Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-43/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐM zbog protupravnog djela s obilježjima kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-640/2024-68 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – u dalje u tekstu: ZKP) optuženog ĐM oslobodio optužbe da bi počinio protupravno djelo obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odluku na način da donese osuđujuću presudu i prihvati zahtjev državnog odvjetništva da utvrdi da je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu se odredi psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa ili da podredno vrati spis Općinskom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje.
4. Optuženi ĐM je putem branitelja Tonija Primorca, odvjetnika u Rijeci, podnio odgovor na žalbu u kojoj je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žalitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije na pravilan način cijenio pojedine dokaze što je rezultiralo donošenjem pogrešnog zaključka da nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno protupravno djelo. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio iz iskaza svjedokinje NM, konobarice u predmetnom ugostiteljskom objektu, da nije potvrdila iskaz oštećenice, kada je ova svjedokinja rekla kako je čula da je došlo do pojačanih tonova između optuženika i oštećenice, a pri tome nije niti uzeo u obzir da je svjedokinja navela kako u predmetnom ugostiteljskom objektu postoje dvije terase i dva izlaza pa nije mogla čitavo vrijeme opažati, niti čuti ono što se događa između optuženika i oštećenice te je navela da je njihova komunikacija trajala desetak minuta i da se radi o uobičajenoj komunikacija optuženika i oštećenika, međutim da nije vidjela da bi optuženik udario oštećenicu, niti je čula da bi zaprijetio ili vrijeđao. Svjedok KM je bio u lokalu te nije čuo da bi optuženik prijetio svojoj sestri, niti je vidio da bi je udario. Ističe da je neosnovan navod prvostupanjskog suda kako nije moguće osuđujuću odluku temeljiti na iskazu samo jednoga svjedoka u situaciji kada taj iskaz svjedoka nije neprikosnoven.
8. Protivno istaknutim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud u potpunosti i ispravno utvrdio činjenično stanje, sve provedene dokaze je detaljno i sveobuhvatno analizirao, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti te povezujući ih s obranom optuženika i posve ispravno zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi siguran zaključak da bi optuženi ĐM počinio protupravno djelo obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11.
9. Naime, uzimajući u obzir da optuženik poriče terećeno protupravno djelo, dok navodi oštećenice koja tereti optuženika nisu potvrđeni niti jednim drugim dokazom, posebno iskazima očevidaca BM i PM, tako da je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se isključivo na iskazu oštećenice koji u bitnim dijelovima nije potvrđen iskazima očevidaca, ne može temeljiti osuđujuća sudska odluka, a niti utvrđujuća pa je na temelju članka 453. točka 3. ZKP oslobodio optuženika optužbe. S obzirom da je prvostupanjski sud nakon detaljne analize provedenih dokaza zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio protupravno djelo koje mu se stavlja na teret, iz analize dokaza proizlazi da nije bilo dvojbe oko postojanje neke odlučne činjenice, koju dvojbu bi prvostupanjski sud trebao riješiti primjenom pravnologičkog načela „in dubio pro reo“, tako da se žalitelj neosnovano poziva da je prvostupanjski sud koristeći ovo načelo zaključio da optuženik nije počinio terećeno protupravno djelo.
10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka ili da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odbijena je žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
