Poslovni broj: Usž-1353/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KUZMIĆA NEKRETNINE d.o.o. za turizam i usluge, Split, Mažuranićevo šetalište 2, OIB: 34432619696, kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković, odvjetnik iz Splita, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2343/2023-8 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2343/2023-8 od 24. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/662, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-3 od 29. kolovoza 2023. te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju uklanjanje prizemne stambene građevine, ukupnih tlo. dim. 11,90 x 13,85 m, s otvorenim armirano-betonskim jednokrakim stepeništem za pristup prvom katu, te betonskog platoa, max. tlo.dim. cca 6,5 x 12,8 m, s armirano-betonskom cisternom za vodu, koji su izgrađeni na lokaciji [adresa] u [adresa], otok [adresa], izvan građevinskog područja, [katastarska općina] k. o. [katastarska općina], sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene odluke izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U bitnom, ističe da je rješenje tuženika protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) i Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23. – dalje u tekstu: ZDI). Upire na odredbe članka 58. i članka 52. stavka 1. ZUP-a, nakon čega navodi da, iako je iz citiranih zakonskih odredbi jasno da je kao stranka postupka morao sudjelovati u provedbi inspekcijskog nadzora, sam očevid na licu mjesta proveden je bez znanja i sudjelovanja tužitelja u postupku, a koja postupovna povreda ima za posljedicu da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da opis nekretnine od strane prvostupanjskog tijela ni približno ne odgovara opisu objekta u vlasništvu tužitelja, zbog čega smatra da je građevinski inspektor nadzor vršio nad nekim drugim objektom, a ne onim u vlasništvu tužitelja. Mišljenja je da se u konkretnoj pravnoj stvari činjenično stanje moglo utvrditi isključivo provedbom dokaza uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke te da je, stoga, upravno tijelo bilo dužno postupiti sukladno odredbi članka 58. ZUP-a i provesti dokaz građevinskim vještačenjem, uz sudjelovanje vještaka mjernika. Nejasno je i na čemu se temelji utvrđenje da bi se ovdje radilo o lokaciji izvan građevinskog područja, obzirom da nije pribavljena lokacijska informacija od nadležnog tijela, kao ni podatak o postojanju građevinske dozvole, ili akta o starosti objekta, pa je i u ovom dijelu pobijano rješenje nemoguće ispitati. Nastavno osporava nadležnost tijela koje je donijelo rješenje, navodeći da je rješenje doneseno od strane Područnog ureda u Splitu, a kojem nisu dana nikakva zakonska ovlaštenja za donošenje upravnih akata, što takav upravni akt čini ništavim. Pritom dodaje da odredbe ZDI-a ne derogiraju odredbe ZUP-a do te mjere da bi i područni uredi mogli donositi upravne akte. Ističe da izreka rješenja, koja je podijeljena u 7 točaka, odnosno naređenja i upozorenja, nema nikakva uporišta u odredbama ZDI-a, a što ukazuje da je donijeta samovoljno. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev te pobijani upravni akt oglasiti ništavim, podredno, pobijani upravni akt poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje, uz nalog tuženiku da mu nadoknadi troškove postupka, uvećane za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, iz spisu priloženih dokaza razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj, na predmetnoj lokaciji (izvan građevinskog područja naselja, u zoni šume i unutar granica zaštitnog obalnog pojasa - 100m od obalne crte), bez građevinske dozvole, izgradio stambenu građevinu i betonski plato s armirano-betonskom cisternom za vodu, sve na način i u dimenzijama detaljno opisanim u zapisniku o inspekcijskom pregledu od 3. lipnja 2023., sastavni dio kojeg je skica izvedenog stanja i fotografije građevina. Stoga su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. ZDI-a, kojom je građenje građevine bez izvršne građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine.

7. Tužitelj niti u žalbi ne osporava pravno odlučnu činjenicu da je gradnji pristupio bez zakonom propisanog akta za gradnju, već zakonitost presude i inspekcijskog rješenja pobija razlozima procesne naravi, ukazujući na povredu načela izjašnjavanja stranke, iako za takve tvrdnje nema podloge u dokazima koji prileže spisu. Naime, ovaj Sud ne nalazi da je u tijeku rješavanja ove upravne stvari došlo do povrede prava na sudjelovanje tužitelja u upravnom postupku i upravnom sporu, kao i prava na izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama relevantnim za rješenje ove stvari, jer iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku (pozivima na očitovanje) te da je sudjelovao u upravnom sporu (rasprava održana 28. studenoga 2024.), kojom prilikom je iznosio navode i predlagao dokaze, a što je sve valjanim razlozima obrazložio i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

8. U odnosu na prigovor neprovođenja dokaza očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke, za koji tužitelj tvrdi da je trebao biti proveden jer inspektor nije ovlašten za mjerenje, ističe se da, osim što karakteristike i gabariti prijepornih građevina nisu sporni jer ih tužitelj nije doveo u sumnju niti jednim relevantnim dokazom, građevinski inspektori su diplomirani inženjeri (arhitektonske ili građevinske struke), koji temeljem izričitog zakonskog ovlaštenja imaju pravo i obvezu utvrditi zakonitost gradnje svake građevine koja se takvom smatra u smislu Zakona o gradnji te obaviti potrebne radnje u cilju utvrđenja legalnosti svake građevine/gradnje i, ovisno o utvrđenom, poduzeti odgovarajuće mjere, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

9. S tim u vezi, Sud nalazi neosnovanim i prigovor tužitelja usmjeren na nenadležnost tijela Područnog ureda u Splitu za donošenje rješenja o uklanjanju, uz obrazloženje da mu nisu dana takva zakonska ovlaštenja. To iz razloga jer je odredbom članka 29. stavka 1. ZDI-a propisano da se za obavljanje poslova iz djelokruga Državnog inspektorata ustrojavaju, pored ostalih, i područni uredi, dok je odredbom članka 31. stavka 1. ZDI-a određeno da inspekcijske poslove iz djelokruga Državnog inspektorata obavljaju, među inim, inspektori, a ovlasti kojih su nastavnim odredbama ZDI-a detaljnije razrađene u odnosu na svaku inspekciju posebno, pa su tako posebne ovlasti i postupak inspekcijskog nadzora građevinske inspekcije regulirani odredbama članka 101. i članka 103. ZDI-a, temeljem kojih je i postupljeno u predmetnoj upravnoj stvari.

10. Nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke ni paušalni prigovori kojima se ističe da je inspekcijski nadzor vršen nad nekim drugim objektom, a ne onim u vlasništvu tužitelja, jer osim što to tvrdi, tužitelj ničim ne dokazuje takvu svoju tvrdnju, za osnovanost koje nema podloge u priloženim dokazima (zemljišnoknjižni izvadak, katastarski izvadak, zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju).

11. Na kraju, ovaj Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUPS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić