Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3996/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ND, državljanke Ruske Federacije, rođena **.**.2002., koju zastupa Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/135, URBROJ: 511-01-212-24-13 od 14. kolovoza 2024.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. Nalaže se tuženiku da isplati Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/135, URBROJ: 511-01-212-24-13 od 14. kolovoza 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (dalje RH) te joj je naloženo da u roku od 15 dana napuste Europski gospodarski prostor (EGP).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da su kod tužitelja ispunjeni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite. Navodi da osnovanosti zahtjeva i postojanja razloga za međunarodnu zaštitu tužiteljičinog supruga predstavlja samostalnu pravnu cjelinu, bez kojeg rješavanja nije moguće riješiti ovu upravnu stvar tužiteljice, da je tuženik pogrešno ocijenio razloge traženja međunarodne zaštite tužiteljičinog supruga kao objektivno neutemeljene, da je pogrešno ocijenio situaciju tužiteljice i njenog supruga u odnosu na budući rizik u slučaju povratka u zemlju podrijetla, da tuženik nije izvršio uvid u dostupna izvješća o stanju u zemlji podrijetla na položaj povratnika-odbijenih tražitelja međunarodne zaštite po povratku u Čečeniju i o položaju žena odnosno članova najuže obitelji osoba koje izbjegavaju mobilizaciju, a koje osobe nedvojbeno predstavljaju i određenu društvenu skupinu u smislu čl. 22 st. 1 toč. 5 ZMPZ, odnosno propustio je ispitati izloženost riziku da bi tužiteljica, u slučaju ostanka u Čečenskoj Republici odnosno Ruskoj Federaciji ili povratka u nju mogla biti iskorištena odnosno povrgnuta ispitivanjima i pritiscima ne samo od ruskih vlasti nego posebno od strane čečenskih vlasti, i to ne samo radi dobivanja informacija o tome gdje se njen suprug nalazi nego i u svrhu zastrašivanja i pritiska na njenog supruga da se vrati u Čečeniju i Rusku Federaciju i time postane dostupan čečenskim i ruskim vlastima da sudjeluje u ratnim vojnim operacijama u Ukrajini. Tužitelj zahtijeva poništavanje osporavanog rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik odbija kao netočne tužbene navode tužitelja, s obzirom na to daje u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15., 127/17. i 33/23., dalje ZMPZ) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj:133/20., 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika te je saslušao tužitelja osobno.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

8. Odredbom članka 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica u zahtjevu navela je da je zemlju podrijetla napustila zbog problema koje je imao njezin suprug. Navodi da se nije odazvao pozivu za vojsku i da je zato hitno morala napustiti Čečeniju. Navodi da ona također nije smjela ostati jer bi došli po nju i prisiljavali je da kaže razloge suprugovog napuštanja zemlje. Osobno nikada nije bila kažnjavana, uhićena, maltretirana niti mučena u Čečeniji. Zemlju podrijetla napustila je 31. prosinca 2022. Po povratku u zemlju podrijetla boji se da će biti zatvorena i mučena. Tužiteljica je tijekom postupka saslušana, pri čemu je navela da je zemlju podrijetla napustila jer je njezin suprug trebao ići ratovati u Ukrajinu. Navodi da bi, u slučaju da njezin suprug ustraje u tome da ne želi ići u rat, dobio prijetnje „da će ubiti njegovu ženu i majku"". Izravno nije dobila nikakve prijetnje niti je imala ikakvih drugih problema u Čečeniji. Na upit zašto je u zahtjevu navela da je imala problema radi narodnosti navodi da ne zna zašto je to rekla i da nije imala problema radi narodnosti.

Uvidom u spis predmeta tužiteljičinog supruga osobnog imena AD (klasa: UP/1-216-03/23-06/136) utvrđeno je da vojsku nije služio, niti je dobio vojnu knjižicu, da je naveo da je dobio usmeni poziv preko mobitela s uputom da se javi u vojni komesarijat nekoliko dana nakon vjenčanja (uvidom u vjenčani list datum sklapanja braka je 09.12.2022. godine.)

S obzirom na to da tužiteljica podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu zbog razloga koji se odnose na njezinog supruga, analizirana su izvješća o Ruskoj Federaciji s osvrtom na Čečensku Republiku. Uvidom u članak RTS-a utvrđeno je da je Rusija najveća i vojno najjača europska zemlja. Rusija ima obavezni vojni rok. Vojni rok traje 12 mjeseci i služe ga muškarci starosti od 18 do 27 godina koji ne ulože ili im se ne uvaži prigovor savjesti. Izvor EUAA navodi da ruski muškarci u dobi od 18 do 27 godina podliježu obaveznoj vojnoj službi te moraju obavijestiti svoj lokalni vojni nadležni ured o mjestu svog stanovanja. Neobavještavanje vojnih dužnosnika o promjeni mjesta stanovanja kao i nejavljanje u vojsku predstavlja upravni prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 500 do 3 000 rubalja. Izvor Aljazeera navodi daje dana 24.02.2022. godine ruski predsjednik GD objavio početak vojne operacije u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas. Izvor Index.hr prenosi da je GD dana 21.09.2022. godine proglasio djelomičnu vojnu mobilizaciju. U slučaju Rusije, kako je rekao GD, djelomična vojna mobilizacija znači da će se rezerviste pozivati u vojsku, a rezervisti označavaju pričuvne pripadnike vojske. U širem smislu, to su ljudi koji su odslužili vojni rok. Budući daje tražiteljičin suprug izjavio da, iako je Čečenska Republika dio [adresa], N u pravilu nisu bili dužni služiti vojsku pronađen je izvor koji potvrđuje njegove navode. Izvor The Jameston Foundation navodi da Čečenska Republika nije regrutirala stanovnike za rusku vojsku od 1992. godine. Uvidom u službena izvješća, utvrđeno je da se mobilizacija koja je provedena u Rusiji 21. rujna 2022. godine, zove „djelomična" iz razloga jer se primjenjuje samo na one ruske državljane koji su prethodno služili u ruskim vojnim snagama i stekli jedinstvene vojne vještine, kao što su strijelci, tenkisti, topnici, vozači i vozači-mehaničari. Dekret čečenskog poglavara od 14.09.2022. o novačenju čečenskih državljana raspona godišta od 1995. do 2004. u razdoblju između listopada i prosinaca 2022. podrazumijeva uvođenje vojne obaveze za A odnosno riječ je o regularnoj vojnoj obvezi čečenskih državljana koji su u to doba bili starosti od 18 do 27 godina kao što je slučaj sa regularnom regrutacijom u ostatku Ruske Federacije. Regularna vojna obaveza ne podrazumijeva mobilizaciju odnosno slanje na ratište u Ukrajinu. Izvor Argumenti i Činjenice navodi da su nakon raspisivanja djelomične mobilizacije građanima počeli pristizati pozivi u formi obrasca. Obrazac se određuje po nalogu ministra obrane, mora imati otisak službenog vojnog pečata vojnog komesarijata i potpis vojnog komesara. Poslani dokument sastoji se od dva dijela - samog dnevnog reda i obavijesti. Prvi izvještava da je na temelju zakonodavstva Ruske Federacije građanin pozvan da se pojavi u vojnom komesarijatu određenog okruga grada. Ispod je adresa komesarijata, naziv odjela, pa čak i broj sobe u kojoj se treba pojaviti. Poziv ukazuje na razlog, na primjer, da je potrebno pojaviti se na pitanju vojne obuke. Također označava datum i vrijeme (može biti čak i 7 sati ujutro). Olovkom je u dnevnom redu upisano ime osobe i adresa na kojoj živi. Na dnu ovog dijela nalazi se ime i potpis komesara vojnog komesarijata navedenog područja. Teoretski, tamo treba naznačiti vojni čin, ali često nije propisan. Kao što je navedeno u pozivu, potrebno je ponijeti putovnicu, vojnu iskaznicu i poziv sa sobom. Ukoliko se ne pojavi na određenom mjestu bez dobrog razloga, osoba može biti odgovorna prema zakonodavstvu Ruske Federacije. Obavijest je dodatak dnevnom redu i šalje se čelniku organizacije u kojoj novak radi. U njemu se navodi da je svrha pozivanja građanina pitanje vojne obuke. Naznačeno je i vremensko razdoblje za koje će ovaj građanin biti pozvan. Na dnu je isti potpis vojnog komesara. Oba dijela opremljena su pečatom komesarijata. Važno je napomenuti da dnevni red treba sadržavati seriju i broj dokumenta, datum i vrijeme u kojem ste pozvani, razlog poziva (u praksi ne navode uvijek) i telefonski broj za komunikaciju. Poziv ne obvezuje novaka ni na što. ako mu se ne preda osobno. Telefonski poziv ga ne zamjenjuje. Prema izvješću Reutersa, Rusija je završila djelomičnu vojnu mobilizaciju 31. listopada 2022. godine te su prestale sve aktivnosti vezane uz novačenje građana rezervista. Vezano za novačenje G, izvor COUNTRY OF ORIGIN REPORT FFM-RUSS1A- RECRUITMENT OF CHECHENS TO THE WAR IN UKRAINE od travnja 2024. godine navodi 3 načina mobilizacije G odnosno slanja na ratište u Ukrajinu. Prvi je patriotski po savjesti, drugi je pomoću novčane nagrada (plaćenici), a treći je prisila. Utvrđeno je da je od tih načina najveći broj onih koji su dobrovoljno potpisali ugovor za Rusijom (ugovorni vojnici koji primaju plaću). Utvrđeno je i da je vrlo mali broj G koji su otišli u rat u Ukrajinu iz patriotskih razloga. Čečenija je relativno siromašna regija u Rusiji, a zarađeni novac potpisivanjem ugovora s ruskim Ministarstvom obrane značajan je u usporedbi sa standardnim plaćama u Čečeniji. Prema dvojici istraživača iz Zaklade Rondeli, većina G potpisala je ugovore i stoga su raspoređeni na ratište u Ukrajini iz financijskih razloga. Čečenski vojnici primaju mjesečne plaće od oko 3.000 USD zajedno s drugim beneficijama kao što su besplatno stanovanje i socijalne usluge. Ove dodatne pogodnosti odnose se samo na etničke A. N koji dobrovoljno potpišu ugovore vjerojatnije će utjecati na mjesto raspoređivanja i na zadatke koje obavijaju. Vezano za prisilu izvor navodi sljedeće: Prema PD, opseg prisilne mobilizacije u Čečeniji dosegla je vrhunac u periodu objave djelomične mobilizacija u Rusiji krajem rujna 2022 i od tada je u padu. Svi konzultirani izvori na temu prisilnog novačenja izjavili su da je prisilno novačenje u Čečeniji usmjereno na određene skupine lokalnog stanovništva pri čemu su kritičari vlasti u posebnoj opasnosti. Isto tako aktivisti i članovi organizacija civilnog društva mogu riskirati da budu regrutirani. Članovi obitelji glasnih kritičara čečenskih vlasti također riskiraju da budu prisilno mobilizirani. Također postoje primjeri osoba koje su regrutirane jer su bile dio LGBT zajednice. Tim osobama je dan izbor: ili će biti izložene na način da njihov LGBT identitet bude poznat u javnosti i njihovim obiteljima - što bi podrazumijevalo rizik da budu ubijeni - ili mogu potpisati ugovor s Ministarstvom obrane. Konzumenti ilegalnih droga i alkohola također su bili prisiljeni potpisati ugovore s Ministarstvom obrane. Zabilježeni su slučajevi i mobilizacije zatvorenika. Naime, vlasti su se koristile prisilnim regrutiranjem kako bi se riješile onoga što su označile kao „nepoželjno’, lako se navedene skupine mogu identificirati kao rizičnije od drugih, postoji određeni stupanj nepredvidljivosti vlasti u pogledu prisilne mobilizacije. Međutim, ova vrsta mobilizacije bila je najvjerojatnija tijekom perioda djelomične mobilizacije te se u konkretnom slučaju ne odnosi na tražiteljicu. budući da u postupku nije utvrđeno da pripada ijednoj od grupa koje se prisilno mobiliziraju. Izvor RadioFreeEurope obavještava kako je ruski predsjednik GD **.**.2023. potpisao Zakon o elektroničkom vojnom novačenju s ciljem otežavanja potencijalnim vojnicima da izbjegnu dužnost. Sukladno Zakonu, pozivi bi se slali i redovnom poštom i elektronički. Elektronički poziv smatrao bi se uručenim osobi koja ispunjava uvjete za služenje vojnog roka, sedam dana nakon postavljanja takvog poziva na online račun konkretne osobe.

Sukladno navedenim izvorima, nije vjerojatno da je tražiteljičin suprug u prosincu 2022. zaprimio samo telefonski poziv da se treba javiti u vojni komesarijat na liječnički pregled, a da navedeni dokument nije zaprimio pismeno budući da izvor navodi da telefonski poziv ne zamjenjuje pisani dokument. Dodatno, tražiteljičin suprug ne pojašnjava kako je službenica koja ga je zvala znala njegov broj mobitela, dok je njegov iskaz vezan za telefonski poziv izrazito paušalan budući da ne navodi niti ime niti funkciju ženske osobe koja gaje navodno nazvala, dan niti sat kada se trebao javiti, a niti kome se konkretno trebao javiti. Dodatno, ne raspolaže informacijom da mu je pismeni poziv naknadno stigao odnosno nije vidljivo da gaje zaprimio naknadno elektronički preko portala Gosuslugi budući daje u isti prilikom saslušanja ušao te nije vidio poziv. Isto tako, tražitelj ne spada u kategoriju rezervista jer vojsku nije služio, a budući da ima problema s vidom i sa srcem nije vjerojatno da bi bio vojno sposoban čak niti kada bi mu se vojna sposobnost utvrđivala. Valja naglasiti daje djelomična mobilizacija završena 31.10.2022. a tražiteljičin suprug je zemlju podrijetla napustio legalno bez ikakvih problema 18.12.2022. što ne bi bilo moguće da je riječ o vojnom obvezniku odnosno osobi koja se trebala ići boriti u Ukrajinu. Relevantna je i činjenica da tražiteljičin suprug ne pripada grupi ljudi u Čečeniji koji su se prisilno slali na ratište u Ukrajinu. Dekret predsjednika GD koji je tražitelj priložio spisu da će u travnju biti mobilizirano 150 000 ljudi nečitljiv je, tako da se ne može utvrditi što točno u njemu piše, međutim nisu nađena izvješća da je na snazi novi val mobilizacije, iako osobe dobivaju pozive za regularno služenje vojnog roka. S obzirom na to da tražiteljičin suprug ničim nije potkrijepio svoje navode o postojanju vjerojatnosti da bude mobiliziran ili pozvan na redovno služenje vojske, a sama tražiteljica nije navela niti jedan osobni razlog za napuštanje Čečenije navedena materijalna činjenica nije prihvaćena.

U postupku je utvrđeno da tražiteljica nije bila izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi joj povratkom u zemlju prijetio rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Utvrđeno je da nema dokaza da je bila žrtvom proganjanja u zemlji podrijetla niti je vjerojatno da će to biti po povratku u Rusku Federaciju budući da se njezini razlozi napuštanja Ruske Federacije temelje na strahu da će njezin suprug biti mobiliziran za ratište u Ukrajini, a koju materijalnu činjenicu ovo Ministarstvo nije prihvatilo kao utvrđenu. Sukladno Ustavu Ruske Federacije svako može slobodno napustiti zemlju. Također, ruski državljani imaju pravo slobodno se vratiti u zemlju. Kako je u slučaju tražiteljice utvrđena odsutnost proganjanja kao i progonitelja te joj nitko nije pravio probleme prilikom napuštanja ruskog teritorija, koji je prema vlastitim navodima napustila legalno služeći se svojom vlastitom putovnicom, utvrđeno daje da joj objektivno ne prijeti. U tražiteljičinim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njezin je strah subjektivan. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljičin život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njezine rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi joj život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to daje bez problema napustio zemlju podrijetla.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Vezano uz opće okolnosti podaci iz ACLED-a pokazuju da je u periodu od 22.03.2023. do 22.03.2024. na području Ćečenske Republike bilo 6 sigurnosnih incidenata od kojih je 3 rezultiralo smrtnim slučajem. Budući da Čečenska Republika ima 1,5 milijuna stanovnika može se zaključiti da je sigurnosni rizik za civilno stanovništvo izrazito mali. Tražiteljica ne navodi nikakve osobne okolnosti radi koji bi imala problema u zemlji podrijetla osim problema svog supruga. Nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljičinom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražiteljica međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

10. Sud je radi utvrđivanja razloga za traženje međunarodne zaštite, utvrđivanja činjenica i ocjene vjerodostojnosti iskaza i dokaza proveo dokaz saslušanjem tužiteljice te je ista u svom iskazu navela da ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u upravnom postupku. Navodi da je Rusku Federaciju napustila zbog rata, mobilizacije, odnosno jer bi njezinog supruga poslali na ratište u Ukrajinu. Na upit suda da obrazloži zašto misli da bi njezinog supruga poslali na ratište u Ukrajinu odgovara da je to zato jer sve odvode te se njezina starija braća ne mogu vratiti doma upravo zbog rata. Odgovara da njezin suprug nije služio vojni rok zbog školovanja i da u vojnoj knjižici piše da je sposoban za služenje vojnog roka, ima 27 godina. Ona osobno u zemlji podrijetla nikada nije bila proganjana zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini, te također nikada nije bila politički aktivna, jer to u Čečeniji nije sigurno. Na upit Suda što misli da bi joj se desilo kada bi se vratila u zemlju podrijetla odgovara da, s obzirom da su pobjegli u drugu zemlju odmah po povratku natrag bi ih pritvorili, žene maltretiraju, a muškarce odmah odvode na ratište. Na upit opunomoćenika tužitelja da pojasni što znači da u zemlji podrijetla "maltretiraju žene", pojašnjava da ih tuku, nanose im tjelesne povrede te vrše psihički pritisak na žene sa ciljem da iste obole te ih znaju i silovati. U većini slučajeva ubijaju. Na daljnje pitanje da pojasni tko na opisani način postupa prema ženama odgovara: "Vojnici, oni koji rade u zatvoru." Na daljnje pitanje da pojasni kakav bi bio njezin položaj da se u zemlju podrijetla vrati sama, odnosno bez muža i s djetetom, odgovara da bi to bilo jako opasno, da bi ju mogli pritvoriti, tući i na drugi način maltretirati te na taj način prisiliti da se moj muž vrati u Čečeniju po nju, a sve to s ciljem da njega pošalju na ratište. Isto tako, kako bi prisilili njezinog muža da se vrati mogli bi pritvoriti i njezinu i njegovu obitelj.

Sud ocjenjuje da iz iskaza tužitelja ne proizlazi okolnosti koje bi upućivale da tužitelji ispunjavaju uvjete za odobravanje međunarodne, odnosno supsidijarne zaštite, odnosno na ispunjenje uvjeta propisanih odredbama članaka 20. do 25. ZMPZ-a.

11. Sud utvrđuje da iz provedenih dokaza ne proizlaze propisani uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH prema odredbama članka 20. i 21. ZMPZ-a te da je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja.

Naime, tužiteljica navodi da je njezin suprug vojni obveznik, međutim za tako nešto nije dostavila dokaze, budući da njezin suprug nikada nije dobio poziv za vojsku, a njegove izjave da je dobio usmeni telefonski poziv su nevjerodostojne te su suprotne izvješćima o zemlji podrijetla. Dodatno, tužitelj nije dobio vojnu knjižicu niti je ikad bio podvrgnut medicinskom pregledu sukladno kojem bi bila utvrđena njegova vojna sposobnost. I sam je naveo da ima određenih zdravstvenih problema zbog kojih u teoriji ne bi bio podoban služiti vojsku, a djelomična mobilizacija je okončana 31. listopada 2022. Budući da se ista nazivala djelomična podrazumijevala je da su osobe koje su bile mobilizirane stekle određeno vojno iskustvo. Naime, njezin suprug je zemlju podrijetla napustio legalno, a njegov je iskaz ocjenjen neuvjerljivim i suprotan izvješćima o zemlji podrijetla. Prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju, napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju može biti ograničeno u slučaju državljanina koji ima pristup dokumentima s oznakom tajnosti i/ili državnoj tajni, primio je poziv za služenje vojnog roka, pritvoren je zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, osuđen je za počinjenje kaznenog djela, napuštanjem države izbjegava ispunjenje obveza danih od strane suda ili je namjerno predočio lažne informacije kod napuštanja države. Navedeno potvrđuje da tužitelj nije primio poziv niti je na popisu za novačenje ili mobilizaciju jer u suprotnom ne bi mogao legalno napustiti zemlju podrijetla. Iz navedenog razloga je razvidno da tražiteljica ne predstavlja posebnu društvenu skupinu jer je utvrđeno da nije žena člana obitelji koji izbjegava mobilizaciju. Pri tome je važno naglasiti da tužiteljica vlastitih razloga za napuštanje zemlje podrijetla nema.

12. Vezano za navode tužiteljice da ona spadaju u određenu (progonjenu) društvenu skupinu, kao supruga osobe koja izbjegava služenje vojnog roka ili mobilizaciju u smislu članka 22. stavka 1. točke 5. ZMPZ-a, sud iste ne može prihvatiti, jer je utvrđeno da u konkretnom slučaju uopće nije postojao progon koji bi ispunjavao uvjete propisane odredbama članaka 20., 21., 23., 25. ZMPZ-a. Dakle, da bi bili ispunjeni uvjeti za pružanje međunarodne zaštite, nije dovoljno da je tužiteljica supruga osobe koja izbjegava služenje vojnog roka/mobilizaciju, već moraju biti ispunjeni i drugi propisani uvjeti, koji se odnose na postojanje progona od određene kategorije progonitelja, s u skladu s citiranim zakonskim člancima, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

13. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku. Isto je detaljno i valjano obrazloženo te sud u cijelosti prihvaća utvrđenja tuženika da kod tužitelja nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama 20. do 25. ZMPZ-a, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u RH. Time sud utvrđuje da je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

14. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € sveukupno iznosi 1.250,00 €.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis