupanjsko rješenje
20. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev, pobijana presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su proturječni, pa se u tom dijelu ne može ispitati pravilnost odluke. Time je u pogledu odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na što u svojoj žalbi osnovano ukazuje tuženik.
21. Naime, kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, da bi mogao odlučiti o zahtjevu za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sud prvoga stupnja trebao je kao o prethodnom pitanju odlučiti da li su obje te odredbe ništetne.
22. Unatoč tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge isključivo glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pozivajući se na presude donijete u povodu kolektivne tužbe i na praksu Suda EU, dok o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, čime je počinjena navedena bitna povreda.
23. Nadalje tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope.
24. U odnosu na taj prigovor, valja istaći da u slučaju restitucijskog zahtjeva s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zastara počinje teći donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastupila je 14. lipnja 2019., dok za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli počinje teći donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a nastupila je 15. lipnja 2023.
25. Kako je tužitelj u ovome predmetu podnio tužbu 26. travnja 2021., očito je da je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila zastara toga potraživanja.
26. No, iz točke 2. izreke pobijane presude nije moguće utvrditi koliko se od dosuđenog iznosa odnosi na isplatu na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koliko na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, da bi ovaj drugostupanjski sud mogao nedvojbeno utvrditi je li i za koji je iznos nastupila zastara potraživanja čime je također počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
27. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP prihvatiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
28. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom pri čemu je potrebno razdvojiti koliko se od zatraženog iznosa odnosi na isplatu na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koliko na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te će nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
29. S obzirom da je djelomično ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnog lijeka, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod stavkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Velikoj Gorici 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
