Poslovni broj: Usž-1382/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Smoljan, odvjetnik iz Zagreba, Klaićeva 48, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-965/2024-10 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 965/2024-10 od 14. siječnja 2025.
II. Tužbeni zahtjev tužitelja se usvaja.
1. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/322, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 14. prosinca 2023.
2. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/5535, URBROJ: 251-10-32/007-22-4-BM od 10. listopada 2022.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.812,50 €.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje u izreci navedenog rješenja tuženika od 14. prosinca 2023. i prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2022., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito izgrađenu jednostavnu stambenu dvorišnu zgradu u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 228,39 m[3] , u iznosu od 18.499,59 kn/2.455,32 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, pobijajući istu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe kako je pogrešno utvrđenje suda da se prvom radnjom u provedenom upravnom postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa ima smatrati dostava zahtjeva za obračunom komunalnog doprinosa od 3. rujna 2015., koje je javnopravno tijelo nadležno za obračun zaprimilo 10. ožujka 2016. te da bi takav dopis bio dostavljen na znanje tužitelju. Posljedično tomu, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je u ovoj upravnoj stvari mjerodavan Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. – dalje u tekstu: ZKG/95), a u skladu s člankom 126. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18. – dalje u tekstu: ZKG/18). Ističe da se u okolnostima ovog spora, prvom radnjom u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa, koje podatke je dostavilo tijelo koje je donijelo rješenje o izvedenom stanju, jer o toj radnji tužitelj nije imao saznanja niti se na isto mogao očitovati pa je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu ZKG/18, zbog čega je trebalo primijeniti taj Zakon, a ne ZKG/95. Obzirom na to da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, ovdje se ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje u tekstu: OPZ), konkretno članak 108. stavak 1., prema kojem zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. U konkretnom slučaju nesporno je da je rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350- 05/2013-007/2117, URBROJ: 251-13-22/210-2014-8 od 29. travnja 2014., postalo pravomoćno 27. svibnja 2014., što znači da je zastara nastupila 1. siječnja 2021. godine. Pritom tužitelj ukazuje na sudsku praksu, koja se mijenjala vezano za shvaćanje zastare utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, te u dokaz svojih stajališta, upućuje na više presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je zauzet takav stav, nakon čega zaključuje da je u konkretnom slučaju nastupila zastara cjelokupne obveze komunalnog doprinosa utvrđene prvostupanjskim rješenjem od 10. listopada 2022., radi čega je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. S obzirom na izloženo, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove upravnog spora, kao i trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu, podredno presudu poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je, time što je odbio tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Ovo iz razloga jer tužitelj u žalbi osnovano navodi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe ZKG/18, budući je, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), prva radnja u predmetnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, obavljena tek donošenjem prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2022. (sastavni dio kojeg je Proračun troškova komunalnog doprinosa od 22. listopada 2020.), a koje stajalište je ovaj Sud izrazio u više svojih presuda (primjerice, poslovni broj: Usž-4230/22-2 od 7. veljače 2023., Usž-3767/23-2 od 21. svibnja 2024., Usž-3787/2024-2 od 15. travnja 2025. i dr.).
7. S obzirom da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, a imajući u vidu članak 83. stavak 3. ZKG/18, tužitelj pravilno upućuje na primjenu članka 108. stavka 1. i stavka 2. OPZ-a, prema kojem pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.), s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (stavak 2.).
8. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 29. travnja 2014. postalo pravomoćno (time i izvršno) 27. svibnja 2014., slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ-a, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015., a što ima za posljedicu da je već do donošenja prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2022. protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1.
OPZ-a za utvrđenje te obveze.
9. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužitelj kada tvrdi da su protekli zakonski rokovi za donošenje predmetnog prvostupanjskog rješenja, a koju činjenicu je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
10. Pritom Sud nalazi potrebnim dodatno uputiti na recentne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (na koje upire i tužitelj u žalbi), a u kojima je taj sud zauzeo stajalište da se OPZ kao lex specialis glede zastarnih rokova, osim u situaciji kada se komunalni doprinos utvrđuje temeljem ZKG/18, primjenjuje i kada je rješenje o komunalnom doprinosu doneseno pozivom na ranije važeći ZKG/95 (primjerice presuda broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024.), slijedom čega je i po toj osnovi zastarne rokove potrebno računati uvažavajući odredbe relevantnog OPZ-a.
11. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu jer je njegova žalba usvojena i osporeni akti poništeni, to je, sukladno članku 144. stavku 1. i stavku 2. te članku 147. stavku 1. ZUS-a, u vezi Tbr. 27. stavka 1. podstavka 2. i stavka 3., Tbr. 46., Tbr. 52. stavka 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), ovaj Sud tužitelju priznao opravdanim troškove zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 € te za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 €, što uvećano za PDV ukupno iznosi 2.812,50 €, zbog čega je u tom dijelu zahtjevu tužitelju udovoljeno. Sud, međutim, nije našao opravdanim troškove zastupanja odvjetnika na raspravi održanoj 17. prosinca 2024., jer na istoj opunomoćenik nije iznosio svoja stajališta ni činjenične navode, niti je obrazlagao svoje prijedloge, već je samo izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva (za koju radnju je trošak priznat) pa budući da time nije doprinio donošenju odluke u ovoj stvari, to je u tom dijelu zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
