Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-4/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OL, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-568/2023. od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

i  p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. KZ/11. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru broj K-568/2023. od 17. listopada 2024. optuženi OL proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude. Na temelju odredbe članka 235. stavak 1. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda pa je izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju šest mjeseci odgođeno za vrijeme od tri godine te se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 58. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik je upozoren da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

3. Nadalje, istom presudom optuženi OL je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka branitelja pa isti padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP, zbog odluke o kazni iz članka 471. stavak 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP jer su razlozi za donošenja oslobađajuće presude nepotpuni, da nisu analizirani provedeni dokazi. Sadržajno pobijajući presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik osporava zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11.

10. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da se ne može, za sada, prihvatiti zaključak suda da optuženik nije počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Naime, žrtva ČL je ispitana na dokaznom ročištu, upravo je i razlog provođenja dokaznog ročišta fiksiranje iskaza bliske osobe, odnosno privilegiranog svjedoka, neposredno nakon događaja, a zbog prirode obiteljskih odnosa, normalizacije istih nakon sukoba i nastavka suživota pa posljedično i promjene iskaza kroz opraštanje počinitelju i reteriranje od onog što bi moglo teretiti počinitelja u daljnjem tijeku postupka. Upravo to se dogodilo u konkretnom slučaju, žrtva i optuženik su se pomirili, nastavili živjeti zajedno pa je dio iskaza koji se odnosi na prijetnju žrtva „povukla“ jer u odnosu na prijetnju koja se u pravilu događa između dviju osoba, bez prisutnosti očevidaca je to moguće, za razliku od kaznenog djela oštećenja tuđe stvari koje je za posljedicu imalo materijalni dokaz – oštećena vjetrobranska stakla na automobilu oštećenika. Na dokaznom ročištu je žrtva ČL teretila optuženika i opisala kako je optuženik predmetne zgode, a nakon što je čekićem razbio auto, zaprijetio joj da će je ubiti ako pokuša doći u stan. Iskaz žrtve ČL je potvrđen iskazom svjedoka AL koji je ispitan na temelju naloga Općinskog državnog odvjetništva u Zadru pred policijskim istražiteljem, da bi na raspravi u bitnome promijenili svoje iskaze na način da otklanjaju kaznenu odgovornost optuženika za kazneno djelo prijetnje. Pri ocjeni njihovih dokaza s rasprave prvostupanjski je sud zanemario činjenicu da su se u međuvremenu optuženik i žrtva pomirili, žive zajedno, a i svjedok AL je u dobrim odnosima s optuženikom, neko su vrijeme i radili zajedno, a što je sve odlučno za ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza. Osim toga, žrtva je u osam sati ujutro podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika zbog kaznenog djela prijetnje počinjeno noć prije, poslije ponoći, što ukazuje da se osjećala ugroženo, nesigurno zbog čega je i zatražila policijsku zaštitu. Sve su ovo okolnosti koje su bitne za ocjenu je li se predmetni događaj doista zbio kako to opisuju žrtva i svjedok AL na raspravi ili su vjerodostojni njihovi iskazi s dokaznog ročišta, odnosno dokazne radnje.

11. S obzirom na izloženo primjenom odredbi članka 483. stavak 1. ZKP ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. ponovno izvesti sve već provedene dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, posebno detaljno ispitati žrtvu ČL i svjedoka AL, ako odstupe od dosadašnjih iskaza danih na dokaznom ročištu, odnosno tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave, predočit im prethodne iskaze, odnosno upozorit na odstupanja i pitati zašto sada iskazuju drukčije, potom će izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

12. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. za koje kazneno djelo je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju tri godine, državni odvjetnik ističe da je izrečena sankcija preblaga, a s obzirom da je optuženik osuđivan presudom Općinskog suda u Zadru broj K-269/18. od 13. srpnja 2020., pravomoćnom 10. studenog 2020. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju tri godine sa sigurnosnom mjerom oduzimanja predmeta, presudom Općinskog suda u Zadru broj K-733/20 od 16. ožujka 2021., pravomoćnom 5. srpnja 2021. zbog učina kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11., kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju tri godine uz sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana i obveznog liječenja od ovisnosti uz oduzimanje predmeta, a kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. je počinio neposredno nakon izlaska iz zatvora. Nadalje, državni odvjetnik ističe da se ovakvom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno neće se ostvariti specijalna prevencija jer se ne može očekivati da se svrha kažnjavanja može postići osuđivanjem recidivista na minimalno propisanu kaznu, niti će se postići generalna prevencija jer je potrebno strožim kažnjavanjem jačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja ovih kaznenih djela pa ističe da se obje prevencije mogu postići samo osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora.

13. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti iz članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao otegotno cijenio istaknutu osuđivanost dok je kao olakotno cijenio prekršajnu neosuđivanost, iskazano kajanje, činjenicu da se po izlasku iz zatvora posvetio obitelji i radio dva posla kako bi skrbio o obitelji, priznanje počinjenja djela, sudjelovanje u Domovinskom ratu, odlikovanje pohvalnicom generala NL, dr. EL, medaljom za sudjelovanje u akciji „Bljesak“ i „Oluja“, dvije pohvale samostalnih odreda, otac je dvoje djece, a oštećenici nisu postavili imovinskopravne zahtjeve.

14. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne primjereni značaj dao svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima. Činjenicu što je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo neposredno nakon izlaska iz zatvora treba dovesti u vezu i sa činjenicom da je žrtva za vrijeme njegovog boravka u istražnom zatvoru započela vezu s AL, da su živjeli u stanu u kojem je prethodno žrtva živjela s optuženikom pa kad ih je vidio zajedno, revoltiran zatečenim, stihijski je donio odluku o počinjenju djela, međutim, svjestan situacije u kojoj se našao odmah je priznao počinjenje ovog kaznenog djela i iskazao kajanje, čime je u znatnoj mjeri doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka i pokazao kritičnost prema svom ponašanju te objektivni odmak od počinjenog tako da je opravdano vjerovati, uz činjenicu da nije specijalni povratnik, da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Slijedom navedenog kazna zatvora na koju je optuženik osuđen te utvrđen rok provjeravanja primjereni su svim okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i obiteljskim prilikama te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Strožom kaznom za koju se zalaže državni odvjetnik se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

15. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Slijedom navedenog, kako žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11. nije osnovana, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude te je odbijena žalba državnog odvjetnika u odnosu na ovo kazneno djelo te je u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči