Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-271/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17103/2021-28 od 21. prosinca 2023., te o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17103/2021-36 od 1. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17103/2021-28 od 21. prosinca 2023. u točkama I, II i V izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 17103/2021-28 od 21. prosinca 2023. u točki VI izreke u dijelu kojim tužiteljici nije priznat daljnji trošak postupka u iznosu od 716,88 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 716,88 eur zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od15 dana.

III Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17103/2021-28 od 21. prosinca 2023. u točkama III i IV izreke u cijelosti te u točki VI izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 795,62 eur.

IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika i tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe protiv presude.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17103/2021-36 od 1. kolovoza 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.500,00 eur / 26.370,75 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 325,17 eur / 2.449,99 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.600,00 eur / 12.055,20 kuna sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 325,17 eur / 2.449,99 kuna tekućih od 20. rujna 2021. pa do 20. prosinca 2023..

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.157,28 eur / 8.719,53 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.512,50 eur / 11.395,93 kuna sa zatraženim kamatama.”

2. Protiv te presude žale se i tužiteljica i tuženik u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu. I tužiteljica i tuženik traže naknadu troška sastava žalbi.

3. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 125,00 eur zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. Srpnja te godine, sve u roku od15 dana."

4. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio tuženik i traži naknadu troška sastava žalbe.

5. Žalbe su, osim žalbe tužiteljice protiv dijela odluke o troškovima postupka, neosnovane.

6. Ispitujući prvostupanjske odluke nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti one koje stranke ističu u žalbama. Prvostupanjske odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Sukladno članku 338. stavak 4. ZPP-a prvostupanjska presuda je, suprotno žalbenim navodima tuženika, dostatno obrazložena.

7. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 28. prosinca 2020. oko 13,30 sati kod poslodavca ... ozlijeđena na način da se poskliznula na stepenice dezobarijere koje se nalaze na ulazu u pogon, uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede. Prije ulaska u pogon mora proći dezinfekciju, to su joj bile skliske cipele, zbog čega je i pala. Kao djelatnica ... u vrijeme nezgode bila je uredno osigurana policom osiguranja od odgovornosti br. [broj police] sklopljenom kod tuženika.

U predmetnom štetnom događaju zadobila je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpjela bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Dana 20. rujna 2021. obratila se tuženiku odštetnim zahtjevom, međutim tuženik je isti odbio.

Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 11. travnja 2023. predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade štete isplatiti joj iznos od 5.425,17 eur sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva 20. rujna 2021. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

9. Dakle, tužiteljica traži naknadu štete zbog pretrpljene štete na radu u vezi odgovornosti poslodavca na temelju članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR).

9.1. Nije sporno da su tuženik kao osiguravatelj i poslodavac tužiteljice kao osiguranik sklopili policu osiguranja odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužiteljica je utužila tuženika kao osiguravatelja sukladno članku 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje u tekstu ZOO).

Kod ovakve vrste polica, osiguravatelj - tuženik stupa u poziciju poslodavca, te može prema radniku – tužiteljici istaknuti sve prigovore koje inače može istaknuti poslodavac, te tuženik odgovara na isti način i u istom opsegu kao što bi odgovarao poslodavac tužiteljice, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.

9.2. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja bila zaposlena kod ... koje je imalo ugovoreno osiguranje od odgovornosti po polici broj: [broj police].

9.3. Između stranaka je sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, odgovornost, uzročno posljedična veza ozljeda tužiteljica te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se tužiteljica ozlijedila dana 28. prosinca 2020. oko 13,40 sati kada je dolazila na svoje radno mjesto u drugu smjenu u pogon za proizvodnju mesa. Da bi radnik ušao u pogon treba proći dezobarijeru. Dezobarijera je prostor gdje radnici prije ulaska u pogon trebaju oprati i dezinficirati ruke, a na dnu su pokretni valjci koji peru cipele i koji se pokreću na senzor. Kada se ulazi s desne strane se nalaze rukohvat, a s lijeve strane je aparat za dezinfekciju ruku koji je u razini dezobarijere. Dezobarijera ima dvije povišene stepenice za dolazak na prostor na kojem se nalaze četke koje čiste cipele. Nakon što se prođu te četke, odnosno valjci, radnik se jednom stepenicom treba spustiti s prostora dezobarijere. Tužiteljica je prošla valjke i poskliznula se na stepenici kada je silazila s prostora dezobarijere. Stepenice su bile mokre, kao i uobičajeno, s obzirom da četka kada rotira izbacuje vodu. Te stepenice su rešetkaste i protuklizne. Tužiteljica je predmetne zgode imala radnu protukliznu obuću. I ranije su se radnici na tom dijelu znali poskliznuti.

11. Sukladno članku 111. stavak 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (članak 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu,Narodne novine, broj: 71/14., 118/14. i 154/14., dalje u tekstu: ZZR-a). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

12. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužiteljica isključivo ili djelomično odgovorna za predmetni štetni događaj.

Slijedom navedenog, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da to što se tužiteljica poskliznula na stepenicama koje su bile mokre, što su predmetne stepenice uobičajeno bile mokre zbog čega je i ranije bilo slučajeva poskliznuća radnika te što tuženik nije osigurao da iste stepenice budu suhe i sigurne, niti je u tom dijelu radnog prostora osigurao rukohvat, dovodi do odgovornosti tuženika po načelu objektivne odgovornosti te da u cijelosti odgovara za predmetnu štetu.

12.1. Pri tome neosnovano tuženik tvrdi da ne odgovara tužiteljici za naknadu štete po principu objektivne odgovornosti, već da bi odgovarao po principu krivnje. Naime, tuženik je u odnosu na predmetni štetni događaj u istom pravnom položaju kao što je i poslodavac tužiteljice, a poslodavac tužiteljice odgovara po principu objektivne odgovornosti, dok iz Uvjeta osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti, (list 41-44 spisa) ne proizlazi da je štetnio događaj izvan predmeta osiguranja odnosno da bi bila riječ o nekom od rizika isključenih iz osiguranja.

13. Rješenjem HZZO-a od 2. rujna 2021. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je Rješenje HZZO-a od 18. svibnja 2021. kojim tužiteljici ozljeda nastala 28. prosinca 2020. nije priznata kao ozljeda na radu. Proizlazi da je kod tužiteljice predmetna ozljeda nastala na degenerativno promijenjenim unutarnjim strukturama lijevog koljena uvjetovanim ranijim posttraumatskim stanjem, teškom osteoartrozom i poremećajem osovine lijevog koljenog zgloba te se predmetna ozljeda s obzirom da je za istu postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu kao ozljeda na radu za predmetni štetni događaj. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila posljedica je predispozicije zdravstvenog stanja tužiteljice.

14. Pravilno sud prvog stupnja ističe da je HZZO odlučivao pripadaju li tužiteljici zbog predmetne ozljede prava prema propisima o zdravstvenom osiguranju, a ne o pravu tužiteljice na naknadu štete prema ZR-u i ZZR-a, pa isto rješenje ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari.

Zbog toga neosnovano tuženik tvrdi da je sud vezan ovim rješenjem kao prethodnim pitanjem u smislu članka 12. ZPP-a.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina od 8. veljače 2023. proizlazi da tužiteljica hoda s laganim šepanjem unutar ordinacije; otežano se podiže iz sjedećeg položaja na lijevu nogu.

Vidljiva su dva ožiljka od artroskopskog zahvata i naglašen je valgus lijevog donjeg ekstremiteta. Koljeno je lagano otečeno, prisutna manja medijalna nestabilnost s medijalnim otvaranjem za manje od 0,5cm; značajna bolnost lateralnog kompartmenta koljena; opseg pokreta koljena pun; koljeno stabilno.

Utvrđeno je da je u štetnom događaju od 28. prosinca 2020. tužiteljica zadobila ozljedu lijevog koljena – radilo se je o lakoj tjelesnoj ozljedi Postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica.

Tužiteljica je u cijelosti provodila upute liječnika.

Iz dostupne medicinske dokumentacije vidljive su tegobe s lijevim koljenom koje su počele 2009. kada je po prvi puta postavljena dijagnoza osteoartritisa lijevog koljena uz naglašeni valgus.

Nadalje, lijevo koljeno je već jednom i operirano 2010. kada je učinjena artroskopska toaleta istoga te medijalna parcijalna meniscektomija. Dijagnostičkim metodama te artroskopijom opisane su značajne degenerativne promjene vanjskog dijela koljena koje nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem – iste su iste uzete u obzir i isključene iz ocjene trajnih posljedica.

Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon artroskopske lateralne meniscektomije.

Uslijed navedenog, kod tužiteljice je nastupilo umanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 5%. Navedeno se odnosi isključivo na posljedice predmetnog štetnog događaja.

Liječenje tužiteljice završeno je s pregledom kirurga 9. lipnja 2021.

U štetnom događaju tužiteljica je doživjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana ukupno, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana ukupno.

Tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno (ozljeda i operativni zahvat), bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno.

Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici je bila potrebna u slijedećim periodima: od 28. prosinca 2020. do 7. siječnja 2021. u opsegu od 2 sata dnevno; od 7. siječnja 2021. pa narednih 4 tjedna u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova, od 25. svibnja 2021. pa narednih 14 dana u opsegu od 2 sata dnevno. U daljnjem tijeku, narednih 4 tjedna, tuđa pomoć tužiteljici bila je potrebna u opsegu od 2x3 sata tjedno za obavljanje težih poslova.

Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje. Naime, dva artroskopska zahvata kako su opisani u nalazu I mišljenju ne predstavljaju naruženje koje bi se cijenilo u ovom postupku.

Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je tužiteljica 2010. imala isti zahvat na koljenu, također artroskopski tako da su ožiljci već postojali od prije. U pravilu, kada se vrše drugi odnosno novi operativni zahvati, rezovi se čine po istim ožiljcima. Evidentirani deformitet koljena u valvusu nije uzrokovan predmetnim štetnim događajem, obzirom da je od ozljeđivanja do pojave deformiteta proteklo premalo vremena da bi ruptura meniskusa uzrokovala takvo oštećenje koljena koje bi rezultiralo promjenom osovine desnog donjeg ekstremiteta. Ožiljci, odnosno ranice uzrokovane operativnim zahvatima cijele normalno, međutim ožiljci ne nestaju, tj. ostaju zauvijek prisutni. Novom operacijom, nisu učinjeni novi prouzročeni ožiljci. Glede promjene boje ožiljaka na suncu i slično, u konkretnom slučaju glede tužiteljice vještak nije mogao odgovoriti, obzirom da tužiteljicu ne gleda svakodnevno, već samo za potrebe kliničkog pregleda.

Ožiljci ovakve vrste bi se mogli smatrati kozmetskim defektom, no međutim kako su isti učinjeni po već postojećim ožiljcima ne može ih niti u takvom obliku priznati.

16. Imajući u vidu rezultate provedenog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 2. ZOO-a, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz članka 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

16.1. Kod tužiteljice su povrijeđena prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje) za pretrpljene fizičke boli, strah, trajno oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 5%, pa je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 eura.

16.2. Temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i članka 1089. stavak 2. ZOO-a tužiteljici za 98 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 3,32 eur po satu, tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 325,17 eur.

16.3. Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Budući da je liječenje tužiteljice završeno 9. lipnja 2021., dakle, prije podnošenja odštetnog zahtjeva, pravilno su istoj zakonske zatezne kamate na iznos od 3.500,00 eur dosuđene od 20. rujna 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

16.4. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku, obzirom se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate pripadaju od presuđenja, jer je tek tada utvrđena visina te štete. Stoga su tužiteljici na iznos od 325,17 eur zatezne kamate pravilno dosuđene od presuđenja pa do isplate.

16.5. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja odmjerio pravičnu novčanu naknadu te preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 1.600,00 eur sa zatraženim kamatama i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 325,17 eur tekućih od 20. rujna 2021. pa do 20. prosinca 2023. odbio kao neosnovan, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice koja smatra da je iznos naknade štete prenisko odmjeren, te navodi tuženika koji smatra da je iznos naknade štete previsoko odmjeren.

16.6. U odnosu na žalbene navode tužiteljice posebno treba istaknuti da tužiteljica neosnovano tvrdi da joj pripada i pravo na naknadu štete zbog naruženja s obzirom da je potpuno životno i logično, a time i ovom sudu prihvatljivo, da u utvrđenim okolnostima kao posljedica štetnog događaja kod tužiteljice nije zaostalo naruženje koje bi opravdalo dosuđivanje naknade štete zbog naruženja.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem tekstu: Tarifa). Prema članku 154. stavak 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17.1. Međutim, uvažavajuću uspjeh tužiteljice u sporu odnosno da je tužiteljica sa osnovom uspjela u omjeru od 100%, a u pogledu visine u omjeru od 71%, u konačnici tužiteljica je uspjela u omjeru od 85,5%, pa kada se od 85,5% oduzme omjer od 14,5% koliko je uspio tuženik, tužiteljici je tuženik dužan naknaditi trošak u omjeru od 71%.

Navedeno znači da za trošak zastupanja po odvjetniku tužiteljici pripada iznos od 1.641,88 eur, a ne iznos od 925,00 eur.

17.2. S druge strane, tužiteljici pravilno nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 25. srpnja 2022. i 2. studenoga 2022. jer isti nisu bili potrebni za vođenje spora.

17.3. Tuženik neosnovano osporava vrijednost boda od 2,00 eur sukladno Tbr. 50. OT jer se vrijednost boda određuje prema OT-i koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke o troškovima postupka, a u vrijeme donošenja sudske odluke vrijednost boda je iznosila 2,00 eur.

18. Slijedom svega navedenoga, prvostupanjska je presuda primjenom članka 368. stavak 1. i čl.anka 373. ZPP-a djelomično potvrđena, a djelomično preinačena.

19. Kako tužiteljici primjenom članka 154. st.avak 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 8/3 Tarife pripada i pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, odbijena je kao neosnovana i žalba tuženika protiv rješenja od 1. kolovoza 2025. te je to prvostupanjsko rješenje potvrđeno primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

20. Primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a zahtjevi tuženika i tužiteljice za naknadu troška sastava žalbi odbijeni su kao neosnovani.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević