Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-55/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d. iz Ogulina, Zrinski trg 5, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-27/2016-39 od 2. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-27/2016-39 od 2. listopada 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-27/2016- 39 od 2. listopada 2023. u dijelu pod točkom II. izreke pa se o toma ovako odlučuje:

Nalaže se tužitelju da tuženici plati 5.076,65 eura na ime naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici plati 250,00 eura na ime naknade troškova pravnog lijeka, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-27/2016-39 od 2. listopada 2023. suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.I. Utvrđuje se da je tužitelj uznemiren na radnom mjestu, čime su povrijeđena njegova prava na dostojanstvo, čast, ugled, te tjelesno i duševno zdravlje.

I.II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, RČ, osigura prestanak navedenog uznemiravanja i osigura zaštitu od svih mogućih budućih uznemiravanja.

I.III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti uznemiravanjem na radnom mjestu isplati novčani iznos od 26.677,28 eura/ 201.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod toč. I izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine.

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom II. izreke, pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijani dio presude preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženice osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitom zbog diskriminacije, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj je državni službenik, službena osoba Sigurnosno-obavještajne agencije (u daljnjem tekstu SOA);

- rješenjem Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale od 30. listopada 2007. tužitelj je premještan 31. listopada 2007. iz SOA-e u Carinsku upravu Ministarstva financija;

- takav premještaj proveden je na temelju sporazuma o premještaju službene osobe kog su 11. rujna 2007 zaključili ministar financija i ravnatelja SOA-e;

- u Carinskoj upravi Ministarstva financija tužitelj je 27. studenog 2007. dobio rješenje po kojem je s 1. studenoga 2007. raspoređen u ...;

- tužitelj smatra kako je postupak njegovog premještaja bio nezakonit pa je u zakonskom roku podnio tužbu protiv rješenja od 30. listopada 2007. pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je istu uvažio i presudom poslovni broj Us- 11187/2007 od 24. veljače 2010. i poništio gore navedeno rješenje SOA-e od 30. listopada 2007. godine;

- nakon održanog ispitnog postupka SOA je 28. svibnja 2010. godine donijela novo rješenje o premještaju kojim se tužitelj s danom 1. studenoga 2007. premješta po potrebi službe u Ministarstvo financija, Carinsku upravu, na odgovarajuće radno mjesto za područje Carinarnice u [adresa];

- nezadovoljam istim tužitelj je 5. srpnja 2010. u zakonskom roku podnio novu tužbu Upravnom sudu protiv spomenutog rješenja SOA od 28. svibnja 2010;

-Visoki upravni sud je presudom poslovni broj Us-7663/2010 od 4. rujna 2013. odbio tužbu kao neosnovanu;

- tužitelj je podnio i ustavnu tužbu ali je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5360/2013 od 27. studenoga 2013. ista odbačena;

- tužitelj je ustao s predmetnom tužbom 18. siječnja 2016. zahtijevajući utvrđenje kako je uznemiren na radnom mjestu zbog gore opisanog premještaja, da se naloži prestanak uznemiravanja i da mu tuženica naknadi štetu od 201.000,00 kuna.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 3., čl. 14. ,čl. 19., čl. 26., čl. 29., čl. 35. i čl. 140. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj: 56/90, 135/07, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje Ustav), čl. 18., čl. 20., čl. 54., čl. 55. i čl. 56. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08, 112/12, dalje: ZSD), čl. 6. i čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 1. Konvencije III – Konvencije o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje, čl. 62. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP), čl. 96. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 79/06, 105/06, dalje ZSOS), čl. 4. i čl. 29., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice ali nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Prvostupanjski sud glede deklaratornog dijela zahtjeva obrazlaže: "… kako sukladno iznosi tužitelj u posljednjem podnesku od 13.veljače 2023. da članak 20. stavak 1. ZSD propisuje; ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, u kojem slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. U ovom slučaju, stranka je u svakom slučaju dokazala vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, pa je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije bio na tuženiku koji pak nije dokazao da se tako nešto nije dogodilo, pa bi i tom smislu bio opravdan tužbeni zahtjev u pogledu glavnog potraživanja iz točke I. i II. tužbenog zahtjeva."

11. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako "tužbeni zahtjev nije mogao (biti) prihvaćen ni u osnovanom dijelu potraživanja jer je tuženik u završnom dijelu postupka iznio prigovor zastare glede podnošenja tužbe i tužbenog zahtjeva u predmetnom slučaju. Navedeni prigovor nalazi se osnovanim, obzirom tužitelj u odnosu na vrijeme izvršenog počinjenja diskrimanacije nije u roku od tri godine, pa ni u općem zastarnom roku od 5 godina, podnio tužbu radi zaštite od diskriminacije, slijedom čega je najzad u odnosu na cjelokupno potraživanje iz tužbenog zahtjeva donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude."

12. Što se tiče deklaratornog dijela zahtjeva sud prvog stupnja nje sasvim pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, iz samog historijata tužbe i tužiteljevih navoda tijekom postupka, jasno je kako ne postoje osnovne zakonske pretpostavke da bi se predmetne radnje tuženice mogle smatrati diskriminacijom. Naš zakon u čl. 1. st. 1. ZSD predviđa kako se netko može diskriminirati, u zakonskom smislu, samo po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Tužitelj ne tvrdi kako je bio diskriminiran po nekoj od tih osnova pa se stoga ne može pružiti zaštita po odredbama ZSD.

13. Ne može se raditi ni o uznemiravanju jer i za to moraju postojati osnove. Članak 3. st. 1. ZSD propisuje: "Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje."

14. Drugim riječima, ako nema osnove, nema ni diskriminacije ni uznemiravanja. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja iz točaka I. i II. izreke njegove tužbe iz gore navedenih razloga.

15. A ako nema diskriminacije, nema ni prava na naknadu imovinske ili neimovinske štete po čl. 17. st. 1. toč. 3. ZSD. Stoga je pitanje zastare potraživanja naknade štete nebitno.

16. Radi svega toga valjalo je po čl. 368. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

17. Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer čl. 154. st. 1. ZPP propisuje kako stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U konkretnom predmetu ne postoje pretpostavke za izuzetak od ovog pravila. Sud prvog stupnja ocjenjuje da su u konkretnom slučaju u većoj mjeri povrijeđeni zakon i prisilni propisi te pravila javnog morala na štetu tužitelja, zbog čega nalazi da bi bilo neopravdano i nepravedno troškove postupka dosuditi tuženici. Ali prema shvaćanju ovog višeg suda, zato jer tužitelj nije niti u tužbi, niti kasnije u postupku, naveo po kojoj je osnovi diskriminiran, odnosno uznemiren, njegovi zahtjevi su od početka bili očigledno neosnovani pa i zato ne postoje pretpostavke za izuzetak od osnovnog pravila iz čl. 154. st. 1. ZPP.

18. Treba dodati kako je sud prvog stupnja pogrešno naznačio kako su u ovom predmetu dvije tužene stranke, povevši se za istovrsnom pogreškom u tužbi. Stranka je samo jedna – Republika Hrvatska jer ona ima pravnu osobnost, dok ministarstva i agencije to nemaju.

19. Potrebni trošak tuženice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, s obzirom na VPS od 26.677,28 eura / 201.000,00 kuna, a obređeno prema propisima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT/12) koja je bila na snazi na dan zaključenja glavne rasprave sastoji se od troška zastupanja. Trošak zastupanja po ODO čine sljedeće radnje:

- sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8./1. OT/12 250 bodova;

- sastav 4 obrazložena podneska (23. prosinca 2016, 6. travnja 2018, 16. travnja 2018, 12. siječnja 2023.) svaka radnja po Tbr. 8./1. OT/12 250 bodova;

- zastupanja na 5 (10. siječnja 2017, 8. lipnja 2017, 6. prosinca 2017, 17. travnja 2018, 15. veljače 2023) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, po Tbr. 9./1. OT/12 svaka radnja 250 bodova;

- zastupanje na ročištu za objavu presude (2. listopada 2023) po Tbr. 9./3. OT/12, 50 bodova.

20. Zbir bodova iznosi 2.550, a umnožen vrijednošću boda od 15 kuna rezultira iznosom od 38.250,00 kuna, odnosno 5.076,65 eura. Tuženica je potraživala i naknadu za sastav odluke u postupku mirnog rješenja spora ali to ne spada u potreban troška u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Jer nije tuženica morala, u smislu procesne nužnosti, pisati tu odluku. Stoga je valjalo o trošku odlučiti po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, i naložiti tužitelju da tuženici plati 5.076,65 eura u roku od 15 dana.

21. Tuženica je tražila naknadu troška žalbe, pa kako je sa žalbom uspjela valjalo joj je obrediti potrebni trošak po čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Sadržajno tuženičina žalba jest žalba protiv rješenja o troškovima postupka. Trošak se sastoji od sastava žalbe protiv rješenja obređenog prema Tbr. 10./4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) i iznosi 250,00 eura (125 bodova x 2,00 eura vrijednost boda).

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević