REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4057/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Adeli Radić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3028/2024-2 od 6. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-3915/2019-29 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3028/2024-2 od 6. svibnja 2025., u dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na pravno pitanje:
„Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni ?“
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3028/2024-2 od 6. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-3915/2019-29 od 27. svibnja 2024.
2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, dok je tuženik podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije te potražuje trošak sastava odgovora.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tužitelju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, obzirom da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice pobijana odluka u suprotnosti je sa shvaćanjem izraženim u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-635/2020) niti je praksa ovoga suda jedinstvena (primjerice odluke ovoga suda Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 16. studenoga 2022. i Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022.).
4. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tužitelju, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom I.
3. Nadalje, postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što razlozi važnosti nisu usporedivi s konkretnom situacijom. Naime, drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu (te je u tom dijelu tužitelj uspio u sporu) te je u dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja (dakle u tom dijelu je tuženik uspio u sporu) pri čemu je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove te je u obrazloženju dao razloge na temelju čega je donio takvu odluku o troškovima parničnog postupka. Kao razlog važnosti postavljenim pitanjima poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-328/2024 od 27. kolovoza 2024. iz koje proizlazi da sud nije obrazložio svoj zaključak o uspjehu stranaka, što se razlikuje od predmetne situacije gdje je drugostupanjski sud obrazložio svoju odluku o troškovima. Isto tako se poziva na odluku ovog suda broj Rev-x-182/2012 od 6. lipnja 2012., koja se poziva na odredbu čl. 154. st.2. ZPP, što nije usporedivo s predmetnom situacijom u kojoj je sud odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.
4. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja tuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II.
5. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97), u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, međutim revizijski sud je ocijenio da podnositelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, kako je već naprijed navedeno, drugostupanjski sud je obrazložio svoju odluku o troškovima (točka 29. obrazloženja drugostupanjske odluke) pa se ne može, po ocjeni ovoga suda, smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u izreci pod točkom III.
7. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.
Zagreb, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
