Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1032/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-40/2023-5 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 40/2023-5 od 22. svibnja 2023. u dijelu pod točkama I., II i IV. izreke pa se o tome ovako odlučuje:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime neisplaćene naknade za aktivno dežurstvo na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno u razdoblju od 16. prosinca 2011. do 16. lipnja 2013. isplati iznos od 8.562,09 eura1 / 64.510,95 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

• na iznos od 305,92 eura / 2.304,93 kn od 16. prosinca 2011. pa do isplate, • na iznos od 178,24 eura / 1.342,93 kn od 16. siječnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 832,97 eura / 6.275,99 kn od 16. veljače 2012. pa do isplate, • na iznos od 471,64 eura / 3.553,54 kn od 16. ožujka 2012. pa do isplate • na iznos od 334,17 eura / 2.517,82 kn od 16. travnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 788,21 eura / 5,938,76 kn od 16. svibnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 130,17 eura / 980,76 kn od 16. lipnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 683,20 eura / 5.147,55 kn od 16. srpnja 2012. pa do isplate, • na iznos od 123,25 eura / 928,59 kn od 16. kolovoza 2012. pa do isplate, • na iznos od 398,92 eura / 3.005,68 kn od 16. rujna 2012. pa do isplate, • na iznos od 137,91 eura / 1.039,05 kn od 16. listopada 2012. pa do isplate • na iznos od 778,84 eura / 5.868,14 kn od 16. studenoga 2012. pa do isplate • na iznos od 398,38 eura / 3.001,57 kn od 16. prosinca 2012. pa do isplate, • na iznos od 614,31 eura / 4.628,55 kn od 16. siječnja 2013. pa do isplate, • na iznos od 342,99 eura / 2.584,28 kn od 16. veljače 2013. pa do isplate, • na iznos od 662,75 eura / 4.993,51 kn od 16. ožujka 2013. pa do isplate, • na iznos od 508,47 eura / 3.831,04 kn od 16. travnja 2013. pa do isplate, • na iznos od 302,56 eura / 2.279,67 kn od 16. svibnja 2013. pa do isplate, • na iznos od 569,19 eura / 4.288,59 kn od 16. lipnja 2013. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kako one nastale u prvostupanjskom dijelu postupka, tako i one povodom pravnog lijeka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-40/2023-5 od 22. svibnja 2023. presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime neisplaćene naknade za aktivno dežurstvo na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora dnevno u razdoblju od 16. prosinca 2011. do 16. lipnja 2013. isplati iznos od 8.562,09 eura1 / 64.510,95 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 305,92 eura / 2.304,93 kn od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 178,24 eura / 1.342,93 kn od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 832,97 eura / 6.275,99 kn od 16. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 471,64 eura / 3.553,54 kn od 16. ožujka 2012. pa do isplate

- na iznos od 334,17 eura / 2.517,82 kn od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 788,21 eura / 5,938,76 kn od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 130,17 eura / 980,76 kn od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 683,20 eura / 5.147,55 kn od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 123,25 eura / 928,59 kn od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 398,92 eura / 3.005,68 kn od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 137,91 eura / 1.039,05 kn od 16. listopada 2012. pa do isplate

- na iznos od 778,84 eura / 5.868,14 kn od 16. studenoga 2012. pa do isplate

- na iznos od 398,38 eura / 3.001,57 kn od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 614,31 eura / 4.628,55 kn od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 342,99 eura / 2.584,28 kn od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 662,75 eura / 4.993,51 kn od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 508,47 eura / 3.831,04 kn od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 302,56 eura / 2.279,67 kn od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 569,19 eura / 4.288,59 kn od 16. lipnja 2013. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužitelju ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.640,79 eura/12.362,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.640,79 eura/12.362,50 kn do zatraženog iznosa od 4.179,11 eura/31.487,50 kuna (za iznos od 2.538,32 eura/19.125,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22. svibnja 2023. do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Protiv presude suda prvog stupnja, sadržajno samo protiv dijela pod točkama I., II., i IV. izreke, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti ili preinačiti u skladu sa žalbenim navodima. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćenih dijelova plaće po raznim osnovama, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj je bio djelatna vojna osoba raspoređen u ustrojstvenu jedinicu ..., na ustrojbenom mjestu dočasnik za EI kratkovalnih veza, s ustrojbenim činom nadnarednika, tijekom predmetnog razdoblja od studenoga 2011. do listopada 2016.;

- u predmetnom razdoblju tužitelj je radio u izdvojenom objektu po sustavu PORT – posebni oblik rada u turnusu, s tim što je radni turnus trajao 7 dana uzastopce nakon čega je imao sedam dana odmora, s tim što je poslodavac tih sedam dana odmora računao kronološki tako da su oni uključivali subote i nedjelje;

- za vrijeme radnog turnusa tužitelj je radio u smjenama (jutarnja, poslijepodnevna, noćna);

- nakon završetka radne smjene tijekom rada u izdvojenom objektu tužitelj nije smio napustiti izdvojeni objekt;

- tužitelj smatra kako mu na ime rada na izdvojenom objektu, za rad nakon redovnog rada i prekovremenog u trajanju od 12 sati (8 sati redovnog rada + 4 sata prekovremenog), za ostatak dana s osnova aktivnog dežurstva, u razdoblju od 16. prosinca 2011. do 16. lipnja 2013, pripada pravo na isplatu iznosa 64.510,95 kuna bruto;

- tužitelju su u slobodne dane na koje je imao pravo uračunavane subote i nedjelje, mada su ti dani i inače neradni, pa je u razdoblje od studenoga 2011. do travnja 2014. uskraćen za slobodne dane, a vještačenjem je utvrđeno kako to potraživanje iznosi 19.738,00 kuna bruto.

6. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09 i 118/12, dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 118/09, dalje: Pravilnik/09), čl. 96., čl. 97., čl. 99. i čl. 100. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09 i 73/13, dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 73/13, 75/15 i 50/16, dalje: ZSOS/13), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, dalje: Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14, 23/15 i 84/15, dalje: Odluka/14), čl. 84. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 6/11, 82/12, 88/12 i 73/13, dalje: ZR/09), čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17, dalje: ZR/14), i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) te odlučio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice ali nije pravilno primijenio materijalno pravo.

8. U tužbi tužitelj je potraživao isplatu neisplaćenih dijelova plaće po tri osnova:

- po osnovi aktivnog dežurstva od 7 dana po 24 sata za vrijeme rada na izdvojenom mjestu (16 sati dežurstva + 8 sati odmor),

- naknada za 2 slobodna dana (subote i nedjelje) koja su mu neosnovano uskraćena jer su mu uračunata u 7 slobodnih dana nakon 7 dana rada na izdvojenom mjestu i cjelodnevnog dežurstva,

- naknada za uskraćeno pravo na korištenje dnevne stanke od 60 minuta.

9. O drugoj i trećoj osnovi je već pravomoćno odlučeno u presudama suda prvog stupnja Pr-56/2017 od 25. ožujka 2022. i ovog županijskog suda poslovni broj Gž R- 1803/2022 od 20. prosinca 2022.

10. Nakon nove glavne rasprave sud prvog stupnja je opet zaključio kako je potraživanje tužitelja po prvoj osnovi za isplatom 64.510,95 kuna / 8.562,09 eura osnovano.

11. Obrazlažući svoje pravno shvaćanje sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi:

"Poklanjajući u cijelosti vjeru iskazu tužitelja kao logičnom i neposredno uvjerljivom ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na izdvojene objekte i to tako da je radio 7 dana po 24 sata, potom je koristio 7 slobodnih dana, nakon čega su bili pozivani 4 dana na obuku s organiziranim 8-satnim radnim vremenom, a potom su opetovano bili upućivani na teren. Ujedno je utvrđeno da u 24 sata na terenu nije smio napuštati svoje radno mjesto, bio je u stanju aktivne pripravnosti za rad, odnosno morao je biti na raspolaganju ukoliko ga netko pozove, da evidencija o radu nije odgovarala stvarnom stanju i da mu nije sve isplaćeno. Da tuženica tužitelju nije sve isplatila, proizlazi i iz dostavljene dokumentacije tuženice u spis, a koja je bila predmetom vještačenja. Stoga ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u utuženom razdoblju osim redovnog rada u bazi na temelju zapovjedi bio upućivan i na izdvojeni objekt 7 dana, da je tužitelj morao biti fizički prisutan na mjestu koje mu je odredio poslodavac i biti na raspolaganju tom poslodavcu 7 dana po 24 sata neprekidno sve kako bi odmah mogao obavljati traženi posao, nije mogao napustiti izdvojeni objekt, da tuženica tužitelju nije sve isplatila. Na spornu okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Vatroslavu Zovko. U nalazu i mišljenju vještak Vatroslav Zovko nabraja koju je dokumentaciju analizirao a potrebe vještačenja i koje je propise primijenio, te je temeljem obračunskih lista za plaće prvo izračunao osnovnu plaću tužitelja u bruto iznosu po mjesecima i prikazao u tablici 1 (list 259-260 spisa), uzimajući u obzir njegov ustrojbeni čin sa pripadajućim koeficijentom u pojedinim razdobljima, kao trajanje radnog staža. Bruto iznos osnove plaće vještak je izračunao umnoškom koeficijenta s vrijednošću osnovice definirane Odlukom o visini osnovice za obračun plaće, vještak je izračunao osnovnu cijenu sata rada, što je pak polazište za obračun mjesečnog fonda sati po mjesecima kao u tablici (list 259-260 spisa). Isto tako vještak je detaljno izložio i obrazložio svaki od izračuna prema nalogu suda, koje je zatim posebno predočio u zasebnim tablicama. Tako vještak u tablici 2. (list 261— 264 spisa) daje obračun po mjesecima neisplaćene razlike naknade za aktivno dežurstvo za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2013. za rad na izdvojenom objektu na način da je svaki dan rada na izdvojenom objektu obračunavao kao za tri različita režima rada. Prvih 12 sati rada obračunavao kao 8 sati redovnog rada i 4 sata prekovremenog rada s obzirom na smjenski rad, uz primjenu dodataka 10%, za rad u drugoj smjeni 40% za rad noću, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 150 % za rad na blagdane i neradne dane i 50% za 4 sata prekovremenog rada sedam dana prema odredbama čl. XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena (Narodne novine broj 118/09 i 118/129) uz uvećanje osnovne plaće po točno navedenim osnovama. Preostalih 12 sati vještak je obračunao kao aktivno dežurstvo, uz poziv na odredbe čl. 10. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine 99/12) te na pojedine odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama RH koji je bio na snazi u utuženom razdoblju. Cijenu sata aktivnog dežurstva vještak je izračunao uvećanjem cijene sata redovnog vremena za pripadajući koeficijent i u skladu s pojedinačnim mjesečnim iznosima osnovne plaće iz tablice 1. Ovu razliku vještak je izračunao u tablici 2. za utuženo razdoblje od prosinca 2011. do svibnja 2013. u ukupnom iznosu od 64.510,95 kn s dospijećem svakog 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec."

12. Ukratko, sud prvog stupnja smatra kako je tužitelj za vrijeme rada na izdvojenom radnom mjestu po 12 sati dnevno radio u režimu "aktivnog dežurstva" i da mu poslodavac za to nije platio niti naknadio neradnim danima, a bio je dužan.

13. Po mišljenju ovog višeg suda odlučujući o tom zahtjevu sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo. Riječ je o specifičnom načinu rada. Tužitelj je radio u izdvojenom objektu po sustavu PORT – posebni oblik rada u turnusu. Onaj ostatak vremena kog je tužitelj provodio u izdvojenom objektu, a nakon 12 sati rada koji su mu plaćeni, a kog nije smio napustiti, prema tada važećim propisima, nije se smatrao radom za koji je tužitelj trebao biti plaćen, već je predviđeno da mu se to naknadi slobodnim danima. A i naknađeno je, i to u trajanju od 7 slobodnih dana nakon 7 dana provedenih u izdvojenom objektu. Problem je bio u tome što mu je poslodavac u te slobodne dane uračunavao i subote i nedjelje, što nije smio, jer su te subote i nedjelje ionako slobodni dani. Ali to je bila druga osnova iz njegove tužbe o čemu je već pravomoćno odlučeno.

14. Stoga, prema shvaćanju ovog prvostupanjskog suda zahtjev tužitelja da mu se plate sati aktivnog dežurstva, oni nakon provedenih 12 sati rada (8 sati redovni rad + 4 sata prekovremeni), a umanjeni za 8 sati odmora, ili bez umanjena za odmor kako je izračunao vještak, a sud prvog stupnja prihvatio, dakle za 4 ili 12 sati aktivnog dežurstva, nije osnovan pa ga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti.

15. Jer da je tužitelj radio svaki dan po 12 sati (8 sati redovni rad + 4 sata prekovremeni), bez obveze da ne napušta objekt, on ne bi imao pravo na slobodne dane.

16. Stoga je valjalo po čl. 373. st. 3. ZPP presudom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Kako je sad izmijenjen uspjeh stranaka u postupku valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP, promijeniti i odluku o troškovima postupka. Tužitelj nije sad uspio s 70%, kako je izračunao sud prvog stupnja, već s bitno manjim razmjerom, pa bi zapravo on trebao tuženiku naknaditi jedan razmjer tuženikovog troška postupka, a prema propisima iz čl. 154. st. 2. ZPP. Međutim, tužitelj je u položaju radnika koji nastoji ostvariti svoje pravu u odnosu na poslodavca, a u tome je djelomično i uspio. Onaj dio s kojim nije uspio ne može se smatrati očito neosnovanim niti obijesnim parničenjem, osobito s obzirom na neujednačenu sudsku praksu. Pa s obzirom na ustavno načelo o pravu na pristup sudu i shvaćanja vezana uz isto, ovaj viši sud smatra kako je primjereno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka. Isto se odnosi i na troškove nastale povodom pravnog lijeka.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević