Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-108/2022-3

R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ane Jeleč Pecirep i Dubravke Ćurko Ventrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Antun Blažinić odvjetnik u Križevcima, I.Z. Dijankovečkog 5, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg po punomoći zastupa Sanja Porobija odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-858/2019-29 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-858/2019-29 od 26. veljače 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 76/06, kreditne partije 7103201608 za kupnju obiteljske kuće u [adresa], koji ugovor su tužiteljica i tuženik zaključili 21. srpnja 2006., ovjeren kod javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca broj OU-311/06. 21. srpnja 2006., u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužitelj obavezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, precizirana točkom 1. i 2. istog Ugovora, te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, precizirano u točki 7. istog Ugovora (točka. I. izreke), te naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime više plaćenih redovnih kamata iznos od 25.572,65 kn a po osnovi preplate tečajne razlike iznos od 32.315,99 kn, što ukupno iznosi 57.888,64 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, na način pobliže naveden u izreci (točka II. izreke), kao i da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.840,00 kn s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 2.491,39 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime je opterećena nedostatkom zbog kojeg se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 21. srpnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i valutna klauzula u švicarskim francima, te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta po tim osnovama.

7. Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude utvrđuje:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor 21. srpnja 2006. sklopili potrošački, stambeni Ugovor o kreditu br. kreditu broj 76/06, kreditne partije 7103201608 za kupnju obiteljske kuće u [adresa], u iznosu od 63.689,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz ugovoreni rok otplate od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% godišnje kao promjenjiva sukladno tržišnim uvjetima a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke sukladno odluci banke o kreditiranju građana,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke preplaćeno po osnovi promjenjive kamatne stopi iznosi 25.572,65 kn a po osnovi tečajne razlike 32.315,99 kn,

- da je 29. prosinca 2015. sklopljen Dodatak predmetnom ugovoru, kojim je izvršena konverzija kredita iz valute u švicarskim francima u valutu u eurima,

- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda i poslovnog broja, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i valutna klauzula kod isplate glavnice vezana za tečaj CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koje povrede traju i nadalje.

8. Prvostupanjski sud, glede pravne osnove zahtjeva, pozivajući se na pravna utvrđenja i učinke naprijed navedenih pravomoćnih presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, zaključuje da je tuženik povrijedio prava potrošača, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te da je ugovorena valuta u švicarskim francima a da prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, pa ocjenjujući nepoštenim sporne odredbe iz ovog postupka zaključuje da su iste ništetne u smislu članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., dalje: ZZP/03.) kao i članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07.), u vezi članka 322. stavak 1. i članka 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

9. Smatrajući da su predmetne odredbe ništetne, a člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud prihvaća zahtjev i nalaže isplatu preplaćenog do 30. rujna 2015. na ime promjene kamatne stope u iznosu od 25.572,65 kn te tečajne razlike u iznosu od 32.315,99 kn, po osnovi vraćanja stečenog bez pravne osnove, sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO), dakle, prihvaćen je zahtjev za isplatu kao da nije sklopljen Dodatkom predmetnom Ugovoru od 29. prosinca 2015.

10. Međutim, tuženik se tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude (a i sada u žalbi), pozivao na sadržaj između tužiteljice i tuženika sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu kao i njegove pravne učinke, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima u kredit s valutnom klauzulom u eurima, ističući i u žalbi da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kreditni odnos između stranaka izmijenjen, jer je konverzija izvršena sukladno ZIDZPK upravo sa svrhom da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita preračunata kao da je početno kredit bio u eurima, te da tužiteljica "ne može dobiti i ovce i novce", istodobno prihvaćajući konverziju i zahtijevajući isplatu na navedeni način i u ovom postupku.

11. Kako se tuženik i u prvostupanjskom postupku pozivao na naprijed istaknute žalbene razloge, što je prvostupanjski sud ispustio iz vida, time je propustio utvrditi odlučne činjenice odnosno sadržaj sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2015. i ocijeniti njegove pravne učinke na predmet ovog spora, kao i da li je Dodatak sklopljen valjanom primjenom članka 19.a-19. osobito članka 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15).

12. O navedenim odlučnim činjenicama, kao i pravnoj ocjeni odnosno učincima sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu na predmet spora, prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga, čime je opterećena nedostatkom zbog kojeg se ne može ispitati, osim što u razlozima presude prvostupanjski sud općenito navodi da u s lučaju konvertiranih kredita potrošač potpisom dodatka, odnosno aneksa ugovora zadržava pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača te to pravo ne može biti anulirano nikakvim pristankom potrošača, bilo prividno dobrovoljnim, bilo u okviru zakonskog rješenja a sam pristanak potrošača na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i odricanje od prava na punu restituciju i povrat stečenog bez osnove, ističući i potpuno nejasan zaključak da "Tvrdnja tuženika da su svi preplaćeni iznosi koji su predmet tužbenog zahtjeva ničim nije dokazana, a upravo je teret dokaza ove činjenice na strani tuženika".

13. Pored toga, prvostupanjski sud, zaključujući naprijed navedeno, potpuno pogrešno navodi da je takav zaključak u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pogrešno tumačeći navedenu odluku, budući se ista ni na koji način ne odnosi na konvertirane ugovore o kreditu, već je u istoj izneseno pravno shvaćanje o tome da tužba u sporu za kolektivnu zaštitu potrošača prekida tijek zastarnog roka glede svake individualne tražbine vezane uz razliku između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženika.

14. Jednako tako, u odnosu na pravne učinke konverzije, treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

15. Slijedom navedenog, jer je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, žalbu tuženika valjalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te temeljem članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke, kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otklonio učinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka, u smislu naprijed navedenog, te pravilno i zakonito odlučio o predmetu spora.

16. Pored toga, tijekom ponovnog postupka prvostupanjski sud će imati u vidu i ostale žalbene razloge tuženika kojima ističe da u ovom pojedinačnom sporu nije moguće neposredno primijeniti pravna utvrđenja i učinke pravomoćnih presuda iz navedenog kolektivnog postupka radi zaštite prava i interesa potrošača, bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, osobito imajući u vidu da je tužiteljica u tužbi, kao i kasnijem tijeku postupka predložila izvođenje dokaza svojim saslušanjem, na sporne odlučne okolnosti glede zahtjeva za utvrđenje (je li se o spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope pojedinačno pregovaralo i je i tužiteljici pružena, prije i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, potpuna informiranost koju imaju u vidu utvrđenja iz predmetnog kolektivnog postupka), koji dokaz je prvostupanjski sud protivno tome propustio izvesti, neovisno od toga što je na pripremnom ročištu prihvatio sve dokazne prijedloge, pa dakle i predmetni. Ujedno, prilikom ocjene predmeta spora, imat će u vidu i žalbeni razlog prema kojem je mnoge uplate tužiteljevih obveza izvršio JB što dokazuje promet po kreditu uz tužbu, pa da tužiteljica time nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju.

17. Jednako tako, kako je zbog ukidanja presude o glavnom zahtjevu, za sada neizvjestan konačan uspjeh stranaka u postupku, od čega ovisi odluka o obvezi naknade parničnog troška, ukinuta je prvostupanjska odluka i u predmetnom dijelu.

18. Odluka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

U Šibeniku 7. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić