REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2347/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-475/2023-5 od 5. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1487/2020 od 8. svibnja 2023., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-475/2023-5 od 5. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1487/2020 od 8. svibnja 2023.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17 dalje: Konvencija). Pri tome valja naglasiti da je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen protiv drugostupanjske presuda i to dijela pod toč. I., a u kojem dijelu je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeće pravno pitanje:
„Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacije tečaja CHF u odnosu HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. ZPP ocijenjeno je da postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem Proširenog vijeća revizijskog suda u predmetu Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Kod toga treba naglasiti da je odluka proširenog vijeća donesena nakon što je odluka Rev-1277/2022, na koju se poziva tuženik, već bila otpremljena strankama. Način usklađivanja prakse revizijskog suda upravo je i prošireno vijeće od 13 sudaca. Kako pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, koje je zauzeto u nizu odluka revizijskog suda, to se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ukazuje neosnovanim, te ga je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP kao u toč. I. izreke.
7. Treba dodati da ovaj sud smatra da nema potrebe niti preispitivati praksu revizijskog suda glede postavljenog pitanja.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Povrede ustavnih prava predlagatelj obrazlaže tvrdnjama da je zbog odstupanja od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-1277/2022 u odluci Rev- 549/2023 došlo do povrede prava na pravično suđenje, a to iz razloga što je došlo do odstupanja od stabilne, ustaljene i dosljedne prakse u činjenično i pravno identičnom predmetu. Osim toga, tuženik smatra da u odluci Rev-549/2023 nisu navedeni ozbiljni, relevantni i dostatni razlozi, radi čega bi prema tvrdnji tuženika, došlo do povrede prava na pravično suđenje.
10. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj navedenim tvrdnjama nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom.
11. Navedene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti osnovanim. Naime, odluka Rev- 1277/2022 je prva odluka koja je otpremljena s Vrhovnog suda, a glede pitanja koje se postavlja u prijedlogu. Kako drugo vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije prihvatilo pravilnom argumentaciju u toj odluci, to je sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP prepustilo donošenje odluke proširenom vijeću Vrhovnog suda. Kod toga postupanje revizijskog suda sukladno odredbama ZPP ne može se ocijeniti niti samovoljnim, niti je odlukom proširenog vijeća odstupljeno od ustaljene i stabilne sudske prakse, već upravo suprotno o postavljenom pitanju je prije donošenja odluke proširenog vijeća postojala samo jedna odluku, a na koju se tuženik i poziva.
12. Prema ocijeni vijeća pobijana odluka ima dostatne razloge, tuženik je imao mogućnost sudjelovati u postupku, te se pobijana odluka ne može ocijeniti arbitrarnom. To što tuženik nije zadovoljan shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odluci proširenog vijeća u predmetu Rev-549/2023 ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje.
13. Slijedom iznesenog, tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
