Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-42/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-275/2019-46 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 275/2019-46 od 6. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju EF, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.268,58 eura (slovima: dvijetisućedvijestotinešezdesetosam eura pedesetosam centi) / 17.092,60 kuna (slovima: sedamnaesttisućadevedesetdvije kune šezdeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućom:

-na iznos od 134,07 eura / 1.010,15 kuna od 15.10.2014. godine

-na iznos od 20,34 eura / 153,26 kuna od 15.12.2014. godine

-na iznos od 16,18 eura / 121,91 kuna od 15.02.2015. godine

-na iznos od 17,48 eura / 131,71 kuna od 15.03.2015. godine

-na iznos od 60,10 eura / 452,83 kuna od 15.04.2015. godine

-na iznos od 121,08 eura / 912,29 kuna od 15.06.2015. godine

-na iznos od 137,09 eura / 1.032,87 kuna od 15.08.2015. godine

-na iznos od 159,83 eura / 1.204,22 kuna od 15.09.2015. godine

-na iznos od 41,61 eura / 313,49 kuna od 15.11.2015. godine

-na iznos od 92,02 eura / 693,34 kuna od 15.12.2015. godine

-na iznos od 14,53 eura / 109,47 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 47,79 eura / 360,04 kuna od 15.02.2017. godine

-na iznos od 3,29 eura / 24,76 kuna od 15.03.2017. godine

-na iznos od 45,71 eura / 344,38 kuna od 15.04.2017. godine

-na iznos od 164,26 eura / 1.237,62 kuna od 15.05.2017. godine

-na iznos od 68,56 eura / 516,57 kuna od 15.06.2017. godine

-na iznos od 42,25 eura / 318,33 kuna od 15.09.2017. godine

-na iznos od 60,93 eura / 459,04 kuna od 15.11.2017. godine

-na iznos od 43,50 eura / 327,76 kuna od 15.12.2017. godine

-na iznos od 58,59 eura / 441,47 kuna od 15.01.2018. godine

-na iznos od 23,78 eura / 179,15 kuna od 15.02.2018. godine

-na iznos od 95,70 eura / 721,07 kuna od 15.03.2018. godine

-na iznos od 142,93 eura / 1.076,92 kuna od 15.08.2018. godine

-na iznos od 16,35 eura / 123,17 kuna od 15.11.2018. godine

-na iznos od 24,49 eura / 184,52 kuna od 15.02.2019. godine

-na iznos od 174,35 eura / 1.313,61 kuna od 15.04.2019. godine

-na iznos od 147,22 eura / 1.109,22 kuna od 15.05.2019. godine

-na iznos od 195,92 eura / 1.476,16 kuna od 15.06.2019. godine

-na iznos od 14,08 eura / 106,10 kuna od 15.07.2019. godine

-na iznos od 84,57 eura / 637,17 kuna od 15.08.2019. godine pa sve do isplate“.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.185,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2023. pa do isplate, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.343,25 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) za ostale odnose, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 249,00 eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju EF, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.268,58 eura / 17.092,60 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.185,73 eura / 16.468,39 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 6. listopada 2023. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće u toč. I. izreke presude.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke žali se tuženica zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanom odredbom 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete vojne službe za sveukupno odrađene sate u utuženom razdoblju od 3. rujna 2014. godine do 3. rujna 2019.

6. U postupku nije sporno da je tuženica tužitelju u utuženom razdoblju sporni dodatak za vojnu službu nije isplaćivala za sve odrađene sate rada, već, neovisno o broju odrađenih sati, u visini odnosno fiksnom iznosu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće.

7. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporan je način obračuna spornog dodatka točnije da li se isti obračunava uvijek u fiksnom iznosu prema redovnom radnom vremenu i postotku od osnovice za obračun plaće ili se isti obračunava prema stvarno određenim satima.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da se dodatak za vojnu službu iz čl. 139. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013., 75/2015., 50/2016., 30/2018. i 125/2019., dalje: ZOSOS) treba obračunavati prema stvarno odrađenom radu, a ne prema radu u redovnom radnom vremenu. Također, sud prvog stupnja smatra da okolnost što se dodatak za vojnu službu sukladno čl. 139. st. 5. ZOSOS utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće ne znači da se predmetni dodatak mora isplaćivati u fiksnom iznosu kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu.

9. Osnovano tuženica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, točnije odredbu čl. 139. ZOSOS.

10. Naime, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka temeljem čl. 139. st. 1. do 4. ZOSOS, pri čemu se ti dodatci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće (čl. 139. st. 5. ZOSOS ).

11. Nadalje, odredbom čl. 155. ZOSOS je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

12. Odredba čl. 155. ZOSOS predstavlja jasan, razumljiv i nedvosmislen pravni propis koji djelatnim vojnim osobama isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće za oblike rada izvan redovnog radnog vremena, pa time i pripadajućih dodataka na takav oblik rada.

13. Navedeno je posljedica kako specifičnosti poslova i radnih mjesta djelatnih vojnih osoba, tako i načela stalne spremnosti regulirane odredbom čl. 4. st. 1. ZOSOS i prema kojoj se djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni, poslova opasnih za život i zdravlje te poslova na kojima su izloženi rizicima, pri čemu nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova.

14. Uz navedeno, pripadnici Oružanih snaga dužni su obavljati dužnosti i postavljene zadaće u Oružanim snagama i izvan njih na dužnostima i poslovima na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni ( čl. 4. st. 2. ZOSOS). Temeljem točke V. i VII. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014; ) djelatne vojne osobe su obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu sa točkom VI. navedene Odluke.

15. Dakle, kako tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZOSOS, pri čemu nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen, a odredbom čl. 155. ZOSOS je izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev (tako Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž R- 1503/2022-6 od 20. svibnja 2025. i Gž R-42/2024-4 od 19. kolovoza 2025.).

16. Opisani stav je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je presudom broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025., odgovarajući na pitanje koje je istovjetno spornom u ovom postupku, dao sljedeći odgovor: „Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“

17. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev.

18. Budući da je donošenjem ove drugostupanjske odluke u postupku uspjela tuženica, to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka II izreke ove presude).

19. S obzirom da je tužitelj spor u cijelu izgubio, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP te odredbama čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022. – dalje: Tarifa), dužan je naknaditi tuženici trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8.1.), trošak sastava podneska od 9. ožujka 2020., 2. ožujka 2022. i 8. studenoga 2022. po 100 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 23. svibnja 2022. 25 bodova (Tbr. 8.3.), za zastupanje na ročištima 16. lipnja 2020. i 14. rujna 2023. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu za objavu 50 bodova (Tbr. 9.3.), dakle ukupno 675 bodova, što uz primjenu Tbr. 50. iznosi 1.343,25 eura, koji trošak je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose, tekućom od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP).

20. Tuženici nije priznat trošak podnesaka od 4. svibnja 2020., 14. kolovoza 2020., 11. studenoga 2020., 29. prosinca 2020., 9. kolovoza 2021. i 20. kolovoza 2021., kojim je parcijalno dostavljana dokumentacija koju je tuženica mogla dostaviti uz odgovor na tužbu i podnesak od 9. ožujka 2020., nije priznat trošak sastava podneska od 29. siječnja 2021. kojim dostavlja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2014. i 2017. i trošak podneska od 8. lipnja 2021. kojim tuženica dostavlja dokaz o uplati predujma jer je spisu priložen obračunski list.

21. Kako je tuženica uspjela u cijelosti u žalbenom postupku, to joj je tužitelj obvezan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 249,00 eura (čl. 166. st 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tbr. 10. toč. 1. Tarife).

22. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj