Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-77/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Dušić – Poljak, odvjetnica u Koprivnici, protiv tuženice ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jelena Tomrlin Gračan, odvjetnica u Đurđevcu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, posl.br. P Ob-114/2019-24 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, posl.br. P Ob-114/2019-24 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvosutpanjskom presudom, u toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 338 čhv, kč. br. [katastarska čestica] sjenokoša podkućnica u selu sa 55 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuhinjski vrt kod kuće u selu sa 239 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 89 sa štalom, štagljem i dvorištem u selu sa 275 čhv, bračna stečevina tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela cijelih nekretnina, što je tuženica dužna tužitelju priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 1/2 dijela navedenih nekretnina."
Točkom II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.824,94 Eur, a toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženici za naknadom troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 733,96 Eur.
2. Presudu, u dijelu pod toč. I. i II. izreke, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu u dijelu pod toč. I. izreke, na način da prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženoj naknaditi tužitelju troškove postupka prema priloženom troškovniku, kao i trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 338 čhv, kč. br. [katastarska čestica] sjenokoša podkućnica u selu sa 55 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuhinjski vrt kod kuće u selu sa 239 čhv, kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 89 sa štalom, štagljem i dvorištem u selu sa 275 čhv, predstavljaju bračnu stečevina stranaka, svakog u ½ dijela.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su stranke sklopile brak, dana 1. lipnja 1996.; da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da je kuća na predmetnoj nekretnini izgrađena prije nego li su stranke sklopile brak; da je dokazano da u vrijeme izgradnje kuće, vlasnica nekretnine je bila ČČ, majka tuženice; da stranke nisu izgradile predmetnu kuću, pa samim tim nisu mogle steći vlasništvo predmetne nekretnine građenjem na tuđem zemljištu u smislu odredbe čl. 152. do 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/12 – dalje. ZVDSP); da iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da su stranke ulagale u spornu nekretninu u vremenu od sklapanja braka do veljače 2012., kad je tužitelj iselio iz predmetne nekretnine; da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom pregradnjom, ugradnjom, ili ulaganje u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (čl. 156. ZVDSP).
7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da zajedničku stečevinu parničnih stranaka kao bračnih drugova do 1. srpnja 1999., odnosno bračnu stečevinu parničnih stranaka nakon 1. srpnja 1999. predstavlja ulaganje u nekretninu treće osobe, ČČ, te da zajedničku stečevinu parničnih stranaka, odnosno bračnu stečevinu parničnih stranaka ne predstavlja pravo utvrđenja prava vlasništva na nekretninama treće osobe jer stjecanje prava vlasništva ulaganjem u nekretninu treće osobe nije moguće, odnosno vlasništvo se time ne može steći, osim ako vlasnik nekretnine nije što drugo odredio.
8. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelja, a prihvaća iskaz tužene, navodeći kako je ista svoje navode dokazala, te da zaključak suda, kako majka tuženice nije imala namjeru prenijeti vlasništvo nekretnine na tužitelja, temeljem izvršenih ulaganja, nema uporište u drugim izvedenim dokazima; da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog građevinskim vještačenjem, kako bi se utvrdilo radi li se samo o nadogradnji i rekonstrukciji nekretnine ili potpuno novoj gradnji kuće na postojećem građevinskom zemljištu; da je tužitelj pošteni graditelj koji je gradio na tuđem zemljištu zajedno s bračnim drugom, koja je sadašnja vlasnica nekretnine, te prema sporazumu stranka i bivše vlasnice ČČ, oni su stekli suvlasništvo, te je potrebno priznati stvarni udio u gradnji kao osnov stjecanja prava vlasništva, dok vrijednost zemljišta predstavlja samo jedan od čimbenika za utvrđenje udjela u cijeloj nekretnini; da je početkom bračne zajednice stranaka, postignut dogovor sa tadašnjom vlasnicom, ČČ da će stranke adaptacijom, odnosno dogradnjom ili rekonstrukcijom steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini; da je predmetna nekretnina, u trenutku kad su stranke sklopile brak, bila građevinsko zemljište na kojem se je nalazila neupotrebljiva stara kuća, u kojoj je bila uređena za život samo jedna prostorija,a da su stranke postavile stolariju, glazure, žbuku, izvršile kompletno unutarnje i vanjsko uređenje, fasadu, sanitarije i dr.; da nagodba koju su zaključili tužena i njezin brat, iz koje proizlazi da će joj on na spornom zemljištu izgraditi kuću, nije nikada realizirana.
9. U konkretnom slučaju za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na zajedničkoj imovini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. Kako je sporna nekretnina dograđivana i uređivana u razdoblju od 1996. do 2012. to se za razdoblje do 1. srpnja 1999. primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998-dalje ZBPO), a nakon 1. srpnja 1999. Obiteljski zakon ( Narodne novine br. 162/1998, 116/2003 – dalje ObZ)
10. Bračna stečevina, prema odredbi čl. 248. ObZ, je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Jednako tako, prema odredbi čl. 277. ZBPO, zajednička imovina bračnih drugova je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Dakle, pravnim institutom bračne stečevine (u regulativi ObZ), koji je stupio na mjesto instituta zajedničke imovine (u regulativi ZBPO) obuhvaćen je isti sadržaj (imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine).
11. Promjena je u obliku vlasništva koje zakon na tako stečenoj imovini priznaje bračnim drugovima. Prema ZBPO bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva (u kojem njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnog druga u stjecanju te imovine prema okolnostima svakog pojedinog slučaja), dok prema ObZ bračni drugovi na bračnoj stečevini imaju pravo suvlasništva u jednakim dijelovima.
12. S druge strane, vlastita imovina prema odredbi čl. 253. ObZ, odnosno posebna imovina (prema odredbi čl. 278. ZBPO) predstavlja imovinu koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, te imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 248. ObZ, odnosno čl. 277. ZBPO (nasljeđivanje, darovanje i sl.).
13. U konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da u trenutku ulaganja u predmetnu nekretninu, ista je bila u vlasništvu majke tužene, a da je Darovnim ugovorom između tužene i njezine majke, nekretnina darovana tuženoj ( u siječnju 2011.).
14. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagale sredstva u ¸dovršetak kuće, koja je nesporno u trenutku sklapanja njihovog braka bila stavljena pod krov i uređena jedna prostorija na prvom katu, dok su svi ostali radovi, fasada, kupaonica na katu, izgradnja garaže i svinjca, opremanje kuće, obavljeni njihovim sredstvima.
15. Odredbom čl. 156. st. 1. ZVDSP propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći suvlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. No navedeno ograničenje u pogledu stjecanja vlasništva odnosno suvlasništva ne odnosi se na situaciju kada je dogradnjom ili nadogradnjom nekretnina promijenila identitet ( tako i Rev-764/2020).
16. S tim u vezi, u ovakvoj situaciji, nije jasno utvrđeno, je li ulaganjem u predmetnu nekretninu i izgradnjom pomoćnih objekata (garaže i svinjca) došlo do ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti sporne nekretnine, koja je nesporno u trenutku kad su stranke u nju vršila ulaganja bila upisana kao vlasništvo majke tužene, ali je Darovnim ugovorom od 21. siječnja 2011. prenesena na tuženicu.
17. Prema pravnom stajalištu ovog suda, tuženik koji je ulagao u imovinu tuženičine majke, koja se tom ulaganju nije protivila, a koja sada predstavlja posebnu imovinu tužene, može s uspjehom ostvariti stvarno pravni zahtjev po osnovni tog ulaganja onda kada su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti predmetne nekretnine.
18. Dakle, tužitelju pripada pravo potraživati utvrđenje prava suvlasništva sporne nekretnine, međutim potrebno je utvrditi je li ulaganjem u spornu nekretninu došlo do ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine tužene, imajući u vidu da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da su stranke kao bračni drugovi, za vrijeme trajanja bračne zajednice, ulagali u spornu nekretninu.
19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja nije utvrdio ovu bitnu činjenicu, te nije utvrđivao je li, kada i koliko tužitelj uložio u predmetnu nekretninu (ulaganjem i dogradnjom za trajanja bračne zajednice), te je li uslijed tih ulaganja došlo do ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti sporne nekretnine, a na tu okolnost, prvostupanjski sud je odbio provesti građevinsko vještačenje, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpun utvrđeno.
20. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.
21. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će razmotriti povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon održane nove glavne rasprave, ovisno o dokaznim prijedlozima strankama, upotpuniti činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjeva, s tim da će za svoju odluku dati jasne i neproturječne razloge, utemeljene na činjeničnom stanju utvrđenom provedenim dokazima i njihovom ocjenom u smislu odredbe čl. 8 ZPP.
22. Novom odlukom o glavnoj stvari, sud prvog stupnja će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis