Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-1409/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: Povrv-14/2023-11 od 31. ožujka 2023. godine, dana 7. listopada 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatska radiotelevizija kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku parničnog postupka sadržana u točkama III. i IV. presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: Povrv-14/2023-11 od 31. ožujka 2023. godine.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-1646/2021 od 25.5.2022. donesen od javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić, kojim se tuženiku UZ nalaže da tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, isplati iznos od 0,42 eura/3,16 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.1.2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.1.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 29,03 eura/218,73 kn zajedno s kamatama tekućim od 25.5.2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.1.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-1646/2021 od 25.5.2022. donesen od javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić, u dijelu kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos glavnog duga od 31,85 eura/240,00 kn i zateznu kamatu u iznosu od 0,75 eura/5,65 kn.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 137,70 eura/1.037,50 kn.
IV. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 137,70 eura/1.037,50 kn, u roku 8 dana.“
2. Protiv točke III. i IV. prvostupanjske presude, tj. odluke o troškovima parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, budući da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja prije nego što je javni bilježnik tuženiku dostavio obavijest da će se donijeti rješenje o ovrsi, a radi čega nije bilo potrebe da se donese rješenje o ovrsi kako je predloženo u prijedlogu. Nadalje, tužitelj ističe da prvostupanjski sud ocjenjuje kako on (tužitelj) nije smanjio tužbeni zahtjev odmah nakon što je tuženik istome udovoljio, a radi čega tužitelj nema pravo na trošak parničnog postupka. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nije sporno da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 28. prosinca 2021., a temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi dana 25. svibnja 2022. Nije sporno da je tuženik izvršio uplatu dana 10. siječnja 2022. godine, dakle nakon podnošenja ovršnog prijedloga. Međutim, tom uplatom tuženik je podmirio cjelokupnu glavnicu i zateznu kamatu u iznosu od 0,75 EUR, dok nije podmirio ostatak zatezne kamate u iznosu od 0,42 EUR. Dakle, tuženik nije u cijelosti udovoljio zahtjevu tužitelja, već samo djelomično. Tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2023. specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje nepodmireni iznos zatezne kamate od 0,42 EUR, zajedno s prouzročenim troškovima postupka, a prvostupanjski sud je platni nalog u odnosu na taj dio održao na snazi. Budući da je prvostupanjski sud usvojio specificirani tužbeni zahtjev, tužitelj je uspio u cijelosti u sporu, a radi čega je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka, tj. sporno je koja parnična stranka je dužna nadoknaditi drugoj stranci troškove parničnog postupka, uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
8. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj (tada ovrhovoditelj), dana 27. prosinca 2021., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (tada ovršenika), a radi dugovanja u iznosu od 31,85 EUR (240,00 kn), zajedno sa zateznom kamatom (list 1-6 spisa)
- da je tuženik, dana 10. siječnja 2022., izvršio uplatu na račun tužitelja, a kojom uplatom je u cijelosti podmirio glavno potraživanje u iznosu od 31,85 EUR (240,00 kn) te djelomično zateznu kamatu u iznosu od 0,75 EUR
- da je javni bilježnik Brigita Anđal Mlinarić iz [adresa], kojemu je povjereno postupanje povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu, dana 30. ožujka 2022., donijela rješenje kojim poziva tužitelja na ispravak prijedloga za ovrhu na način da se u prijedlogu navede ispravan naziv tužitelja (list 14 spisa)
- da je tužitelj, dana 1. travnja 2022., podnio prijedlog za ovrhu s ispravnim nazivom tužitelja, a u kojem ostaje u cijelosti kod utuženog potraživanja iz prvotno poslanog prijedloga za ovrhu, tj. ispravljeni prijedlog se i dalje odnosi na dugovanja u iznosu od 31,85 EUR (240,00 kn), zajedno sa zateznom kamatom (list 16-21 spisa)
- da je javni bilježnik Brigita Anđal Mlinarić iz [adresa], dana 25. svibnja 2022., donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu (list 28 spisa)
- da je tuženik, dana 3. lipnja 2022., podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, a u kojem ističe da je dana 10. siječnja 2022. podmirio cjelokupno dugovanje temeljem opomene koju mu je poslao tužitelj (list 30 spisa)
- da je prvostupanjski sud, dana 25. siječnja 2023., donio rješenje kojim se predmetno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 38 spisa)
- da je tužitelj, dana 27. siječnja 2023., podnio podnesak u kojem priznaje da je tuženik, dana 10. siječnja 2022., izvršio uplatu u iznosu od 32,60 EUR, a kojom uplatom je u cijelosti podmirio glavnicu u iznosu od 31,85 EUR te djelomično podmirio zateznu kamatu u iznosu od 0,75 EUR (list 41-45 spisa)
- da tužitelj, gore navedenim podneskom, zahtijeva da se platni nalog održi na snazi u odnosu na nepodmireni iznos zatezne kamate od 0,42 EUR
9. Dakle, tužitelj je, dana 27. prosinca 2021., podnio prijedlog za ovrhu radi dugovanja u iznosu od 31,85 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, dok je tužitelj, dana 10. siječnja 2022., glavno dugovanje u iznosu od 31,85 EUR u cijelosti podmirio.
10. Međutim, tužitelj tek dana 27. siječnja 2023. usklađuje svoj zahtjev sa izvršenom uplatom tuženika, dakle, tužitelj usklađuje svoj zahtjev nakon više od godinu dana od dana kada je tuženik podmirio u cijelosti glavno potraživanje.
11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, podnesak tužitelja od 27. siječnja 2023. (list 41-45 spisa) predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na glavno potraživanje u iznosu od 31,85 EUR, budući da tužitelj izričito priznaje da je tuženik podmirio glavno potraživanje u cijelosti, a sukladno tome tužitelj i usklađuje, tj. umanjuje svoj tužbeni zahtjev na način da više ne potražuje glavnicu, već isključivo nepodmireni iznos zatezne kamate od 0,42 EUR.
12. Činjenica da tužitelj nije u cijelosti podmirio utuženo potraživanje, tj. nije podmirio iznos zatezne kamate od 0,42 EUR, a u kojem dijelu je i održan na snazi platni nalog, nije od značaja za odluku o troškovima postupka, budući da je riječ o neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, a i taj dio ne odnosi se na glavno potraživanje tužitelja, već na sporedno traženje zatezne kamate. Dakle, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP- a, uspjeh tužitelja, odnosno gubitak parnice tuženika u odnosu na zateznu kamatu od 0,42 EUR nije od značaja za odluku o troškovima postupka.
13. Kako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na glavno potraživanje u iznosu od 31,85 EUR i djelomični dio zatezne kamate, a što čini pretežiti dio tužbenog zahtjeva, potrebno je ocijeniti tko je dužan podmiriti troškove parničnog postupka, tužitelj ili tuženik, uzevši u obzir odredbu čl. 158. ZPP-a.
14. Člankom 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, člankom 158. st. 2. ZPP-a je predviđena iznimka na način da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
15. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj povukao pretežiti dio svog tužbenog zahtjeva baš zato što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Međutim, tuženik nadoknađuje troškove postupka tužitelju jedino ako je tužitelj povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Pritom valja istaknuti da riječ „odmah“ ne znači da je tužitelj bio u obvezi povući tužbu istoga dana kada je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Međutim, riječ „odmah“ ipak podrazumijeva da je tužitelj dužan povući tužbu u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka i bez prouzročenja daljnjih procesnih aktivnosti kojima nastaju daljnji troškovi postupka. Dakle, odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti povodom kojih bi za tuženika nastao dodatni parnični trošak. Ako tužitelj ne povuče tužbu u razumnom roku, a radi čega je došlo do dodatnih troškova postupka, tada tužitelj gubi pravo da tuženik njemu nadoknadi troškove parničnog postupka te se primjenjuje opće pravilo iz čl. 158. st. 1. ZPP-a prema kojem je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka kada je tužitelj povukao tužbu.
16. U konkretnom slučaju, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak dana 27. prosinca 2021. podnošenjem prijedloga za ovrhu, a tuženik je glavno potraživanje podmirio dana 10. siječnja 2022., dok je tužba povučena tek dana 27. siječnja 2023. U razdoblju od 10. siječnja 2022. do 27. siječnja 2023. javni bilježnik Brigita Anđal Mlinarić iz [adresa] je, dana 30. ožujka 2022., rješenjem pozvala tužitelja (tada ovrhovoditelja) da ispravi prijedlog za ovrhu radi pogrešnog naziva tužitelja. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj je tada mogao ispraviti prijedlog i na način da svoje potraživanje uskladi sa izvršenom uplatom, neovisno od toga što javni bilježnik nije to od njega tražio u uputi za ispravak, budući da je već prošlo izvjesno vrijeme od dana kada je tuženik podmirio glavno potraživanje tužitelja do dana kada je javni bilježnik pozvao tužitelja na ispravak prijedloga. Međutim, tužitelj, dana 1. travnja 2022., podnosi prijedlog za ovrhu s ispravnim nazivom tužitelja, a u kojem ostaje u cijelosti kod utuženog potraživanja iz prvotno poslanog prijedloga za ovrhu, premda je glavno potraživanje u tom trenutku podmireno u cijelosti, a nije samo podmirena zatezna kamata, i to u neznatnom iznosu. Takvom radnjom je tužitelj prouzrokovao donošenje obavijesti o dugovanju, a potom i rješenja o ovrsi, tj. platnog naloga u kojem je naznačeno potraživanje koje je tuženik već podmirio, a koje je doneseno dana 25. svibnja 2022. Slijedom navedenog, tuženik je, dana 3. lipnja 2022., podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, a u kojem upravo ističe kako je podmirio glavno potraživanje u cijelosti. Tek kada je ovršni predmet, povodom prigovora ovršenika, dostavljen prvostupanjskom sudu te kada je ovršni postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj podneskom od 27. siječnja 2023. povlači tužbu u odnosu na glavno potraživanje u iznosu od 31,85 EUR. Pritom valja istaknuti da okolnost da je predmetni postupak započeo kao ovršni postupak, a tek kasnije prešao u parnični postupak, ne znači da je tužitelj tužbu mogao povući tek u fazi parničnog postupka kada se prijedlog za ovrhu smatra tužbom. Naime, člankom 40. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ) propisano je da ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu.
17. Slijedom navedenog, nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, bilo je nekoliko procesnih aktivnosti povodom kojih je za tuženika nastao dodatni trošak postupka. Naime, doneseno je rješenje o ovrsi u kojem je naznačeno dugovanje koje je tuženik već podmirio, premda je tužitelj mogao povući prijedlog za ovrhu prije donošenja tog rješenja. Nadalje, tuženik je potom bio primoran podnijeti prigovor protiv toga rješenja, a što predstavlja njegovu procesnu aktivnost povodom koje mu je nastao određeni trošak. Takva situacija se mogla izbjeći da je tužitelj, u razumnom roku, povukao prijedlog za ovrhu, ali je tužitelj to propustio uraditi, već je svojim procesnim držanjem dopustio da se ovršni postupak nastavi kao parnični postupak i tek potom povukao tužbu. Takvo postupanje tužitelja ne predstavlja pravodobnu reakciju na tuženikovo udovoljenje njegovom zahtjevu, tj. tužitelj nije povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik postupio sukladno njegovom zahtjevu. Posljedično, tužitelj nema pravo na naknadu troška parničnog postupka jer nije ispunio uvjet predviđen čl. 158. st. 2. ZPP-a, već se primjenjuje čl. 158. st. 1. ZPP-a po kojem je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci drugostupanjske odluke, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP, tj. odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu odluku, tj. rješenje o troškovima postupka koje je sadržano u točki III. i IV. prvostupanjske presude.
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević