Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3753/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća – sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Ivanu Opačak, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 232/2021-19 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-232/2021-19 od 14. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba članka čl. 2.4., čl. 4. i čl. 11.1. Ugovora o kreditu br.[broj kredita] od 25. kolovoza 2006. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i SBERBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, sada HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, OIB:87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, (svi kao pravni slijednik Volksbank Hrvatska d.d., Varšavska 9) kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i u dijelu izlazne naknade za prijevremenu otplatu kredita.
1.1. U točki II nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.035,07 eura po osnovi preplaćenih kamata s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok se utočki III nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.549,04 eura po osnovi razlike preplaćenog tečaja CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki IV nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 60,62 eura po osnovi izlazne naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2013 pa do isplate dok se u točki V nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama.
1.2. Rješenje koje nije predmetom žalbe odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u slavonskom Brodu.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora su zahtjevi:
- za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u CHF u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, naknada za prijevremenu otplatu kredita
- za isplatu iznosa od 1.035,07 eura iz osnove promjenjive kamatne stope, iznosa od 3.549,04 eura s osnova valutne klauzule i isplata iznosa od 60,62 eura s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu br. 736537 od 25. kolovoza 2006.godine sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika prema kojem je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 31.587,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, sa početnom kamatnom stopom od 5,10% godišnje promjenjivom sukladno odlukama kreditor na rok od 7 godina, i koji kredit je nesporno u cijelosti otplaćen prijevremeno radi čega mu je tuženik kao kreditor naplatio i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.
6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovora o kreditu br.736537 od 25. kolovoza 2006. na iznos od 31.587,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća, da je ugovorom određena promjenjiva kamatna stopa i naknada za obradu kredita a za kupnju motornog vozila.
7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknada za prijevremenu otplatu kredita, o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja .
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovor o kreditu sklopljen između stranaka na standardnom obrascu (prednika) tuženika, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijane odredbe ugovora ne sadrže nikakav parametar vezan za korekciju kamatne stope, razradu uzročno-posljedične veze, kretanje parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao I visinu izlazne, naknadu pri čemu nema ni transparentnosti odredbe.
9. Postupljeno je suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer povećanje cijena i troškova financiranja tuženik nije podijelio ravnomjerno na stranke, već isključivo na teret tužiteljice.
10. Tuženik neosnovano u žalbi u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu toga da u odnosu na tražbinu tužitelja nije nastupila zastara. U odnosu na ovo potraživanje odbijen je prigovor zastare jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 30. siječnja 2020.), odnosno tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći od pravomoćnosti pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnosti se zahtijeva vraćanje
11. Isto tako, pogrešno se žalitelj poziva da se o pojedinoj odredbi, pa tako i spornima, pojedinačno pregovaralo. Kada se radi o tipskom ugovoru, a što proizlazi i samim čitanjem ugovora, presumira se da se o pojedinim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Suprotno tuženik nije dokazao u postupku. Naime, smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formuliran ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Trgovac, tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.
12. Zakonska zatezna kamata kako na iznose plaćenog zbog ništetne odredbe kojom je glavnica vezana uz CHF, tako i u odnosu na naknadu za odobrenje kredita dosuđena je od dana kada su ti iznosi plaćeni od strane tužitelja s pozivom na članak 1115. ZOO-a, odnosno prvostupanjski sud tuženika smatra nepoštenim stjecateljem.
7. U odnosu odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o izlaznoj naknadi i žalbene navode da su ugovorne odredbe bile jasne i razumljive pa da je stoga nije dopušteno ocjenjivati u smislu poštenosti valja reći da je u odnosu na ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. zauzeo shvaćanje: „Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, te okolnosti prije i prilikom sklapanja ugora te ostale ugovore odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP.“
13. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je o svemu navedenom vodio računa, odnosno i po ocjeni ovog suda navedena odredba je ništetna jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke i tužitelja kao potrošač na nju nije mogla utjecati. Ta je odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) te da joj nije objašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (koji se objektivno nastali troškovi podmiruju iz te naknade).
14. Sud prvog stupnja je odlučio o troškovima postupka primjenom članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ksenija Jakovčević
