Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-37/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DĐ, zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1894/2024-17 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1894/2024.-17 od 2. prosinca 2024. optuženi DĐ proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., kažnjivima po članku 139. stavak 3. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11. te mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju po šest mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11. optuženi DĐ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godina, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom DĐ će se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. rujna 2024. do 2. prosinca 2024.
3. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom DĐ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - u nastavku: ZKP) optuženi DĐ je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) te trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu 637,94 eura (šesto trideset i sedam eura i devedeset i četiri centa), u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 467. stavak 1. točka 4. u vezi članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni na način da optuženom DĐ izrekne strožu kaznu.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik u bitnom navodi da je prvostupanjski sud preveliki značaj dao optuženikovom priznanju, s obzirom da počinjenje kaznenih djela nedvojbeno proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka, osim toga, tijekom prethodnog postupka je negirao učin kaznenih djela, dok se na raspravi opravdavao teškom životnom situacijom, iz čega proizlazi kako pronalazi različite izlike za svoje ponašanje, ne preuzima odgovornost za počinjena djela niti iskazuje samokritičnost i razumijevanje za žrtve pa se njegovo priznanje i izraženo kajanje ukazuje neuvjerljivim i usmjerenim ka izricanju blaže kazne. Optuženik je, a prema iskazu žrtve RĐ, prijetio i dok su mu rekli da će zvati policiju te bi svoje prijetnje i ostvario da nije došla policija, što ukazuje na visok stupanj kriminalne volje. Osim toga počinio je tri kaznena djela prijetnje u kvalificiranom obliku, što je također otegotno. Nadalje, ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio osobnost optuženika, odnosno da je problematičnog ponašanja, ima problema s ovisnošću, svakodnevno konzumira marihuanu, a nekoliko puta godišnje speed i kokain, imao je i epizodu predoziranja. Bitno smanjenu ubrojivost je sud trebao cijeniti kao otegotnu okolnost jer je povezana s njegovom neliječenom ovisnošću, a uzimajući u obzir da se svojevoljno dovodi u stanje opijenosti pa čak i predoziranosti, dok konzumacija droge poticajno djeluje na protupravno ponašanje, sve istaknuto opravdava izricanje strože kazne.
10. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenih djela, jasno iskazujući svijest da se radi o pogrešci, čime je pokazao da je svjestan štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, dajući na taj način i svoj doprinos bržem i jasnijem utvrđenju činjenica u postupku, kao i izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog. Nadalje, sud mu je kao olakotno cijenio činjenicu da je neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, bio je bitno smanjeno ubrojiv, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.
13. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne primjereni značaj dao svim istaknutim olakotnim okolnostima. To što optuženik nije pri prvom ispitivanju odmah priznao terećena kaznena djela ne umanjuje značaj njegova priznanja na raspravi jer i da je odmah priznao počinjenje djela, trebalo bi ispitati žrtve, odnosno provesti dokaze kako bi se dokazima potkrijepilo optuženikovo priznanje, dok je njegovo priznanje na raspravi značajno skratilo i ubrzalo dokazni postupak, posljedično utjecalo na sadržaj presude i uskratilo mu mogućnost podnošenja žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, stoga su osnovano priznanje i kajanje optuženika cijenjeno kao olakotne okolnosti jer je istima pokazao svoj kritičan stav prema počinjenom te objektivni odmak od svog ponašanja. Što se tiče kriminalne količine, koju žalitelj nalazi u činjenici da se je optuženik prijetio i dok su mu žrtve rekle da će zvati policiju, treba istaći da se ne radi o kriminalnoj količini koja odstupa od uobičajene. Same izrečene prijetnje i upozorenje žrtve da će zatražiti policijsku intervenciju dio su istog događaja pa kada je optuženik već odlučio prijeteće riječi izgovoriti najava dolaska policije ga u tom nije spriječila. Spremnost počinitelja da prijetnje ostvari je osobni doživljaj žrtve i dio osjećaja ugroženosti i bojazni za vlastiti život i tjelesni integritet koji nužno izgovorene prijetnja uzrokuje, međutim, ne mora ujedno i značiti da je počinitelj spreman verbalnu prijetnju ostvariti. Broj kaznenih djela koja je optuženik počinio također ne ukazuje da se radi o povećanoj kriminalnoj količini koja bi se trebala smatrati otegotnom jer optuženik odgovara za tri kaznena djela u stjecaju i za svako od terećenih kaznenih djela mu je utvrđena posebna kazna pa posebnim vrednovanjem istih kroz kriminalnu količinu bi opetovano bile vrednovane okolnosti koje čine obilježja kaznenih djela. Neosnovano žalitelj ukazuje da je optuženik osoba problematična ponašanja kada do sada nije niti kazneno, niti prekršajnoj osuđivan, a u dobi je od 38 godina. Optuženik ima problema s ovisnošću i upravo je ovisnost o opijatima razlog bitno smanjene ubrojivosti tempore criminis. Izrečena sigurnosna mjera utjecat će na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, jer je očito ovisnost u konkretnom slučaju bila okidač inkriminiranog ponašanja, a optuženik je svjestan da ne pridržavanje ove mjere i daljnje konzumiranje opojnih droga može imati za posljedicu opoziv uvjetne osude i izdržavanje jedinstvene kazne. Time da ovdje treba naglasiti da je optuženik u ovom predmetu bio u istražnom zatvoru više od dva mjeseca, da je za očekivati kako je boravak u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecao na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.
14. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, utvrđen rok provjeravanja zajedno sa izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti, primjereni su svim okolnostima počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih su kaznena djela počinjena, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i obiteljskim prilikama te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Strožom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
