Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-466/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tanji Petković Gregurek, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1767/2022-88 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1767/2022-88 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 3.251,71 € kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2019. do isplate, kao i pod točkom II. kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.975,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2025. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1767/2022-88 od 23. svibnja 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 3.251,71 € (za iznos od 1.393,59 €) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove preko iznosa od 1.975,00 € (za iznos od 1.362,50 €) i sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete od 1.393,59 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.362,50 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da na ime povrede prava osobnosti isplati tužitelju iznos od 4.645,30 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.02.2019. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u iznosu od 3.337,50 €.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja dana 14. srpnja 2017, kada je prilikom raznošenja poštanskih pošiljki upravljajući mopedom marke Tomos A8, reg. oznake [registarska oznaka], pao sa mopeda.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja nejasni te pobijana presuda sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama kako to osnovano ističe tuženik. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti u tom dijelu temeljem stanja spisa.

6. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije dopunski saslušao tužitelja niti je saslušao vještaka odnosno da su stranke predlagale da se sasluša vještak i dopunski sasluša tužitelj koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio, valja reći da imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tuženik ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa sud nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj već bio detaljno saslušan, kao i da se vještak pisano očitovao nakon čega stranke nisu predložile njegovo usmeno očitovanje niti dokazne prijedloge u tom smislu odustajanjem od predloženog dokaznog prijedloga za kojeg sud smatra da nije od važnosti za donošenje odluke, nije ostvarena relativno bitna povreda postupka na koju ukazuje tuženik.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštar-motociklist te da je 14. srpnja 2017. doživio ozljedu na radu prilikom raznošenja poštanskih pošiljaka pritom upravljajući mopedom kada je u jednom trenu pao sa mopeda;

- da iz preslike prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] proizlazi da je moped kojim je u vrijeme štetnog događaja (14. srpnja 2017.) upravljao tužitelj prošao tehnički pregled 20. srpnja 2016. te da je tehnički pregled vrijedio do 22. srpnja 2017.,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s danom 1. srpnja 2017. raspoređen na novi teren za područje [adresa] i da se radi o vrlo brdovitom terenu dok je prije toga radio po ravnom terenu. Isto tako, proizlazi da je predmetnog dana napunio kofer motora tako da se nije mogao niti zatvoriti te je posao obavljao na uobičajeni način pri čemu je vozio brzinom od 30 km na sat da bi u jednom trenutku motor trznuo. Zatim, proizlazi da je prilikom preuzimanja motocikla izvršio pregled ispravnosti istog na način da je provjerio je li ima dovoljno goriva, a za predmetni motocikl bio je obavljen tehnički pregled i bio je redovno registriran te se i povodom predmetne nezgode vodio i prekršajni postupak u kojem je oslobođen optužbe;

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ČF proizlazi da je moped kojim je upravljao tužitelj bio ispravan i koristio ga je od 1. srpnja 2017., a isto tako iz iskaza ZF proizlazi da tužitelj nije davao primjedbe da bi moped bio neispravan, a u slučaju da je motor neispravan svaki radnik je dužan obavijestiti službu zaduženu za to;

- da iz iskaza svjedoka NF proizlazi da joj se tužitelj nije obraćao vezano za neadekvatnost motora s kojim je bio zadužen za vršenje dostave na području [adresa], a svi poštari-motociklisti dužni su prije odlaska na teren provjeriti ispravnost motocikla i eventualno prijaviti kvar;

- da iz iskaza svjedoka GF, povjerenika zaštite na radu proizlazi da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu u odnosu na konkretni štetni događaj;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka ing. Bedenikovića proizlazi da je mišljenja da je brzina kretanja mopeda u trenutku pada na kolnik bila odgovarajuća u odnosu na vrstu i stanje kolnika, da je motor mopeda mogao "trznuti" jedino ako je postojala greška u kočnicama, ali da je tužitelj iskazao da nije kočio što znači da se moguća greška u kočnicama može isključiti. Zatim da je do pada mopeda moglo doći uslijed skliznuća jedne noge tužitelja s nogara mopeda, ali i zbog moguće preopterećenosti samog mopeda.

8. Temeljem takvih utvrđenja proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da postoji isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja jer da tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga na temelju kojih bi bila isključena njegova odgovornost u cijelosti ili djelomično za štetu koju je tužitelj pretrpio prometnom nezgodom, a tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju za pretrpljenu štetu po načelu objektivne odgovornosti, budući je nesporno tužitelj zaposlenik tuženika i nesporno je ozljede zadobio prilikom obavljanja radnog zadatka, dostave poštanskih pošiljaka, koju je dostavu vršio na mopedu, a koji mu je osigurao poslodavac. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, kao i iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom ne proizlazi postojanje okolnosti koje bi upućivale na to da tužitelj kritične zgode nije postupao s dužnom pažnjom i da nije prilagodio vožnju osobinama i stanju ceste. Stoga, prvostupanjski sud tuženikov prigovor isključive krivnje tužitelja ocjenjuje paušalnim i usmjerenim isključivo izbjegavanju odgovornosti. Također, iako je tužitelj u tužbi tvrdio da nije osposobljen za rad na siguran način, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da su mu bila osigurana osobna zaštitna sredstva i da je imao zaduženu cjelokupnu motorističku opremu što proizlazi iz personalnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom postupka, međutim, to ne ekskulpira poslodavca od odgovornosti jer nije utvrđeno da bi radnik postupio protivno pravilima zaštite na radu. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da u nastanku štetnog događaja nije bilo nikakvog doprinosa od strane tužitelja, niti je to tuženik uspio dokazati pa je za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik kao poslodavac, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a.

9. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o izostanku doprinosa na strani tužitelja u konkretnom slučaju u nastanku predmetne nezgode, a time i posljedicama proisteklim ne mogu prihvatiti kao pravilna te osnovano tuženik ističe da je takav zaključak prvostupanjskog suda proturječan stanju spisa.

10. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji se na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), kojom je propisano da ako je radnik pretrpio štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika za opasnu stvar odnosno opasnu djelatnost iz odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), ali prvostupanjski sud ponovo gubi iz vida odredbe o oslobođenju odnosno djelomičnom oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

11. Naime, odredbom čl. 1067.st. 3. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.

12. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14 i 118/14 - dalje: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Naime, budući da je motocikl opasna stvar, za koju odgovara tuženik kao osoba kao njezin vlasnik i da tuženik ističe prigovore da tužitelj kao njegov radnik pri izvršavanju radnih zadataka nije upotrijebio dužnu pažnju, a bio je propisno osposobljen za izvršavanje poslova koje je obavljao i imao je na raspolaganju sva relevantna zaštitna sredstva) osnovanost navedenih prigovora prvostupanjski sud je trebao cijeniti s obzirom na odredbe iz čl. 1063. i čl. 1067. ZOO. To pogotovo s obzirom da i vještak utvrdio u svom osnovnom nalazu i mišljenju utvrdio da je motor mopeda mogao trznuti jedino ako je postojala greška u kočnicama, ali kako je tužitelj iskazao da nije kočio, to se takva greška u kočnicama može isključiti, a zatim je utvrdio da je do pada mopeda moglo doći uslijed skliznuća jedne noge tužitelja s nogara mopeda, ali i zbog moguće preopterećenosti samog mopeda. Isto tako, iako je vještak u dopunskom očitovanju naveo da nije moguće isključiti da je do trzaja moglo doći uslijed neispravnosti mjenjačke kutije, takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti jer je sam tužitelj izričito u iskazu naveo da je prilikom preuzimanja motocikla izvršio pregled ispravnosti istog, a za predmetni motocikl bio je obavljen tehnički pregled i bio je redovno registriran.

14. Stoga je tuženik osnovano tvrdio tijekom postupka, a sada i u žalbi, da pri ocjeni odgovornosti za nastali štetni događaj prvostupanjski sud nije cijenio navode da je temeljem odredbe čl. 68. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, tužitelj kao radnik bio obvezan i odgovoran poslove obavljati dužnom pažnjom, vodeći pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu te da iz iskaza svjedoka ČF na ročištu od dana 12.11.2019. proizlazi da moped nije trebao biti preopterećen jer teren za koji je bio tužitelj zadužen u predmetno vrijeme je dosta brdovit teren, najduži po kilometraži te upravo zbog toga poštari nose teret samo onoliko koliko mu stane na motor, ne postoji depod (mjesto gdje se ostavi materijal za daljnju dostavu) pa je tužitelj sam trebao procijeniti koliko pošiljaka će ponijeti na dostavu, pa ukoliko je teret bio pretežak a tužitelj ga je ponio na dostavu, da se radi o odgovornosti samog tužitelja i ne postoji odgovornost tuženika. Isto tako i da tužitelj jest pao s mopeda uslijed preopterećenosti istog razlog tome svakako leži u činjenici da je prilikom izlaska na dostavu pogrešno procijenio količinu pošiljaka koju može staviti na predmetno vozilo, a da pri tome ne ugrožava niti sebe niti ostale sudionike u prometu, slijedom čega proizlazi da je zaštita na radu u konkretnom slučaju bila provedena poštujući u cijelosti zakonske odredbe koje reguliraju predmetnu materiju.

15. Prema tome, uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja po stavu ovog suda postoji i doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka jer je moped kojim je tužitelj upravljao bio tehnički ispravan i nije bilo drugih sudionika u prometu odnosno na predmetnoj cesti nije bilo drugih vozila, a radilo se o terenu – područje [adresa] na kojem je tužitelj počeo raditi 1. srpnja 2017. koji je brdovit i nezgodan za vožnju te čak tužitelju nije toliko poznat pri čemu je kofer iza sjedišta napunio toliko pošiljkama da se nije mogao niti zatvoriti kako je sam naveo u svom iskazu. Prema tome, u takvoj situaciji, a imajući u vidu opisane uvjete, tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju jer je imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tužitelj morao i mogao sa povećanom pažnjom prilagoditi se takvim uvjetima na radu.

16. Naime, ocjena je ovog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način i kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i propuštanje dužne pažnje što može biti od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu, a pogotovo imajući u vidu da je tužitelj upućen tek od 1. srpnja 2017. na novi teren područje [adresa], koji je brdovit te da je u takvim okolnostima predmetnog dana napunio kofer motora tako da se nije mogao niti zatvoriti pri čemu je vozio brzinom od 30 km. Prema tome, navedeno je od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu, a pogotovo imajući u vidu da je tužitelj za navedene poslove osposobljen za rad na siguran način, te nije utvrđeno da bi motocikl bio neispravan odnosno tužitelj nije prijavio da bi na motociklu postojali nedostaci koji bi bili uzrok trzaja motocikla. Slijedom toga, ovaj sud zaključuje da je tužitelj djelomično doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, dok je odgovornost tuženika 70%.

17. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je, rukovodeći se kvalifikatornim kriterijima pri dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO) pravilno priznao tužitelju iznos od 4.645,30 €[1] (35.000,00 kn) jer navedeni iznos uz sve kriterije (bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti) u ukupnosti predstavlja pravičnu novčanu naknadu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

18. Slijedom navedenog, dosuđeni iznos neimovinske štete od 4.645,30 €, valjalo je umanjiti u omjeru od 30% s obzirom na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja tako da tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete iznos od ukupno 3.251,71 € te prvostupanjsku presudu u dijelu izreke pod točkom I. preinačiti temeljem odredbe čl. 373.a toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke i odbiti ga za iznos od 1.393,59 €, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika neosnovana te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. temeljem odredbe čl. 368. ZPP.

19. Također, tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. ZOO pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, što tuženik nije tvrdio niti dokazivao tako da je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

20. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

21. Nadalje, u pogledu parničnog troška, tužitelj je konačno u pogledu visine naknade štete uspio sa 70% svog zahtjeva dok je glede osnove uspio sa 70% (doprinos 30%) zahtjeva što ukupno iznosi 140%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 70%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 30%, a u odnosu na visinu je uspio sa 30%, što iznosi ukupno 60%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 30%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 70% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 30%, dobije se 40% te tuženik treba tužitelju naknaditi 40% opravdanog i potrebnog troška.

22. Stoga tužitelju utvrđeni trošak od 2.937,50 € sukladno uspjehu od 40% iznosi 1.175,00 kn uz trošak vještačenja u iznosu od 800,00 € kao potreban i nužan odnosno ukupno trošak tužitelja iznosi 1.975,00 €. Kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos 3.337,50 € to je valjalo odbiti tužitelja na ime parničnog troška za iznos od 1.362,50 € te odlučiti kao pod točkom II. toč. 2. izreke.

23. Također, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno priznao tužitelju pravo na kamatu na parnični trošak od presuđenja odnosno od 23. svibnja 2025. To zato jer je prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17), ovrhovoditelju priznato pravo na zakonske zatezne kamate na parnični trošak i onda kad u ovršnoj ispravi nema odluke o plaćanju zakonskih kamata na parnični trošak. S obzirom na takvu dikciju zakona, dakle, kad zakon daje pravo ovrhovoditelju na zakonske zatezne kamate i kad u ovršnoj ispravi o kamatama nije odlučeno tada, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, tužitelji imaju pravo da im se u odluci kojom se prihvaća zahtjev za naknadu troškova kao ovršnoj ispravi, a povodom njihovog zahtjeva, prihvati i zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić