Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-301/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice–protutužene LD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Goranka Vodopivec, odvjetnica u [adresa], protiv 1. tuženika - protutužitelja ŠD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice-protutužiteljice OD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice –protutužiteljice PD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica LDZ dipl. iur. zaposlenica Centra za posebno skrbništvo (kao nasljednika pok. tužitelja SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1265/2015-90 od 25. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutužene i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1265/2015-90 od 25. travnja 2016. u dijelu pod točkom I.I izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice-protutužene za utvrđenje suvlasništva u 1/4 dijela jednosobnog stana u [adresa], te pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je tužiteljica-protutužena s naslova bračne stečevine suvlasnik u ½ dijela jednosobnog stana u drugom katu desno u kući koja je kao zkč. br. [katastarska čestica] kuća pop. br. 10682 i dvorište u [adresa] površine 254 m2 ili 70,7 čhv upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik dužan trpjeti upis tog njenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi-3. etaži-[broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (toč. I.I izreke).

1.1. Odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ona s naslova bračne stečevine suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane kao zkč. br. [katastarska čestica] oranica površine 289 m2 u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik-protutužitelj dužan trpjeti upis tog njenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (toč. I.II izreke).

2. Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži utvrđenje da je nekretnina stan u [adresa], površine 67,21 m2 koji se nalazi u stambeno poslovnom objektu na lokaciji [adresa] izgrađenoj na čestici 4412 k. o. [katastarska općina] (alternativno stan označen kao 149 etaža 130/10000 stan na 4. katu razina +4 oznake, stan K4-52 površine 87,51 čm u planu označen bojom tirkizna 62 sagrađen na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] u naravi stambeno poslovna zgrada br. 2, 4, 17 i dvorište, X [adresa], površine 1691 m2, uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade koji su povezani s vlasništvom posebnog dijela nekretnine bračna stečevina tuženika-protutužitelja u ¾ dijela i tužiteljice-protutužene u ¼ dijela, te da se naloži tužiteljici-protutuženoj isplatiti tuženiku-protutužitelju ¾ dijela utvrđene vrijednosti nekretnine, odnosno 90.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate .

2.1. Odbijen je i dio protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja kojim traži utvrđenje suvlasništva s naslova bračne stečevine na stanu u [adresa], na drugom katu stambene zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], po novoj izmjeri 6082 k. o. [katastarska općina], površine 57,50 m2, upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim zajedničkim prostorijama, dijelovima i uređajima zgrade na adresi [adresa] to bračna stečevina tuženika-protutužitelja u ¾ dijela i tužiteljice protutužene u ¼ dijela, uz nalog tužiteljici-protutuženoj da tuženom-protutužitelju izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižnu provedbu.

3. Točkom III. pobijane presude određeno je da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

4. Presudom ovog suda broj Gž Ob-1019/16 od 29. studenog 2016. prihvaćena je kao djelomično osnovana žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice – protutužene za utvrđenje suvlasništva u ¼ dijela jednosobnog stana u [adresa] dijelu odluke o parničnom trošku te je u tom dijelu usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene, te je naloženo tuženiku-protutužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 101.511,15 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke), kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.953,12 kn (toč. III. izreke), dok je u preostalom dijelu žalba tužiteljice odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke).

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/23 od 23. travnja 2025. ukinuta je presuda ovoga suda Gž Ob-1019/16 od 29. studenog 2016. u dijelu pod točkom II i III. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. Dakle, u ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem suvlasništva s naslova bračne stečevine u ¼ dijela jednosobnog stana u drugom katu desno u kući koja je kao zkč. br. [katastarska čestica] kuća pop. br. 10682 i dvorište u [adresa] površine 254 m2 ili 70,7 čhv upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti upis tog njenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi-3. etaži- [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Pravovremeno izjavljenom žalbom tužiteljica-protutužena pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva i to iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13-dalje ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

8. Žalba tužiteljice-protutužene je neosnovana.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice-protutužene, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire žaliteljica.

10. Tijekom postupka bilo je nesporno da su tužiteljica-protutužena i tuženik- protutužitelj bili u braku od 7. lipnja 1981. do 21. studenog 2005., kada je brak stranaka razveden presudom, dok je formalna zajednica stranaka prestala u lipnju 2001. godine, a u braku je rođeno dvoje djece.

11. Također nije sporno da je nekretnina stan u [adresa] kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i to kupoprodajnim ugovorom zaključenim 3. veljače 1995. između ŠDZ kao prodavateljice s jedne strane i tuženika-protutužitelja kao kupca s druge strane, a za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 50.000 DEM kako je to utvrđeno iz iskaza svjedoka ŽD punomoćnika prodavateljice i iskaza samog tuženika-protutužitelja.

12. Kako je nesporno da je stan stečen prije 1. srpnja 1999. to se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona („Narodne novine br. 162/98) primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine broj 11/78, 51/89 i 59/90 – dalje ZBPO).

13. Sporno u ovoj fazi postupka je, je li sporni stan stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a posljedično da li je udio tužiteljice – protutužene u stjecanju te imovine u ¼ dijela ili pak stan predstavlja posebnu imovinu prednika tuženika.

14. Odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća navode tuženika o porijeklu novca za kupovinu spornog stana jer da iz dostavljene dokumentacije, a posebno sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od dana 28.12.1980., kupoprodajnog ugovora od 21.9.1981., darovne pogodbe s diobom od 19.8.1976, priznanice i priznaničke izjave od 9.11.1981. proizlazi kako je tuženik prodajom imovine koju je naslijedio te novcem dobivenim od brata radi uređenja međusobnih odnosa ostvario znatna novčana sredstva i to iznos od barem 120.000,00 DEM. Utvrđuje da je tuženik tijekom trajanja gotovo cijele formalne zajednice stranaka ostvarivao iznadprosječne prihode, kasnije je imao i vlastitu tvrtku te je novac na računu u Bank Austria upravo njegova posebna imovina iz gore navedenih izvora koji je cijelo vrijeme stajao na računu te da su upravo tim novcem kupljene nekretnine i to sporni stan za 50.000,00 DEM i zemljište u [adresa] za 45.00,00 DEM.

15. Izloženo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o izvoru sredstava kojima je kupljena sporna nekretnina ovaj sud prihvaća kao logičan i u skladu sa provedenim dokazima.

16. Tako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik nasljeđivanjem po smrti oca, darovanjem od majke te diobom sa bratom stekao u vlasništvo 10-tak nekretnina među kojima i kčbr. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] zv. „L[adresa] što proizlazi iz Darovne pogodbe s diobom od 18. kolovoza 1976. (list 10 spisa), a koju nekretninu je tuženik-protutužitelj kupoprodajnim ugovorom od 29.7.1977. prodao za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 65.000,00 dinara.

17. Nadalje, tuženik je kupoprodajnim ugovorom od 21.9.1981. zaključenim između njega kao prodavatelja te VD kao kupca prodao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine cca 400 m2 za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 700-po 1m2, što bi za 400 m2 iznosilo 280.000,00 dinara (list 141 spisa).

18. Neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da bi tuženik prodao navedenu nekretninu u ime i za račun brata ED, jer iz iskaza tuženika sa ročišta 21. studenog 2012. proizlazi da je predmetnu česticu stekao zamjenom od svog brata tako da je njemu brat dao predmetnu česticu, a on bratu česticu 3482/86 i 32/5. To potvrđuje i sam kupoprodajni ugovor iz kojeg proizlazi da je tuženik - protutužitelj prodao navedenu nekretninu u svoje ime, a ne u ime ili kao punomoćnik svoga brata, te iz priznanice od 21.9.1981. kojom tuženik potvrđuje da je primio kaparu od VD za prodano zemljište. Tužiteljica s druge strane svoje tvrdnje da je taj novac predao bratu nije ničim dokazala.

19. Nadalje, Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa koji je zaključen između tuženika-protutužitelja i njegovog brata ED od 28.12.1980., (list 38 spisa) ED se obvezao ovdje tuženiku-protutužitelju s osnova uzdržavanja majke i njezinog liječenja isplatiti iznos od 500.000 dinara, te je čl. IV tog Sporazuma potvrđeno da je ED do dana potpisa tog ugovora izvršio u cijelosti isplatu tog iznosa na ruke ovdje tuženiku – protutužitelju pa tužiteljica neosnovano i bez ikakvih dokaza relativizira isplatu navedenog novca.

20. Osnovano međutim tužiteljica osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu stvarne vrijednosti dobivenih iznosa po dostavljenim ugovorima budući je takvo utvrđenje temeljio samo na bezrezervnom prihvaćanju iskaza tuženika-protutužitelja, bez provjere odgovarajuće tečajne liste za sporno razdoblje, a tuženik – protutužitelj na te okolnosti nije predložio niti relevantne dokaze u smislu provođenja financijskog vještačenja.

21. Stoga je temeljem ovlaštenja iz čl. 373a ZPP ovaj sud te bitne činjenice utvrdio temeljem javno dostupnih podataka arhive Narodne banke.

22. Tako je utvrđeno da je na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora od 29.7.1997. za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tečaj iznosio 1 DEM 0 7,970679 dinara, što bi onda kupoprodajna cijena od 65.000 dinara iznosila 8.154,89 DEM.

Tečaj na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora od 21.9.1981. godine za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosio je 1 DEM = 16,377022 dinara, iz čega slijedi da je kupoprodajna cijena zemljišta iznosila 17.096 DEM.

Nadalje 500.000 dinara koje je tuženik dobio prema Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa sa svojim bratom na dan sklapanja tog Sporazuma (28.12.1980.) iznosi 33.041,13 DEM, a prema tečaju 1 DEM= 15,132653 dinara.

23. Osim navedenog, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik-protutužitelj kupoprodajnim ugovorom od 14.5.1982. prodao kupcu ND nekretninu- staru stambenu kuću u [adresa] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 150.000 dinara (list 295 spisa), što po tečaju u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 1 DEM = 19,67 dinara odgovara iznosu od 7.625,00 DEM.

24. Dakle ukupna vrijednost koju je tuženik – protutužitelj postigao od prodaje posebne imovine iznosila je 65.918,14 DEM.

25. Stoga je i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da je novac koji je tuženik-protutužitelj dobio od prodaje nekretnina i temeljem zaključenog Sporazuma sa svojim bratom isti položio na svoj poseban račun koji je imao u Bank Austriji, te da je predmetnim novcem kupljena sporna nekretnina. Naime, osim položenih sredstava, životno je i logično da je tuženik-protutužitelj na deponirane iznose u banci u Austriji ostvarivao i kamate kroz cijelo vrijeme, dakle od 1982. godine do kupnje nekretnine u [adresa] 1989. godine označene kao zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kasnije i do veljače 1995. kada je kupio sporni stan u [adresa] u [adresa], pa je u tom smislu i uvjerljiv iskaz tuženika da je upravo od tih novaca isplaćena kupoprodajna cijena i za nekretninu u [adresa] (45.000 DEM) i za spornu nekretninu u [adresa] (50.000 DEM).

26. Kraj činjenice da su oboje bračnih drugova bili zaposleni, da je tuženik- protutužitelj bio na rukovodećim položajima i uvijek imao i dodatnu zaradu kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice-protutužene, neosnovano tužiteljica-protutužena osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi dio novca na računu u Austriji poticao baš od posebne imovine, jer bez obzira što je jedna nekretnina stečena kupoprodajnim ugovorom iz 1989. godine, te sporni stan u [adresa]. godine, a tuženik-protutužitelj je novčana sredstva od posebne imovine ostvario u razdoblju od 1977.-1981. godine, uvjerljivo je i logično da tuženik kraj dobrih prihoda nije morao koristiti sredstva stečena prodajom nasljedstva koja su bila kroz cijelo vrijeme položena na poseban račun, a to tim više jer nije utvrđeno da bi se radilo o jedinom računu koji su imali bračni drugovi.

27. Dakle, ostvarenim novcem od posebne imovine tuženik protutužitelj je kupio spornu nekretninu pa je i pravilan zaključak da je riječ o posebnoj imovini tuženika – protutužitelja, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odlučio kada je odbio zahtjev tužiteljice.

28. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373a ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

29. Kako su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to je pravilna odluka suda da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154.st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić