REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-1060/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1346/2024-7 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1346/2024-7 od 24. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/530, URBROJ: 443-02-01-12-24-12 od 31. srpnja 2024., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju od 18. svibnja 2023. i rješenju o prvoj novčanoj kazni od 10. siječnja 2024, jer niti protekom tim rješenjima ostavljenih rokova nije uklonila bespravno izvedenu prizemnu građevinu, tlo.dim. 7,50 x 5,45 m, izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.300 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, u kojoj navodi da je izrečena novčana kazna previsoka u odnosu na njezina novčana primanja, zbog čega joj je bilo nemoguće podmiriti istu u ostavljenom roku od osam dana. Ovo osobito iz razloga jer je tužiteljica već podnijela znatne financijske izdatke vezane upravo uz predmetnu nekretninu, što predstavlja povredu načina izvršenja novčane kazne sukladno izričitoj zakonskoj odredbi članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Dodaje da bi joj ispunjenjem osporenog rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a vjerojatno bi joj izvršenjem istog bio ugrožen i egzistencijalni ili neki drugi interes. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti osporenu presudu i usvojiti njezin tužbeni zahtjev, te naložiti tuženiku da joj nadoknadi prouzročene troškove sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Ovo iz razloga jer je iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužiteljica ni u roku ostavljenom izvršnim rješenjem o uklanjanju od 18. svibnja 2023., a ni nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 10. siječnja 2024., nije uklonila bespravno izvedenu prizemnu građevinu, slijedom čega je, pravilnom primjenom članka 114. stavka 3. ovdje mjerodavnog Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21. -dalje u tekstu: ZDI) i članka 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23.-dalje u tekstu: Naputak), osnovano nastavljeno s postupkom prisilnog izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju niti navodi žalbe, kojima tužiteljica ne dovodi u sumnju izvršnost rješenja o uklanjanju i rješenja o prvoj novčanoj kazni, a ni činjenicu da nije postupila po naredbi iz tih rješenja, već upire na visinu izrečene novčane kazne smatrajući je previsokom s obzirom na njezina novčana primanja. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, jer je odredbom članka 114. stavka 3. ZDI-a izričito propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne, kako je to i zapriječeno rješenjem o uklanjanju. Novčana sankcija izrečena je temeljem Naputka, kojim nije predviđena mogućnost da se novčane kazne izriču u rasponu (od minimalnog do maksimalnog iznosa), već je ista propisana u točno određenom iznosu, koji je za predmetnu (najmanje zahtjevnu) skupinu građevina u odnosu na fizičke osobe propisan odredbom članka 17. Naputka - Tablica 1. u iznosu od 5.300 €, što je osporenim rješenjem i određeno.
7.1. S tim u vezi za istaknuti je da je do izricanja novčanih kazni došlo upravo zbog postupanja tužiteljice, koja, iako je bila upozorena na posljedice, nije uklonila bespravno izvedenu građevinu, a u kojem slučaju ne bi ni došlo do novčanog kažnjavanja.
8. S obzirom na navedeno, neosnovano tužiteljica upire na pogrešnu primjenu članka 139. stavka 4. ZUP-a, smatrajući da je, s obzirom na njezina novčana primanja, izricanjem previsoke novčane kazne povrijeđen način izvršenja. Naime, a upravo suprotno žalbenim navodima, razvidno je da je način izvršenja novčane kazne određen u skladu s citiranom zakonskom i podzakonskom odredbom (članak 114. stavak 3. ZDI-a i članak 17. Naputka), jer je ista određena u propisanoj visini i na zakonom predviđen način, kojim nije dopuštena mogućnost određivanja kazne uz uvažavanje olakotnih okolnosti (financijskih, zdravstvenih i sl. razloga), zbog čega građevinski inspektor nema ovlasti po toj osnovi umanjiti iznos propisane novčane kazne.
9. Slijedom izloženog, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, radi čega nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
