Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-244/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, RĐB, izvjestiteljice i članice, RĐ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice HĐB /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupane po punomoćnicama Jasni Matičević i Jadranki Sloković, odvjetnicama iz Zagreba te Tamari Malić Blažina, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženika – protutužitelja HĐ /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću – Biscuoli, odvjetniku u Puli-Pola, uz sudjelovanje mlt. ZĐ /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici CĐ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-187/2020-129 od 6. prosinca 2024. ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-187/2020- 141 od 13. ožujka 2025., u sjednici održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice-protutuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-187/2020-129 od 6. prosinca 2024. u stavcima I., II., III., IV., V., VI., VII., VIII. i X. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-187/2020-129 od 6. prosinca 2024. ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-187/2020-141 od 13. ožujka 2025. u stavcima XI. i XIII. izreke i u dijelu stavka XII. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troška sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i ispravljenim rješenjem odlučeno je:

I. Mlt. ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će sa tuženikom – protutužiteljem ocem HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa].

II. Tuženik – protutužitelj HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u pogledu pitanja o zdravlju i obrazovanja mlt. djeteta te u postupku promjene prebivališta mlt. djeteta sa adrese [adresa] na adresu [adresa], dok će u odnosu na ostala pitanja roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

III. Osobni odnosi mlt. PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa tužiteljicom - protutuženicom ZĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijati će prvih šest mjeseci pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pula i to dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom od 16.30 do 18.30 sati u trajanju od dva sata i to na javnom mjestu prikladnom za mlt. dijete kao park, igraonica i slično, odnosno u vrijeme i mjesto koje odredi voditelj mjere vodeći računa o obvezama mlt. djeteta i to na način da će otac prije susreta predati mlt. dijete voditelju mjere nadzora te će po završetku susreta preuzeti mlt. dijete od voditelja mjere nadzora.

IV. Roditelji će razmjenjivati informacije u vezi mlt. djeteta putem sms poruka.

V. Tužiteljica – protutuženica i tuženik - protutuženik dužni su se uključiti u individualno psihoterapijsko savjetovanje kod mjerodavnih psihoterapeuta u trajanju od šest mjeseci i to tuženik - protutužitelj radi uspostave adekvatne komunikacije i odnosa s tužiteljicom – protutuženicom, a tužiteljica – protutuženica radi prepoznavanje potreba mlt. ZĐ te kontrole impulzivnosti te su dužni nakon provedenog individualnog psihoterapijskog savjetovanja dostaviti Hrvatskom Zavodu za socijalni rad Područni ured Pula dokaz o navedenom.

VI. Tužiteljica – protutuženica i tuženik - protutužitelj dužni su se nakon provedenog individualnog psihoterapijskog savjetovanja (točka V. izreke), uključiti se u obiteljsko savjetovanje pri Obiteljskom centru u Puli prema uputnici Hrvatskog Zavoda za socijalni rad Područni ured Pula te su dužni po završetku tog savjetovanja dostaviti Hrvatskom Zavodu za socijalni rad Područni ured Pula dokaz o tome, a sve u svrhu uspostave adekvatne roditeljske komunikacije te jačanja roditeljskih kompetencija u odnosu na mlt. ZĐ.

VII. Nalaže se HZSR Pula da i u daljnjem periodu od godinu dana prati predmetnu obitelj putem mjera obiteljsko pravne zaštite djece iz svoje nadležnosti.

VIII. Nalaže se tužiteljici – protutuženici CĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uzdržavanja mlt. ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno plaća iznos od 300,00 eura i to počevši od 28. listopada 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti s datumom dospijeća do 15-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno za zateznom kamatom tekućem od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje iznose će uplaćivati na tekući račun oca i zakonskog zastupnika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s tim da je tužiteljica - protutuženica sve dospjele obveze uzdržavanja do pravomoćnosti ove presude dužna platiti odjednom sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IX. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tuženika – protutužitelja kojim potražuje da se odredi obveza uzdržavanja za iznos uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 300,00 eura mjesečno od 28. studenog 2024. pa ubuduće, kao neosnovan.

X. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže povećavanje obveze uzdržavanja za mlt. R na teret tuženika u iznosu od 229,60 eura počevši od dana podnošenja tužbe te kojim predlaže izmjenu osobnih odnosa mlt. ZĐ sa tuženikom – protuženikom HĐ na način da bi se osobni odnosi mlt. R i tuženika odvijali dva dana u tjednu i to svaki utorak i četvrtak od 16,00 sati do 19,00 sati te svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje u 19,00 sati na način da bi otac dolazio po dijete i vraća dijete ispred kuće u kojem mlt. ZĐ stanuje s majkom. Za vrijeme ljetnih mjeseci u neprekidnom trajanju od petnaest dana u toku mjeseca srpnja i to od 16.srpnja do 31. srpnja i u toku mjeseca kolovoza u trajanju od petnaest dana i to od 16.kolovoza do 31. kolovoza, za vrijeme Božićnih i novogodišnjih praznika će jedne godine dijete božićne blagdane provesti s majkom, a druge godine će novogodišnje provesti s ocem i to na način da će 2020. godine provesti s majkom božićne blagdane, a s ocem će provesti novogodišnje praznike i to od 31.prosinca u 10,00 sati do 7. siječnja naredne godine u 18,00 sati na način da će otac preuzimati i vraćati dijete ispred kuće u kojem dijete stanuje s majkom.“

2. Prvostupanjskim ispravljenim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice- protutuženice za određivanje privremene mjere od 27. studenog 2020. i od 28. travnja 2022. (stavak XI. izreke); odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (stavak XII. izreke) te je odbačen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice u dijelu kojim zahtijeva izmjenu plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 12. prosinca 2018. ovjeren pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-140/19 od 5. srpnja 2019., a u dijelu izmjene odluke s kojim roditeljem će mlt. PĐB stanovati, načinu, vremenu i mjestu održavanja osobnih odnosa tužiteljice s mlt. ŠĐB kao i u djelu izmjene odluke o obvezi uzdržavanja mlt. BĐB (stavak XIII. izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude u stavcima I., II., III., IV., V., VI., VII., VIII. i X. izreke i rješenja u stavcima XI. i XIII. izreke te u dijelu stavka XII. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njihovo ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tužiteljica.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja pošavši od utvrđenja:

-da su stranke sklopile brak 16. ožujka 2001., a razveli ga u srpnju 2019. te da je u bračnoj zajednici rođeno dvoje djece, BĐB rođen **.**.2006. i mlt. ZĐ rođen **.**.2014.

-da su stranke sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 12. prosinca 2018. ovjeren pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1 Ob- 140/19 od 5. srpnja 2019. kojim je određeno da će mlt. ZĐ stanovati s tužiteljicom, dok će tuženik – protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) osobne odnose s mlt. ZĐ ostvarivati svaki drugi tjedan u trajanju od sedam dana u kontinuitetu;

-da se od 3. svibnja 2024. ne održavaju osobni odnosi mlt. R s tuženikom;

-da iz rješenja Centra za socijalnu skrb od 21. listopada 2020. proizlazi da strankama određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o njihovom mlt. djetetu R i ŠĐ, svrha mjere je savjetodavni rad, za voditeljicu mjere određena je BĐ, a mjera je određena u trajanju od 6 mjeseci za razdoblje od 5. listopada 2020. do 5. travnja 2021.;

-da iz završnog izvješća voditeljice mjere nadzora KĐ za razdoblje provođenja mjere od 6. travnja 2021. do 6. listopada 2021. u bitnome proizlazi da su međusobni odnosi tužiteljice i tuženika nezadovoljavajući i nekvalitetni te da se javljaju problemi vezano uz skrb nad mlt. R (tužiteljica navodi da se mlt. ZĐ boji oca), a što je rezultat postupka koji se vodi između istih, da se napetost između stranaka intenzivira što je kulminiralo kada je tužiteljica 11. rujna 2021. u subotu ujutro, a nakon što je u petak dovela mlt. R kod oca, pozvala policiju i tražila da provjere situaciju kod tuženika iz razloga što je bila uplašena za sigurnost mlt. R;

-da je voditeljica mjere nastojala tužiteljici ukazati na neopravdanost njezinih postupaka, na postupanja koja ne doprinose unapređivanju odnosa, na ponašanje koje iskazuje prema i pred mlt. R, a koja mogu dovesti dijete u zabludu pa i u neutemeljen strah od oca, ali da tužiteljica nije prihvatila navedene upute te je i dalje iskazivala sumnju da mlt. dijete je kod oca možda u opasnosti;

-da je utvrđen nastavak te produbljivanje tih problema posebno nakon iskazivanja manipulativnih postupanja tužiteljice u odnosu na mlt. R te je primijećeno da tužiteljica ne iskazuje primjeren uvid u vlastito ponašanje;

-da iz pisanog nalaza i mišljenja sudskih vještaka izvr. prof dr. sc. GĐ, specijalista psihijatrije i Ivane Frančula, specijalista kliničke psihologije od 2. siječnja 2023. proizlazi da mlt. ZĐ iskazuje potrebu da svima bude dobro, da nitko ne bude povrijeđen te da je zabrinjavajuće da dijete u toj dobi nema treće želje, a da su mu prve dvije želje usmjerene na roditelje (odnosno uspostavu normalnog odnosa između stranaka);

-da daljnji psihološki razvoj djeteta vještaci u danim okolnostima (nekomunikacije i međusobnog neuvažavanja roditelja) smatraju rizičnim;

-da su tuženikove aktualne roditeljske kompetencije ocjenjene adekvatnijima (pruža veću stabilnost, strukturu i rutinu koja je primjerenija razvojnim potrebama starijeg i mlađeg sina) da je preporuka da se roditelji uključe u roditeljsku terapiju s ciljem uspostave civiliziranog odnosa na roditeljskoj razini;

-da je saslušanjem vještaka utvrđeno da kada su vještaci provodili razgovor u nazočnosti starijeg sina ŠĐ, R i tužiteljice, ŠĐ je bio taj koji je pazio o kojim temama se može razgovarati pred njegovim bratom te kada su počele teme koje nisu primjerene za mlt. R je predložio da dijete iziđe van, s time da je utvrđeno da je prilikom interakcije tuženika s djecom situacija bila opuštenija i to je moment koji izdvaja tuženika;

-da je kombiniranim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica sklona realne događaje komentirati na neki svoj način te da je tužiteljici i dalje u fokusu kako se ona osjeća, kako je njoj teško, ali da nema kapaciteta da sagleda drugu stranu te da odlazak na psihoterapiju i dostava dokaza za navedeno nije dovoljan dokaz da je u tome dijelu proradila sporno ponašanje;

-da iz obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: HZSR-a) od 10. svibnja 2024. proizlazi da je 30. travnja 2024. tužiteljica pristupila u njihov područni ured kako bi iste obavijestila da mlt. ZĐ ne želi ići kod oca i tada je upoznata od strane djelatnika HZSR-a da je dužna pridržavati se odluke suda;

-da je 8. svibnja 2024. u HZSR pristupila tužiteljica u nazočnosti svojeg odvjetnika te inzistirala da djelatnici HZSR-a obave razgovor sa mlt. R kako bi se utvrdilo zbog čega ne želi odlaziti kod oca, a o čemu je sačinjena i službena zabilješka od 9. svibnja 2024. pri čemu su stručni djelatnici HZSR-a ukazali tužiteljici zašto neće provesti razgovor s djetetom te joj je objašnjeno kako roditelji imaju važeću sudsku presudu koju su dužni poštovati;

-da je tužiteljici tom prilikom objašnjeno da je stavljanje tereta izbora između roditelja na tako malo dijete emocionalno zlostavljanje djeteta, jer isto vodi razvoju ponašajnih i emocionalnih poteškoća u djeteta (u službenoj bilješki je navedeno da je psihologijski razgovor s mlt. R odbijen jer je procijenjeno da bi psihologijski razgovor s ciljem instrumentalizacije djeteta za potrebe pokretanja sudskih postupaka od strane roditelja i njihovih roditelja bio protivan djetetovim najboljim interesima);

-da je na okolnost razloga odbijanja mlt. R da ide kod oca proveden razgovor mlt. R s posebnom skrbnicom CĐ početkom srpnja 2024. te je u provedenom razgovoru mlt. dijete izrazilo želju da više ne ide kod tuženika te da bi se s tuženikom eventualno vidio subotom ili nedjeljom u trajanju od dva sata, ali u nazočnosti tužiteljice ili druge osobe, koju bi odredio sud, ukoliko to ne može biti majka;

- da je uslijed činjenice da je mlt. ZĐ u međuvremenu počeo odbijati odlazak i kontakt s tuženikom, provedena i psihološka obrada djeteta, radi pribave autentičnog mišljenja mlt. djeteta i to po stručnoj suradnici ovog suda – psihologinji KĐB;

-da iz psihološke obrade mlt. R od 2. srpnja 2024. proizlazi da mlt. ZĐ pokazuje odbijajuća ponašanja u odnosu na tuženika iz razloga što je mlt. dijete uključeno u sukob roditelja, njegovog osobnog osjećaja povrijeđenosti postupanjima prije svega oca, a onda i brata ŠĐ spram tužiteljice kao i utjecaja drugih odraslih, poglavito tužiteljice;

-da je psihološkom obradom utvrđeno da premda mlt. ZĐ navodi da ne želi ići kod oca, rezultati psihološke obrade ukazuju na postojanje potrebe i želje za utjecajem oba roditelja te sugeriraju važnost uloge tuženika kao oca u Marinovom životu, a odgovornost je tužiteljice kao majke da sukladno potrebama i najboljem interesu djeteta osigura osobne odnose mlt. R s oba roditelja;

-da je nadalje utvrđeno i da tužiteljičina percepcija i interpretacija trenutačnih događaja oblikuje stavove i ponašanja mlt. R te da je stoga uloga tužiteljice kao majke ključna za sadašnju i buduću gradnju odnosa mlt. R i tuženika, budući da su pojedini negativni Marinovi komentari o tuženiku inducirani doživljajima, očekivanjima i komentarima odraslih, njemu važnih osoba, poglavito tužiteljice;

-da je poruka tužiteljice upućena tuženiku da mlt. ZĐ ne želi ići kod njega i da ga moli da ispoštuje želju djeteta instrumentalna i ima efekt suprotan od željenog, na način da nagrađuje i osnažuje dijete u smjeru njegovih neodlazaka ocu sukladno odluci suda;

-da je psihološkom obradom nadalje utvrđeno da Marinova objašnjenja njegovih neodlazaka ocu nisu racionalna, u neskladu su s realitetom i prožeta su sukobom između tužiteljice i tuženika, budući da prisutna anksioznost i odbijajuće ponašanje djeteta nije potaknuto niti jednim događajem, već interpretacija niza događaja i atribucija ponašanja oca od strane socijalne okoline, ponajviše majke s kojom živi;

- da iz očitovanje HZSR-a od 1. srpnja 2024. proizlazi da je zaključak stručnog tima da tužiteljica grubo krši prava i interese mlt. R, odbijajući djetetu omogućiti redovite kontakte s tuženikom, budući da tuženikovi odgojni postupci vezani za konfrontiranje mlt. djeteta s lažima u svezi školskog uspjeha (pisanja kontrolnih zadaća) nisu adekvatni, niti dostatni za aktualni prekid održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem;

-da nadalje iz očitovanja proizlazi da je od početka suradnje s djelatnicima ovog područnog ureda tužiteljica u više navrata verbalizirala narušen odnos između mlt. R i tuženika, da bi dijete nakon toga kroz razgovor s posebnom skrbnicom i kroz kombinirano vještačenje izrazilo potpuno zdravu i pozitivnu privrženost, što po upućuje na negativan utjecaj na dijete od strane treće osobe (majke);

-da se od strane HZSR-a predlaže žuran povratak djeteta kod oca kako bi se zaustavilo daljnje narušavanje njihovih odnosa koji može imati potencijalno devastirajuće posljedice na Marinov pravilan rast i razvoj te da iako dijete aktualno ima otpor odlasku kod oca mišljenje je zavoda da bi jasnim stavom sustava za zaštitu djece i inzistirajući na suradnji majke djetetu uspjeli povratiti povjerenje prema ocu i ublažili stres ponovnog uspostavljanja odnosa;

-da iz nadopune mišljenja HZSR-a od 12. kolovoza 2024. proizlazi da isti smatra da tužiteljica aktualnim ponašanjem pokazuje nedostatak kompetencija da svoje negativne stavove o ocu ne prenese na dijete te da ne utječe negativno na djetetov odnos prema ocu, a unatoč savjetima različitih stručnih osoba;

-da tužiteljica unatoč savjetodavnom vođenju ne uspijeva potaknuti dijete na osobne odnose s ocem, ponovno pokazujući nedostatak kompetencija da djetetu osigura poticajnu razvojnu okolinu;

-da stručni tim HZSR-a smatra kako djetetove želje aktualno nisu u djetetovom najboljem interesu te postoje vrlo opravdani razlozi da se smatra da su djetetove želje pod negativnim majčinim utjecajem;

-da iz izvješća HZSR-a od 30. kolovoza 2024. proizlazi da se 27. kolovoza 2024., kada je voditeljica mjere pokušala posredovati u ostvarivanju osobnih odnosa mlt. R s ocem, koji se trebao održati na parkiralištu na [adresa], tužiteljica neprimjerno ponašala, da je odbijala savjete stručnih djelatnika o najboljem načinu uspostave kontakta između tuženika i mlt. R, da je aktivno sabotirala nastojanje voditeljice mjere da stupi u kvalitetan kontakt sa mlt. R i potakne ga na druženje s tuženikom i to na neprimjeran način (riječ upućena voditeljici mjere nadzora "dosta silovanja");

-da je konačno mišljenje HZSR-a da svojim nametljivim i za dijete štetnim ponašanjem tužiteljica pokazuje nedostatak kapaciteta za stručnim vodstvom i nesposobnost da kod sebe prepozna i ispravi ponašanja koja su ugrožavajuća za djetetov ispravan razvoj (problematičnim smatra i to što je tužiteljica predmetni događaj snimala te je pred kamerom potpuno izvan konteksta ispitivala mlt. R o tome da li ga potiče da ode kod oca, umjesto da surađuje s voditeljicom u stvarnom poticanju) te se takvo ponašanje može okarakterizirati kao psihičko zlostavljanje djeteta kroz koje tužiteljica svjesno zanemaruje djetetove razvojne potrebe aktivno onemogućujući kontakt između oca i djeteta te je sklona psihički zlostavljati mlt. dijete, a s ciljem pobjeđivanja u sudskom postupku;

-da s obzirom na navedena ponašanja tužiteljice, koja je evidentirala voditeljica mjere nadzora, prijedlog HZSR-a je da mlt. ZĐ stanuje s tuženikom, a da se osobni odnosi djeteta s tužiteljicom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe;

-da iz nadopune mišljenja i prijedloga HZSR-a od 9. rujna 2024. proizlazi da je prijedlog HZSR-a da se osobni odnosi tužiteljice i mlt. R odvijaju dva puta tjedno u trajanju od dva sata, pod nadzorom stručne osobe, na mjestima prikladnima u odnosu na Marinovu dob;

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica izgubila iz vida najbitnije potrebe i dobrobit svojeg djeteta te je očito zbog nesnalaženja u situaciji koja se dešavala s starijim sinom ŠĐ (prestankom komunikacije s ŠĐ) kao i činjenice narušene komunikacije s tuženikom započela pred mlađim djetetom iskazivati neprimjerna ponašanja, a koja su protekom vremena izazvala strah djeteta od oca, a koji zaključak sud prvog stupnja temelji prvenstveno na činjenicama koje proizlaze iz kombinirano psihijatrijsko – psihologijskog vještačenja, mišljenja i prijedloga te nadopuna koje je HZSR Područni ured Pula dostavio u tijeku ovog postupka, psihologijske obrade mlt. R od 2. srpnja 2024. te izvješća voditelja mjera koje su strankama izricane u 2020.,2021. 2022. i u kolovozu 2024., radi čega je pravilno odlučeno da će mlt. ZĐ stanovati s ocem i održavati osobne odnose s majkom kako je to određeno stavkom III. izreke presude (čl. 95. st. 1., čl. 96., čl. 119., čl. 121. i čl. 124. Obiteljskog zakona /„Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19, u daljnjem tekstu: ObZ-a/ kao i odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /"Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 -pročišćeni tekst, 8/9 i 14/02/ i čl. 9. st. 1. i čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta /"Narodne novine“, Međunarodni ugovori 12/93/).

9. Sagledavajući sve okolnosti konkretnog slučaja pravilna je odluka suda u dijelu kojim je određeno da će tuženik ostvarivati samostalnu roditeljsku skrbi nad mlt. R u odnosu na zastupanje djeteta po pitanju zdravlja i obrazovanja te promjene prebivališta sa sadašnje adrese na adresu tuženika (kod kojeg bi dijete po ovoj odluci trebalo stanovati), s obzirom da su odnosi između stranaka visokokonfliktni, da stranke unatoč izrečenim mjerama pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi te preporukama i uputama vještaka i stručnih suradnika HZSR-a nisu uspjele stvoriti kvalitetnu roditeljsku komunikaciju, da aktualno mogu komunicirati isključivo posredstvom stručnih osoba, da je tužiteljica iskazala niz ponašanja kojima je negativno utjecala na mlt. R te takvim ponašanjem kod djeteta stvorila neopravdani strah od oca te ujedno ugrozila djetetovo emocionalno i mentalno zdravlje (čl. 92. st. 1., čl. 93., čl. 99. i čl. 100. ObZ-a).

10. Nadalje, iz iskaza stranaka sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je u okolnostima konkretnog slučaja, imajući pri tome u vidu ukupne potrebe mlt, djeteta te materijalne mogućnosti obveznika uzdržavanja, ovdje tužiteljice, ista u mogućnosti doprinositi mjesečno za uzdržavanje mlt. R u iznosu od 300,00 eura, budući da je i do sada tužiteljica za potrebe mlt. R izdvajala oko 335,00 eura mjesečno, da ista ima obvezu uzdržavanja za starijeg sina ŠĐ u iznosu od 278,00 eura, a primanja tužiteljice iznose oko 1.500,00 eura mjesečno, pri čemu valja imati u vidu i da je Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta od 26. travnja 2024. („Narodne novine“, broj: 49/24) određeno da prosječne potrebe maloljetnog djeteta u dobi od 10 godina, a kada primanja roditelja obveznika iznose 1.500,00 eura, iznose 290,00 eura (čl. 285. i čl. 432. u svezi s čl. 307., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 313. i čl. 314. st. 3. ObZ-a), sve to neovisno od činjenice da tužiteljica ima i drugu zakonsku obvezu uzdržavanja (u ovom trenutku za ŠĐ), imajući u vidu da je tužiteljica radno sposobna osoba, koja radi na području grafičkog dizajna. Potrebno je još za naglasiti da sukladno odredbi čl. 27. Konvencije treba poduzeti sve mjere da dijete dobije sredstva za uzdržavanje od roditelja ili drugih osoba (s kojima ne stanuje), a koje su za njega materijalno odgovorne (čl. 288. st. 1. ObZ-a).

11. Posljedično i zavisno od navedenoga pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio prijedloge tužiteljice od 27. studenoga 2020. i 28. travnja 2022. za određivanjem privremenih mjera, s time da nije bilo niti mjesta odlučivanju vezano uz zahtjev tužiteljice za izmjenu plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 12. prosinca 2018. ovjerenog pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-140/19 od 5. srpnja 2019., u dijelu kojim je odlučeno o tome s kojim roditeljem će mlt. PĐB stanovati, načinu, vremenu i mjestu održavanja osobnih odnosa tužiteljice s mlt. ŠĐB kao i u djelu izmjene odluke o obvezi uzdržavanja mlt. BĐB, imajući u vidu da je ŠĐ **.**.2024. napunio 18 godina i postao punoljetan.

12. Na žalbene navode tužiteljice još valja dodati da je sud uvažavajući prijedlog posebne skrbnice iz podnesaka od 1. srpnja 2024. i 1. kolovoza 2024. zatražio nadopunu nalaza i mišljenja od strane HZSR-a PU Pula (listovi 480-483 spisa), koja nadopuna je dana (12. kolovoza 2024.) imajući u vidu da je naknadno izvršena psihološka obrada mlt. R strane mr. sc. KĐB, prof. psihologije (listovi 451-463 spisa), kao i razgovor s posebnom skrbnicom (listovi 438- 440 spisa) te je u istoj potvrđen raniji stav da je u najboljem interesu mlt. djeteta da stanuje s ocem i s majkom ostvaruje redovite odnose, budući da postoje „vrlo opravdani razlozi da se smatra kako su djetetove želje pod negativnim majčinim utjecajem“, kao što je jednako zaključeno i u očitovanju HZSR-a od 14. listopada 2024. i u onom od 27. studenoga 2024. gdje se ponovno napominje da je prepreka ostvarivanju osobnih odnosa između mlt. R i tuženika iracionalan i paničan strah od oca koji se ne može objasniti niti na koji drugi način osim majčinim emocionalnim zlostavljanjem djeteta.

13. Također sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP-a na način da je odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, budući da navedeno ne proizlazi iz stanja spisa, s time da je iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihologijske struke od 2. siječnja 2023. razvidno da je tužiteljica pristupila u pratnji sudskog tumača za engleski jezik te je pojasnila da dobro govori hrvatski, ali da bi joj možda trebala pomoć oko nekih izraza, s time da je sudski tumač bio prisutan i na ročištima na kojima je bio proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, a ista je tijekom postupka zastupana po punomoćniku odvjetniku, koji u tom smislu nije stavljao primjedbe tijekom sudskog postupka.

14. Pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 366. ObZ-a.

15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i rješenja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac