REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1724/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Radić & Radić u Splitu, protiv tuženika AB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2965/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3421/2023 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje pod brojem 1. se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja pod brojevima 2., 3. i 4. se odbacuje.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2965/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3421/2023 od 27. ožujka 2024.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog za dopuštenje revizije, uz naknadu mu troškova sastava odgovora.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje pod brojem 1. u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na temelju ugovora o zastupanju između licenciranog FIFA posrednika (tužitelja) i igrača (tuženika) od 1. svibnja 2012., odnosno isplatu naknade štete u visini provizije (naknade) sukladno navedenom ugovoru o zastupanju.
3.2. Tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelj kao licencirani FIFA posrednik i tuženik kao igrač sklopili 1. svibnja 2012. Ugovor o zastupanju te su nižestupanjski sudovi ocijenili da navedeni ugovor predstavlja po svojoj pravnoj prirodi ugovor o posredovanju iz čl. 835. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) te da se na predmetni pravni odnos za razrješenje spornih pitanja među strankama trebaju primijeniti odredbe ZOO. Utvrđeno je da je tuženik opozvao ugovor o posredovanju te su sudovi ocijenili da opoziv nije bio protivan načelu savjesnosti, iako je učinjen mjesec dana prije sklapanja inozemnog ugovora.
3.2.1. Kako je odredbom čl. 838. ZOO propisano da nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće ako se toga nije odrekao odnosno i ako to nije protivno savjesnosti, protivljenje raskidu nema nikakvih učinaka. Iz ugovora o zastupanju proizlazi da se tuženik nije odrekao prava na raskid te je sud prvog stupnja dao valjane razloge zašto smatra da predmetni raskid nije dan protivno načelu savjesnosti, što je prihvatio i sud drugog stupnja, pri čemu su imali u vidu da je od sklapanja ugovora o zastupanju 1. svibnja 2012. do raskida istog 29. srpnja 2013. prošlo 15 mjeseci te da je u tom razdoblju prošlo više prijelaznih rokova u kojima se ugovaraju transferi igrača, u kojem razdoblju tužitelj kao posrednik tuženika nije uspio osigurati niti jedne konkretne i izgledne pregovore odnosno pisanu ponudu nekog kluba vezanu za transfer tuženika u drugi nogometni klub, posljedično čemu se nezadovoljstvo tuženika s tužiteljem kao njegovim posrednikom ukazuje logičnim pa se u tim okolnostima opozivanje naloga za posredovanje ne može smatrati nesavjesnim.
3.3. Tužitelj uz prvo postavljeno pitanje navodi da o istom nema prakse Vrhovnog suda RH te istovremeno navodi odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-x-883/11, Rev- 1380/2011, Rev-x-748/11, Rev-2141/2016, Rev-2859/2018, Rev-x-647/2017, u kojim predmetima se o pravnoj prirodi ugovora o zastupanju zauzelo shvaćanje da je to ugovor o posredovanju, ali tužitelj naglašava da u tim ugovorima posrednici nisu bili licencirani FIFA posrednici, kao što je on u predmetnom ugovoru.
3.4. Prema tome, pobijana odluka je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda stoga prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu. Osim toga, valja reći da navođenje da o postavljenom pitanju nema prakse ovoga suda samo po sebi ne znači da je postavljeno pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Nadalje, u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima od 2. do 4., prema ocjeni revizijskog suda tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
5. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP kao u izreci pod točkom II.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
