REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1603/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Gini Brnić, odvjetnici zaposlenoj kod odvjetnice Valentine Šekerija, Sesvete, protiv 1-tuženika CF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu i 2-tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4775/2024-3 od 5. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2379/2022-325 od 18. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2379/2022-328 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III Podnesci tužitelja od 3. rujna 2025. i 12. rujna 2025. se odbacuju.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4775/2024-3 od 5. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2379/2022-325 od 18. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2379/2022-328 od 12. srpnja 2024.

1.1. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva na odredbu čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), navodeći da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da o pravnom pitanju nema sudske prakse, a pitanja su sljedeća:

„1. Da li je sud dužan utvrditi visinu naknade štete po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 223 ZPP-a ako je nesporno da je šteta počinjena i postoji uzročno posljedična veza između štetne radnje i nastale štete, a visinu štete je teško utvrditi odnosno moguće je, ali s nerazmjernim teškoćama te smije li sud odbiti prihvatiti nalaz vještaka o visini štete bez da ga zajedno s drugim utvrđenjima u postupku procijeni primjenom slobodne ocjene?

2. Da li jedan bračni drug ima pravo potraživati od tuženog naknadu cijelog ili barem pola iznosa troškova koje je platio drugi bračni drug koji nije tužitelj, a koji troškovi su plaćeni radi podmirenja potreba bračne i obiteljske zajednice?

3. Da li kad je nedvojbeno šteta počinjena od strane neke od više osoba koje su međusobno povezane i sudjeluju kao počinitelji ili pomagači u štetnom događaju, a ne može se utvrditi koja je osoba konkretnu štetu prouzročila, takve osobe odgovaraju solidarno i da li tužitelj može tužiti bilo koga od njih za nastalu štetu?“.

1.2. Tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP, navodeći da mu je u prvostupanjskom i u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, pristup sudu te pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u iznosu od 19.389,77 EUR / 146.123,71 kn s pripadajućim zateznim kamatama za koju štetu tužitelj tvrdi da mu je nastala zbog iseljenja i pri iseljenju iz stana br. 231 na adresi u [adresa], 4. veljače 1993. koji stan je s obitelji koristio na temelju Ugovora o zamjeni stanova s BF iz [adresa], od 21. listopada 1991.

4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, vezano uz postavljena pitanja valja reći da ih je tužitelj istaknuo po prvi puta u prijedlogu za dopuštenje revizije, dakle nije ih naveo kao žalbeni razlog, stoga posljedično tomu navedena pitanja nižestupanjski sudovi u predmetnom sporu nisu razmatrali, pa nije riječ o pitanjima koja su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. Iako se tužitelj u nižestupanjskom postupku nije pozivao na povrede temeljnih ljudskih prava (uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio dijelove spisa iz kojih bi to proizlazilo, što je trebao priložiti prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP), za odgovoriti je tužitelju, na navode koji se tiču povrede prava na pravično suđenje, pristup sudu te pravo na mirno uživanje vlasništva, da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva.

5.2. Po ocjeni ovog suda, nižestupanjske odluke su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno sudjelovanje u postupku na način da iznosi činjenice i predlaže dokaze te tako ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a osobito drugostupanjski sud koji je iscrpno i detaljno obrazložio razloge zašto je tužbeni zahtjev osnovano odbijen pa se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

5.3. Glede povrede prava na pristup sudu, tužitelj smatra da su sudovi visinu štete trebali utvrditi po slobodnoj procjeni uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP, i to:

- za naknadu štete na stvarima u kućanstvu,

- za naknadu štete za troškove prijevoza,

- za naknadu štete za troškove odvojenog života njega i supruge i njihovih kćeri, jer da je notorna činjenica da su im takvi troškovi nastali u vidu povećanih troškova prijevoza, prehrane i režija,

- za naknadu štete najamnine za korištenje barem jednog stana.

5.3.1. Odredbom čl. 223. st. 1. ZPP propisano je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

5.3.2. Tako je u vezi naknade štete na stvarima u kućanstvu provedeno vještačenje, međutim sud je u pobijanoj odluci ocijenio da taj zahtjev tužitelja nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da su oštećenja nastala kao posljedica iseljenja tužitelja 4. veljače 1993. Prema tome, za navedeno pravilno sud nije primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP i visinu naknade štete na stvarima u kućanstvu utvrdio prema slobodnoj ocjeni, jer u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni navedene odredbe, obzirom se visina štete utvrdila vještačenjem.

5.3.3. Suprotno tvrdnji podnositelja, pravilno sudovi nisu primijenili odredbu čl. 223. st. 1. ZPP i visinu naknade štete za troškove prijevoza utvrdili prema slobodnoj ocjeni, jer u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni navedene odredbe, budući da se visina te štete, bez nerazmjernih poteškoća, mogla utvrditi (primjerice računima koje je tužitelj mogao sačuvati).

5.3.4. Vezano za naknadu štete za troškove odvojenog života njega i supruge i njihovih kćeri, jer da je notorna činjenica da su im takvi troškovi nastali u vidu povećanih troškova prijevoza, prehrane i režija te za naknadu štete najamnine za korištenje barem jednog stana, prema ocjeni revizijskog suda, pravilno sudovi nisu primijenili odredbu čl. 223. st. 1. ZPP i visinu naknade štete utvrdili prema slobodnoj ocjeni, jer i u ovoj konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni navedene odredbe, obzirom je sud u pobijanoj odluci ocijenio da tužitelj nije niti dokazao da je najamninu plaćao, dakle nije dokazao da mu je šteta uopće nastala, kao što nije dokazao da je imao povećane troškove za dva stana, zbog čega su ti zahtjevi neosnovani.

5.3.5. Slijedom navedenog, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu.

5.4. Što se tiče navodne povrede prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije obrazložio u čemu bi se ta povreda sastojala stoga ovu povredu revizijski sud nije niti mogao ispitati.

5.5. Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pristup sudu te pravo na mirno uživanje vlasništva.

6. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.

7. Podnesci tužitelja od 3. rujna 2025. i 12. rujna 2025. podneseni su izvan roka od 30 dana iz čl. 388. st. 1. ZPP pa je stoga riješeno kao pod točkom III. izreke, primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZPP.

Zagreb, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec