Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3656/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, A. Cesarca 10, protiv tuženih 1. DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HG iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. VGR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih kao nasljednika zemljišnoknjižno upisanog vlasnika FG. V, koje zastupa punomoćnik Darko Kubrat, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kubat & Sindičić iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1403/2019-30 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1403/2019-30 od 26. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva cijele z.č. 6093/4 u g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

II. Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove Presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima, a svih navedenih u ovoj Presudi na ime tužitelja u odnosu na cijelu z.č. 6093/4 u k. o. [katastarska općina] kao nekretninu navedenu uz stavku I. izrijeke ove Presude."

II. Tužitelj VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tuženima 1. DG , OIB: [osobni identifikacijski broj]. HG , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. VGR, OIB: [osobni identifikacijski broj] ,nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 eura ( slovima: dvijetisućestoeura) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova, tuženi odbijaju."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP). Naime, sud prvog stupnja nije dao razloge vezano uz poštenost posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika, ali te razloge primjenom čl. 373. a ZPP-a dat će ovaj drugostupanjski sud. Osim te povrede sud prvog stupnja nije počinio drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje se ističu u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

Žalitelj u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, ali njegovu ocjenu izvedenih dokaza ovaj sud kao drugostupanjski ne prihvaća.

6. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je on stekao pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi kako nekretnina u naravi predstavlja okućnicu kuće na adresi [adresa] te je na istoj izgrađen gospodarski objekat –štala, koji služi kući. Tvrdi da je vlasništvo stekao nasljedstvom od majke pok. UG koja je preminula 2004., a ona da je nekretninu naslijedila od svog supruga, a oca tužitelja pok. UG ČG koji je preminuo 1994. Tužitelj navodi kako je njegov otac rođen 1913. i kako je nekretninu stekao od sada pok. ČG. ČG iz [adresa] i to još 1972., a usmenim kupoprodajnim ugovorom.

Predmet prodaje je definiran, isplaćena je kupoprodajna cijena te je otac tužitelja uveden u posjed nekretnine od strane prodavatelja.

Od tada nitko nikada tužitelju odnosno njegovim precima nije osporavao pravo posjeda ili vlasništva. Nekretnina čini sastavni dio ograđene okućnice i normalno se gospodarski iskorištava od strane tužitelja odnosno njegovih prednika već više od 46 godina.

Tužitelj tvrdi da je njegov posjed savjestan te ukoliko bi se kao rok originarnog stjecanja prava vlasništva računao samo rok nakon smrti oca tužitelja tada postoji rok duži od 20 godina, a koji upućuje na originarni osnov stjecanja prava vlasništva.

7. U predmetu nije sporno da je tužitelj tj. još njegov pok.otac TG od 80-tih godina dvedesetog stoljeća bio u posjedu sporne nekretnine te je na istoj napravio štalu koju je koristio.

Sporno je da li su tužiteljev otac TG ..., tužiteljeva majka kao i sam tužitelj bili pošteni posjednici.

8. Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10143/12, 152/14, dalje: ZV), posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Radi utvrđenja te sporne činjenice proveden je dokazni postupak.

9. Sporna parcela se nalazi unutar posjeda tužitelja u [adresa]. Na nekretnini je gospodarski objekat, štala (mošuna) u kojoj se nalaze stvari tužitelja, na sjeveroistočnoj strani prijepora je ranč žica na drvenim kolcima, a na sjevernoj strani je betonski zid koji posjed ograđuje od ceste.

10. Nekretnina je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo FG koji je kao vlasnik upisan od 1901. i koji je bio otac četiriju kćeri BG, majke svjedoka BG, IG, ĆG – majke ČG i SG, prednika tuženih, i AG koja je parcelu koristila u dogovoru sa sestrom ĆG.

Upisani posjednik je JG, [adresa].

Iz povijesnog posjedovnog lista proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] u vrijeme osnutka katastra bila upisana u Pl br. 611 posjednika GG. D, a onda je 1962. upisana kćer IG pok. H, a 1965. JG. ČG, suprug AG.

11. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sporna parcela pripala ĆG koja je s obitelji živjela u [adresa], a njen je suprug bio JG "...". Njihovi su sinovi dr. JG i SG. Marina sestra AG je sa suprugom ČG "Martin" živjela u [adresa] i radi toga joj je sestra ĆG prepustila parcelu na korištenje. Nakon što AG više nije mogla parcelu koristiti to je nastavio TG te je za to AG učinio kakvu uslugu kako proizlazi iz iskaza svjedoka MG.

Nakon smrti AG (umrla 1988.) parcelu je nastavio koristiti TG, otac tužitelja. Međutim, on kao i njegov sin – tužitelj znali su čije je vlasništvo ta parcela. To potvrđuju saslušani svjedoci ŠG i NG koji imaju saznanja o pokušajima dogovora između obitelji tužitelja i obitelji tuženika u vezi sporne parcele. Tako je svjedok ŠG izjavio da mu je tužitelj rekao da je njegov otac TG izvršio zamjenu s JG suprugom ĆG.

12. U tužbi tužitelj navodi da je njegov otac parcelu kupio 1972. usmenim kupoprodajnim ugovorom od ČG iz [adresa], supruga AG. Pravilno sud prvog stupnja navodi da je neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da je ugovor o kuporpodaji zaključen usmeno.

Nadalje, tužitelj u stranačkom iskazu kaže da je njegov otac to vjerojatno kupio od ČG .... Dakle, u iskazu kaže da je vjerojatno kupio, u tužbi kaže da je kupio 1972. usmenim ugovorom, a svjedoku ŠG govori o zamjeni s ČG "F", drugim JG.

13. Pravilno slijedom navedenoga sud prvog stupnja zaključuje da niti tužitelj niti njegov otac, a niti tužiteljeva majka, nisu bili pošteni posjednici.

14. Nesporno je da je AG bila u posjedu parcele te je istu koristila, a kad više nije mogla prepustila je to AG za protuuslugu npr. da joj pokosi vrt, a nakon njene smrti tužiteljev otac (TG) je to nastavio koristiti te pravilno sud prvog stupnja zaključuje da su U cijelo vrijeme znali da koriste tuđe.

Navedeno posebno potvrđuje činjenica da su pregovori oko zamjene parcela bili i prije i poslije 90-tih godina.

Dr. JG je preminuo 2014. i od tada se prestalo pregovarati o toj zemlji i onda je tužitelj 2018. podigao tužbu.

15. Prema odredbi čl. 159. i 160. ZV-a dosjelošću se pravo vlasništva na nekretnini stječe neprekidnim i samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, time da je prema odredbama zakona za stjecanje na temelju dosjelosti potrebno da posjed bude barem pošten, dakle da posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali mu poštenje prestaje čim sazna da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV-a).

16. Dakle, AG i njen suprug JG "Martin" bili su u posjedu nekretnine sukladno dogovoru sestara jer je ĆG živjela u [adresa], a AG u [adresa] gdje se nekretnina i nalazi.

Tužitelj je s obitelji JG i prije i nakon 90-tih godina dvadesetog stoljeća pokušavao postići dogovor oko zamjene za neku parcelu obitelji JG. Pregovori nisu dali rezultata.

16.1. Posebno treba ponovno naglasiti da tužitelj u tužbi tvrdi da je njegov otac kupio nekretninu usmenim ugovorom 1972. od ČG iz [adresa] (upisani posjednik), a u iskazu kaže da je njegov otac to vjerojatno kupio od ČG "Martina", supruga AG, dok je svjedoku ŠG govorio da je TG izvršio zamjenu parcela s JG, suprugom ĆG. Već navedeno ukazuje na neuvjerljivost iskaza tužitelja i navoda iznesenih tijekom postupka.

17. S obzirom na sve navedeno pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je dokazano da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika nije bio pošten slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću.

18. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba dodati da okolnost da je predmetna nekretnina dio okućnice tužitelja kao i da je na njoj sagrađena štala ne dovodi do zaključka da je nekretnina kupljena ili da nije samo dana na upotrebu tužiteljevom predniku do opoziva, o čemu je očito riječ, a okolnost da se tužiteljeva kuća nalazi u blizini predmetne nekretnine, dok se kuća ĆG nalazi na nekoj drugoj lokaciji, ne daje za pravo tužitelju da nekretninu smatra svojom ako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

19. Tvrdnje tužitelja da su njegova majka i on savjesni posjednici barem od 1994. kada je umro tužiteljev otac neosnovane su jer iz provednih dokaza proizlazi da je bilo poznato da predmetna nekretnina ne pripada tužiteljevom predniku odnosno tužitelju. To proizlazi posebno iz iskaza svjedoka EG koji tvrdi da je otac tužitelja nekretninu koristio po dozvoli AG, a zauzvrat joj je pomagao oko nekih poslova. Isto tako ovaj svjedok ima saznanja da se pregovaralo o isplati odnosno zamjeni nekretnina.

Svjedok NG također ima saznanja prema navodima njegove majke da je supruga tužitelja oko 2010. nudila određeni novčani iznos za ovu nekretninu, ali nije postignut dogovor. O tom događaju svjedoči i DG, s tim da ta svjedokinja ima saznanja da se o pokušaju zamjene nekretnina govorilo i prije 1990., dakle prije smrti oca tužitelja.

Pri tome posebno treba didati da tužitelj u svom iskazu navodi da mu je OG još 1980-ih rekao da je njegov otac kupio nekretninu, a s obzirom da je tužiteljev otac preminuo 1994., neuvjerljiva je tvrdnja tužitelja da mu je otac rekao da je 1972. kupio nekretninu, zatim da je još 1980-ih bilo sporno je li te kupoprodaje bilo, a da niti tužiteljev otac, niti tužiteljeva majka, a niti on sve do 2018. nisu tražili zaštitu svojih prava sudskim putem. Iz navedenoga ovaj sud zaključuje da su i tužitelj i njegovi prednici znali da koriste tuđu nekretninu, ali su očito smatrali da kako vrijeme bude prolazilo da će biti više vjerojatno da se uspije u ovom sporu.

19.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je njegova majka svakako bila pošteni posjednik, pored toga što ovaj sud smatra da je u postupku dokazano da tomu nije bilo tako jer su čak i sumještani stranaka znali čija je nekretnina i da je obitelj tužitelja koristi po dozvoli vlasnice, posjed majke tužitelja mogao je trajati od smrti oca tužitelja, dakle od 1994., pa najkasnije do smrti majke tužitelja 2004. Dakle, riječ je o razdoblju od maksimalno 10 godina unutar kojega, čak i pod pretpostavkom da je majka tužitelja bila pošteni posjednik, ona ne bi mogla steći pravo vlasništva dosjelošću s obzirom da nije bila u poštenom posjedu 20 godina.

Nadalje, iz dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljeva supruga 2010. nudila određeni novčani iznos za ovu nekretninu, ali nije postignut dogovor, pa je dokazano da se niti tužitelj ne može smatrati poštenim posjednikom onoliko vremena koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjeloću kada je posjed samo pošten. Da tužitelj nije znao da nekretnina nije njegova odnosno njegove obitelji, tada ne bi njegova supruga pregovarala o iznosu novca koji bi s trebao isplatiti za predmetnu nekretninu, u cilju postizanja dogovora.

20. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana obijena i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 373. a. ZPP-a.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević