Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-333/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac, Horvat, Žaper iz Zagreba, protiv tuženika INA MAZIVA d.o.o., Zagreb, Radnička 175, OIB 63988426425, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovecu, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović iz Zagreba, uz umješača na strani tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-234/2020-122 od 28. veljače 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-234/2020-126 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 234/2020-122 od 28. veljače 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je potraživao od tuženika isplatu 6.950,03 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate (točka I/I. izreke ), potom dijelu kojim je potraživao isplatu 573,36 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude ( točka I/II. izreke ), zatim dijelu kojim je potraživao od tuženika isplatu od ukupno 4.096,78 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je navedeno u pobijanoj odluci ( točka I/III. izreke ) te dijelu kojim je potraživao od tuženika naknadu parničnog troška ( točka I/IV. izreke). Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.962,50 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2025. do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 5.000,00 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) te prijedlogom drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženika da naknadi troškove postupka, a podredno usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete temeljem štetnog događaja od **.**.2014., u sklopu koje je obavljajući poslove za tuženika kao poslodavca zadobio tjelesnu ozljedu.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju izričito ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pri čemu je posljedično i činjenično stanje pogrešno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 9. 2014. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu višeg operatera proizvodnih procesa proizvodnje ambalaže 1.,

- da radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen obuhvaća poslove s posebnim uvjetima rada,

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova svog radnog mjesta,

- da je tužitelj obavljajući poslove radnog mjesta **.**.2014. zadobio tešku tjelesnu ozljedu koja je rezultirala amputacijom prsta, a do koje je došlo na način da je radeći u pogonu na stroju za puhanje plastične ambalaže, uvukao desnu ruku u radni prostor stroja s namjerom uzimanja nepravilno proizvedene boce za vrijeme rada stroja,

- da rješenjem HZZO-a od 2. veljače 2015. ozljeda nastala dana **.**.2014. izražena šifrom S68.1 i S61.0 prema MKB-10 klasifikaciji, nije priznata kao ozljeda na radu, uz obrazloženje da je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru i pojašnjenjem poslodavca utvrđeno kako je tužitelj obavljao radnu operaciju na način protivan pravilima zaštite na radu jer je uzimao bocu za vrijeme rada stroja, iako je osposobljen za rad na siguran način te je radio protivno uputi,

- da je u postupku proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Milanu Lovriću ( pogrešno od strane prvostupanjskog suda navedenog imenom K – toč. 26. obrazloženja ) koji je iznio nalaz i mišljenje i temeljem kojega proizlaze sljedeća utvrđenja:

a) da je stroj na kojem se tužitelj ozlijedio ( stroj za proizvodnju plastičnih kantica Stahal – Hesta HG 606 ) imao Upute za rukovanje iz kojeg je proizlazilo da radi automatski te ga samo treba podešavati, pri čemu Upute nisu sadržavale izričitu zabranu uzimanja ambalaže dok stroj radi,

b) da uslijed automatskog rada na stroju nije bila predviđena zaštita od uzimanja neispravnih kantica - proizvoda na izlazu stroja, do čega je znalo često dolaziti, pa su radnici bez zaustavljanja radnog procesa zaobilazili predviđenu proceduru postupajući upravo na način na koji je tužitelj postupao u štetnom događaju, otklanjajući lošu zgužvanu robu izravno iz stroja,

c) da na dijelu na kojem se tužitelj ozlijedio nije bilo fotoćelija koje bi zaustavljale stroj ako bi radnik stavio ruku u otvor, kao niti fizičke prepreke koja bi onemogućavala kretnju rukom prema zgužvanom proizvodu,

d) da je odredbom čl. 23. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme ("Narodne novine" broj: 21/2008, 71/2014, dalje: Pravilnik ) propisana izričita obveza poslodavca spriječiti prilaz do pokretnih dijelova radnog stroja ili osigurati njegovo automatsko zaustavljanje, onda kada postoji opasnost od dodira radnika s pokretnim dijelovima radne opreme i nastanka ozljeda,

e) da kod izrade stroja nije uzeta u obzir mogućnost vađenja neispravnih proizvoda izravno iz stroja, bez zaustavljanja radnog procesa,

f) da je upravo nakon ozljeđivanja tužitelja postavljena zaštita od pleksiglasa te je onemogućeno postupanje na način na koji se tužitelj ozlijedio, a naknadno je i u uputama za rad na siguran način dodana točka 7. "Puhana plastična ambalaža se ne smije uzimati iz radnog prostora stroja dok stroj radi" koja uputa nije postojala u trenutku štetnog događaja,

slijedom čega vještak iznosi konačno mišljenje o postojanju odgovornosti tuženika kao poslodavca jer nije bilo mehaničke zaštite koja bi onemogućila stavljanje ruke u otvor, odnosno nije bilo sigurnog automatskog zaustavljanja opasnog gibanja, dok je s druge strane tužitelj nepravilno postupao uzimajući bocu dok stroj radi.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od spornog pitanja da li je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014; dalje: ZR) u svezi s odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, dalje: ZZR), kao i temeljem čl. 1045. i 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), zaključuje kako je tuženik u postupku dokazao da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da je bio upoznat s radnim procesom te rukovanjem predmetnim strojem, a što u konkretnom slučaju nije činio jer je gurnuo ruku u dio stroja koji nije bio zaštićen i to prilikom rada, slijedom čega smatra da je šteta nastala isključivo zbog radnje koju poslodavac nije mogao predvidjeti niti je navedene posljedice mogao izbjeći ili otkloniti, pa odbija u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev te nalaže tužitelju nadoknaditi tuženiku i umješaču troškove postupka.

8. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda u pogledu spornog pitanja odgovornosti tuženika nije pravilno i zakonito te je protivno stanju spisa i provedenim dokazima, a kako to osnovano ističe i tužitelj u sklopu žalbenih navoda.

9. Prije svega valja ukazati kako u postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlenik tuženika te je obavljajući poslove radnog mjesta na kojem je bio raspoređen (viši operater proizvodnih procesa proizvodnje ambalaže), zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu traumatske amputacije petog prsta desne ruke, a koja je uzročno posljedično povezana sa radnim procesom u kojem je sudjelovao.

10. U žalbenoj fazi postupka je sporna odgovornost tuženika kao poslodavca odnosno pitanje postajanja okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, pri čemu se sud prvog stupnja pravilno poziva na odredbu čl. 25. ZZR-a sukladno kojoj poslodavac za ozljedu na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za njega, odgovara po načelu objektivne odgovornosti odnosno kriteriju uzročnosti. Takve odgovornosti se poslodavac u smislu čl. 25. st. 2. ZZR može osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti, ukoliko je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Stoga tuženik u sklopu objektivne odgovornosti koja se primjenjuje na okolnosti poput onih koje su predmetom ovog postupka, neće odgovarati ako dokaže da je šteta uzrokovana namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika, uz dodatnu pretpostavku da je riječ o šteti na koju poslodavac nije mogao utjecati i čije posljedice nije mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz navedenog proizlazi da ukoliko je do štete došlo uslijed ne provođenja mjera zaštite na radu od strane poslodavca koji je mogao utjecati na štetni događaj i njegove posljedice, takve činjenice govore u prilog postojanja odgovornosti poslodavca čija se međutim odgovornost može umanjiti uslijed doprinosa radnika nastanku štete.

12. U tom smislu valja ukazati da iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi kako je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu na stroju za proizvodnju puhane plastične ambalaže na kojem je u konkretnom slučaju radio i koji je imao vrata sa funkcijom automatskog zaustavljanja stroja. Iz iskaza tužitelju nadređenih osoba ( svjedoka ZN i PN ) proizlazi da osim početnog dijela stroja koji se naziva "sipka", potom središnjeg dijela u kojem se oblikuje proizvod, isti ima i izlazni dio tzv. "ispitivač". Iz iskaza navedenih svjedoka i samog tužitelja proizlazi da se ozlijedio upravo na izlaznom dijelu stroja, pri čemu postojeća vrata sa mehanizmom automatskog zaustavljanja nisu povezana sa izlaznim dijelom, na kojem se nalazila manja rupa u kojoj bi ponekad dolazilo do "gužvanja" proizvoda, i koji se potom mogao ručno ukloniti bez zaustavljanja stroja.

13. Iz iskaza svjedoka ĆN i samog tužitelja proizlazi da je do kvarova u vidu gužvanja odnosno izbacivanja neispravnog proizvoda, dolazilo često, pa su radnici na način na koji je to i tužitelj učinio u štetnom događaju, stavljali ruku u manji otvor na izlazu stroja ( tzv. ispitivaču ) te uklanjali neispravan proizvod bez automatskog zaustavljanja stroja.

14. U tom smislu valja ukazati da je odredbom čl. 23. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme u stavku 1. propisano:

" (1) Ako postoji opasnost od dodira radnika s pokretnim dijelovima radne opreme i nastanka ozljeda, tada se odgovarajućom zaštitom ili zaštitnim uređajem mora spriječiti prilaz do tih pokretnih dijelova ili osigurati automatsko zaustavljanje opasnih gibanja radne opreme, prije nego radnik uđe u opasno područje."

Odredbom čl. 30. Pravilnika je propisano:

" Radnicima se mora osigurati siguran pristup i zadržavanje u svim područjima radne opreme na kojima je to potrebno za obavljanje rada, za podešavanje ili održavanje. "

15. Provedenim vještačenjem po vještaku zaštite na radu je utvrđeno da radni stroj na dijelu na kojem je došlo do ozljede tužitelja nije bio osiguran odgovarajućom zaštitom niti zaštitnim uređajem kojim bi se spriječilo radnike da guraju ruku u otvoreni dio stroja i uklanjaju neispravan proizvod, pri čemu isto nije bilo izričito zabranjeno niti u Uputama za rad na siguran način sa strojem. Predmetni stroj je imao vrata koja su u slučaju automatskog otvaranja zaustavljala stroj, ali je osim toga dijela koji nije vezan sa štetnim događajem, postao i izlazni dio na kojem je dolazilo do gužvanja konačnog proizvoda i u koji se mogla staviti ruka i izvući proizvod bez njegova zaustavljanja.

16. Takve okolnosti nedvosmisleno ukazuju na odgovornost tuženika kao poslodavca, obzirom je do ozljeđivanja došlo na stroju kao opasnoj stvari i to na dijelu na kojem je postojala opasnost od dodira radnika s pokretnim dijelom stroja i posljedičnim nastankom ozljede, a na kojem dijelu nije postojala odgovarajuća zaštita ili zaštitni uređaj koji bi takvu radnju mogao spriječiti i onemogućiti.

17. Propisani uvjet u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZR-a u pogledu oslobađanja od odgovornosti poslodavca za štetu u slučaju ozljede na radu, pretpostavlja postojanje krajnje nepažnje radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je takvu posljedicu mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18. Da je tuženik kao poslodavac mogao utjecati i spriječiti posljedicu koja je u konkretnom slučaju nastupila, potvrđuje prvostupanjskim postupkom utvrđena činjenica prema kojoj je tuženik upravo zbog štetnog događaja na dijelu stroja na kojem je došlo do ozljeđivanja tužitelja, naknadno postavio zaštitu od pleksiglasa i tim putem onemogućio uzimanje neispravnih proizvoda iz stroja, te je naknadnom uputom za rad na siguran način dodao izričitu zabranu prema kojoj se puhana plastična ambalaža ne smije uzimati iz radnog prostora stroja dok radi, a koja kao takva nije izričito bila navedena na uputama važećim u trenutku štetnog događaja.

19. Iz iznesenog proizlazi da je poslodavac mogao utjecati i spriječiti radnju koja je dovela do tužiteljeva ozljeđivanja, a kako pravilno ukazuje i sam tužitelj u sklopu žalbenih navoda.

20. Pri tome se valja osvrnuti i na činjenicu da tužitelju u upravnom postupku nije priznata ozljeda na radu, pri čemu iz predmetne odluke ( rješenja HZZO-a od 2. veljače 2015. – str. 76-77 i 378-380 spisa ) nije vidljiva pravomoćnost, a proizlazi kako je utemeljena na Prijavi o ozljedi na radu, Zapisniku o inspekcijskom nadzoru i "pojašnjenju poslodavca" u sklopu koje je isticao kako je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te je stroj na kojem je ozlijeđen sadržavao valjanu uputu o pravilnom radu. Parnični sud je sukladno ustaljenoj praksi najvišeg suda vezan pravomoćnim utvrđenjem iz upravnog postupka, pri čemu takva vezanost nije bezuvjetna i ne može automatski isključiti pravo radnika potraživati naknadu štete nastalu ozljeđivanjem na radnom mjestu, bez uzimanja u obzir svih okolnosti slučaja.

21. Naime, upravno rješenje nije polazilo od pitanja propusta tuženika u pogledu postupanja temeljem odredbe čl. 23. i 30. Pravilnika, a prema kojoj je poslodavac u obvezi spriječiti ili ograničiti pristup radnika otvorenim dijelovima stroja za vrijeme rada ( stavljanjem automatske zaštite putem senzora ili mehaničke zaštite) i koju obvezu je tuženik ispunio tek po ozljeđivanju tužitelja stavljanjem mehaničke zaštite od pleksiglasa. Okolnost prema kojoj je poslodavac naknadno poduzeo radnju kojom je onemogućio postupanje kojim je tužitelj ozlijeđen, ukazuje da poslodavac u konkretnom slučaju nije proveo zaštitu na radu predviđenju čl. 23 Pravilnika i kojim postupanjem se posljedica u vidu ozljeđivanja tužitelja mogla izbjeći, pa nije ispunjen zakonski uvjet propisan odredbom čl. 25. st. 2. ZR-a u pogledu isključive odgovornosti tužitelja za nastankom štete.

22. Okolnosti konkretnog slučaja po stajalištu ovog suda isključuju bezuvjetnu vezanost odlukom donesenom u upravnom postupku, budući je takva vezanost uvjetovana sudjelovanjem radnika u postupku u povodu kojeg je doneseno upravno rješenje ( tako i VSRH broj Rev-293/2019-3 od 14. 02. 2024.) pa radnik u okolnostima poput onih koji su predmetom slučaja ne može biti isključen od mogućnosti dokazivanja činjenica koje u upravnom postupku nije cijenjene niti uzete u obzir, a koje su od utjecaja na odgovornost tuženika za naknadom štete.

23. Pri tome valja ukazati da, čak i u slučaju isključenja odgovornosti tuženika temeljem odluke upravnog tijela, isti temeljem odredbe čl. 111. st. 1. ZR-a kao poslodavac za štetu koju radnik pretrpi na radu, odgovara primjenom općih propisa obveznog prava, što znači i primjenom odredaba čl. 1063. do 1067. ZOO-a koji uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti i na koje također pravilno ukazuje i prvostupanjski sud, ali pogrešno smatrajući da je šteta nastala isključivom radnjom tužitelja koju poslodavac nije mogao predvidjeti niti izbjeći ( čl. 1067. st. 2. ZOO- ).

24. Naime, stroj na kojem je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu amputacijom prsta predstavlja opasnu stvar upravo zbog činjenice da je postojala mogućnost i opasnost od dodira radnika s pokretnim dijelovima radne opreme te nastanka ozljeda, a koja nije bila onemogućena od strane poslodavca odgovarajućom zaštitom ili zaštitnim uređajem, za što odgovara i vlasnik opasne stvari također po načelu uzročnosti ( čl. 1045. st. 3. ZOO u vezi čl. 1064. ZOO) i gdje se može osloboditi odgovornosti pod uvjetima propisanim odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO odnosno djelomično ako je oštećenik u određenom dijelu pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO).

25. Iako iz provedenog postupka proizlazi da zaključak suda prvog stupnja u pogledu oslobođenja od odgovornosti tuženika temeljem čl. 1067. st. 2. ZOO-a nije pravilan niti zakonit ( jer nije riječ o šteti koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti), isto ne isključuje primjenu odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO-a u odnosu na koju prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenice, pa je i činjenično stanje u tom pogledu ostalo nepotpuno utvrđeno ( čl. 355. ZPP ), kao što nije utvrđivano niti u pogledu visine štete.

26. Također, uslijed pogrešnog pristupa prvostupanjski sud nije uopće cijenio provedene dokaze u odnosu na visinu štete ( nalaze i mišljenja vještaka dr. Zorana Veira i dr. Branke Vidrih ) pri čemu tužitelj pravilno ukazuje da u postupku nije proveden dokaz usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih. U tom smislu valja ukazati da je odredbom čl. 260. st. 1. ZPP-a propisano kako će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave, pa iz predmetne odredbe proizlazi obveza provođenja dokaza usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka, poglavito onda kada je tužitelj kao u konkretnom slučaju iznio prigovor nalazu i mišljenju tog vještaka ( podnesci od 22. 03. 2022. i 13. 4. 2022 – str. 275 i 277 spisa ).

27. Slijedom iznesenog se zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je šteta nastala isključivo zbog radnje tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti niti izbjeći ne mogu prihvatiti kao pravilni, pa osnovano tužitelj ističe da izreka presude proturječi njezinim razlozima te da nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ) time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

28. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka ( točke I/IV., II. i III izreke) o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( točka II. izreke ).

30. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu će u odnosu na odgovornost tuženika cijeniti činjenicu postupanja tuženika protivno odredbi čl. 23. Pravilnika odnosno da je tek nakon štetnog događaja proveo i osigurao zaštitu na način da je onemogućio pristup radnika izlaznom dijelu stroja kojem se u trenutku štetnog događaja moglo slobodno pristupiti, iako je postojala opasnost od dodira s pokretnim dijelovima radne opreme i posljedično nastankom ozljede, nakon čega će takvu činjenicu staviti u omjer sa ostalim činjenicama koje će utvrditi i koje mogu govoriti u prilog postojanja doprinosa tužitelja nastanku štete ( primjerice vremenu i mjestu štetnog događaja, da li je do štete došlo pri radnji koja se provodila uobičajeno ili je riječ o radnji koju je tužitelj tada prvi puta poduzeo, da li su i drugi radnici postupali poput tužitelja, u kolikoj je mjeri tužitelj uslijed činjenice da je obučen za rad na siguran način trebao biti svjestan opasnosti uzimanja neispravnog proizvoda rukom bez zaustavljanja cjelokupnog stroja, da li je poslodavac ili nadređena osoba izravno ili neizravno sugerirao radnicima da ne zaustavljaju rad stroja zbog proizvodne učinkovitosti te kakva su u tom pogledu bila očekivanja poslodavca i slično ), pravilno će ocijeniti sve druge dokazne prijedloge izvedene u pogledu visine štete koje zbog pogrešnog pristupa nije cijenio, uvažavajući pri tome obvezu provođenja dokaza usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka, te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić