Poslovni broj: Usž-3189/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Kristine Senjak Krunić i Jelene Rajić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ZŠiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Skejić , odvjetnik u Splitu , Tolstojeva 37/II , protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture , Uprave za cestovni promet , cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta , Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara , Odjela inspekcije sigurnosti državnih , županijskih i lokalnih cesta, Zagreb , Prisavlje 14 , OIB: 22874515170 , radi uklanjanja reklama iz zaštitnog pojasa državne ceste, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1208/2024- 9 od 25. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1208/2024-9 od 25. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-340-07/24-03/71 URBROJ: 530-08-3-2-2- 24-1 SD od 25. travnja 2025. , dok se rješenjem odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao vlasniku obrta za usluge „[obrt]“, ukloniti reklamu (reklamni pano) iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 6+245, desno (točka 1.), u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja (točka 2.), a nakon izvršenja naložene radnje dužan je, u roku od osam dana, po isteku navedenog roka, pisanim putem o tome obavijestiti inspekciju (točka 3.).

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi iznosi da je reklama postavljena na zemljištu u vlasništvu Grada Solina temeljem ishođenih prostorno planskih suglasnosti te da je prije donošenja rješenja tuženika zatražena suglasnost Hrvatskih cesta d.o.o., koje o tom zahtjevu nisu donijele odluku. Ukazuje da prvostupanjski sud nije proveo dokazni postupak kako bi se utvrdilo da se predmetna reklama nalazi na 50 metara od državne ceste u skladu s člankom 55. Zakona o cestama ("Narodne novine", 84/11., 18/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. i 114/22., dalje - ZC), odnosno izvan zaštitnog pojasa za brze ceste. Nejasno mu je radi čega se na konkretan slučaj primjenjuje članak 59. stavak 2. ZC-a, obzirom da se predmetna reklama nalazi uz nerazvrstanu cestu, koja vodi od ulice Ljudevita Gaja do kamenoloma. Osim toga, rješenjem tuženika utvrđena je pogrešna lokacija reklame obzirom da je postavljena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da postavljanjem reklame nije učinjena ugroza za sigurnost prometa na cestama. Osporava da se u konkretnom slučaju radi o brzoj cesti obzirom na Odluku o razvrstavanju javnih cesta („Narodne novine“, broj 41/22.), niti na to upućuje prometna signalizacija. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude, uz vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje kod svih razloga iznesenih u osporenom rješenju, smatra da je osporena presuda utemeljena na zakonu te ju u potpunosti prihvaća. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te da je za svoju odluku sud naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Prema podacima spisa predmeta, rješenje tuženika doneseno je u inspekcijskom postupku na temelju članka 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, broj 22/14., 98/19., 112/22.) prema kojem će u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama.

8. Prilikom inspekcijskog nadzora provedenog 23. siječnja 2024., utvrđeno je da se u zaštitnom cestovnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 6+245, desno, nalazi reklama „EMEZETA-MERKURY“, postavljena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na udaljenosti do 50 metara od ruba kolnika brze ceste Solin – Klis.

9. Odredbom članka 59. ZC-a određeno je da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti (stavak 1.). Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovoga članka zaštitni pojas iznosi 100 m. 10. Budući da je državna cesta DC 1, dionica 18 (Solin – Klis) brza cesta i namijenjena isključivo za promet motornih vozila u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20, 85/22., 114/22. i 133/23.), tužitelj je postavljanjem reklame u zaštitnom pojasu te ceste od 100 m, postupio protivno citiranim odredbama članka 59. stavaka 1. i 2. ZC-a, radi čega je ovlašteno cestovni inspektor naredio uklanjanje te reklame.

11. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi o nerješavanju zatražene suglasnosti Hrvatskih cesta dd , o neugrožavanju prometa postavljenom reklamom, te o pogrešno navedenoj katastarskoj čestici, a na koju se, otklanjajući njihovu utemeljenost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo prvostupanjski sud. Navedene razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud , jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezi spisa i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.

13. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbene prigovore usmjerene na postupovne povrede zbog neprovođenja dokaznih prijedloga tužitelja . To stoga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi ( članak 49. stavak 4. ZUS-a ), ali je dužan izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim njihovo izvođenje.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu, pa mu sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu troška, ​​radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao izreci ove presude.

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić