Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-449/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Penić Lukač, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ekonomska škola Šibenik, Put Gimnazije 64, Šibenik, OIB: 24076715766, koju zastupa punomoćnik Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Crnogaća&Crnogaća iz Šibenika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-108/2019-20 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-108/2019-20 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi imovinsku štetu tužitelju EKONOMSKA ŠKOLA ŠIBENIK, javna ustanova, sa sjedištem u [adresa], OIB: 24076715766, u iznosu od 7.697,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. kolovoza 2018.g. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužna je tužiteljica Ekonomska škola Šibenik, [adresa], OIB: 24076715766,naknaditi tuženici JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužena u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP koja se sastoji u tome da stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tužitelj je imao mogućnost raspravljanja pred sudom, a okolnost što sud prvog stupnja nije prihvatio sve dokazne prijedloge tužitelja ne znači da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, s obzirom sud, smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. Neosnovano žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP kojom je propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prvostupanjski sud nije odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja nego je nakon provedenog dokaznog postupka i utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje odluke zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Pri tome je sud prvog stupnja na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio da nije potrebno izvoditi sve predložene dokaze.

9. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za regresnom isplatom 7.697,92 Eur na ime iznosa koji je tužitelj isplatio AC, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2015 od 13. prosinca 2016.

11. Među strankama nije sporno:

- da se kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Pr-62/2015 vodio postupak između tužiteljice AC i tužene Ekonomske škole Šibenik, ovdje tužitelja, radi naknade štete zbog diskriminacije i nejednakog postupanja prema tužiteljici AC,

- da je Općinski sud u Šibeniku donio pravomoćnu presudu poslovni broj P-62/2015 od 13. prosinca 2016. kojom je ovdje tužitelju Ekonomskoj školi Šibenik naloženo da AC naknadi štetu u iznosu od 40.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom,

- da je u razdoblju kada je počinjena šteta AC ovdje tužena, bila v.d. ravnatelja tužitelja,

- da ovdje tužena u postupku Pr-62/2015 nije sudjelovala kao umješač, te da nije bila obaviještena o postojanju navedene parnice u smislu odredbe čl. 211. ZPP.

12. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je postupak kod Općinskog suda u Šibneiku pod poslovnim brojem Pr-62/20145 pokrenut tužbom tužiteljice AC protiv tužene Ekonomske škole, ovdje tužitelja, radi nakande neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. U historijatu tužbe tužiteljica AC opisuje ponašanje ovdje tužene JC kao osobe koja je u to vrijeme bila v.d. ravnateljice za činjenje radnji koje predstavljaju uznemiravanje i nezakonito postupanje, odnosno diskriminaciju tužiteljice,

- da je Pravilnicima o radu tužitelja iz 2011. i 2015. godine propisana zabrana diskriminacije, te obveza naknade štete poslodavcu od strane radnika ukoliko je ta šteta nastala kao posljedica namjere ili krajnje nepažnje radnika (odredbe čl. 58. do 69. / 81. do 92. Pravilnika),

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-74/2015 ovdje tužena JC oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevetom,

- da iz Zapisnika s ročišta od dana 11. prosinca 2017. iz predmeta K-74/2015 proizlazi da zakonski zastupnik Ekonomske škole KC nema neposrednih saznanja o postupanju ovdje tužene,

- da iz Odluke Ekonomske škole Šibenik, Klasa: 003-06/14-01/103, Ur.broj: 2182/1- 12/2-01-14-01 od 5. prosinca 2014., Zapisnika sastanka održanog povodom prijave za povredu dostojanstva AC i EC od 21. studenog 2014., Odluke Školskog odbora Ekonomske škole Šibenik od 2. siječnja 2015., Odluke od 20. siječnja 2015., Klasa: 003-06/15- 01/13, Ur.broj: 2182/1-12/2-2-01-15-01, proizlazi da je Odlukom Školskog odbora od 5. prosinca 2014. usvojeno polugodišnje izvješće osobe ovlaštene za primanje i rješavanja pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika, iz kojeg proizlazi kako nisu utvrđeni elementi povrede dostojanstva, diskriminacije ili uznemiravanja radnika AC (tužiteljice u postupku Pr-62/2015), te da je spomenuta Odluka potvrđena Odlukom Školskog odbora tužitelja od 20. siječnja 2015. kojom je odbijena kao neosnovana žalba AC.

13. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pravilnom primjenom odredbe članka 1061. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) s obrazloženjem da da nisu ispunjene sve okolnosti navedene u tužbi po pitanju postojanja prava na regresno potraživanje od tužene. Pri tome prvostupanjski sud pravilno smatra da pravomoćna presuda donesena u postupku kojoj tužena kao treća osoba nije sudjelovala kao umješač niti je obaviještena o parnici nema intervencijski efekt prema tuženoj.

14. Odredbom članka 109. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) propisano da je radnik koji na radu ili u vezi s radom, namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu naknaditi iznos naknade isplaćene trećoj osobi.

15. Odredbom članka 1061. st. 3. ZOO propisano je da poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

16. Pretpostavke odgovornosti za štetu su šteta, štetna radnja, uzročna veza između štete i štetne radnje i protupravnost te da bi postojala odštetna odgovornost štetnika potrebno je da se ove pretpostavke kumulativno ostvare. Odgovornost radnika za štetu mora biti posljedica propusta radnika u obavljanju poslova svog radnog mjesta ili u vezi s radom na tim poslovima, i to u odgovarajućoj vrsti i stupnju krivnje (namjera ili krajnja). Poslodavac koji tvrdi da mu je radnik uzrokovao štetu treba dokazati koje su to radnje ili propusti radnika koje su dovele do štete prouzročene poslodavcu, u čemu se sastoji šteta kao i njezinu visinu.

17. Namjera i krajnja nepažnja predstavljaju oblike krivnje, s time da se pod namjerom podrazumijeva vrsta krivnje kod koje se zahtijeva da je štetnik postupao znajući i hotimice, dok krajnja nepažnja (ili gruba nemarnost) predstavlja postupanje štetnika koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek.

18. Slijedom navedenog, tužitelj da bi uspio u sporu trebao je dokazati (sukladno odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da je tužena (u okolnostima konkretnog slučaja) na radu odnosno u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokovala štetu.

19. Tužitelj u tužbi svoj zahtjev za regresnom isplatom temelji na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/15 od 13. prosinca 2016. koja nema intervencijski efekt prema tuženoj (čl. 211. st. 1. ZPP) s obzirom da tužena nije obaviještena o toj parnici, niti je u njoj sudjelovala kao umješač. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da je tužena svojim postupanjem počinila štetu koju je tužitelj naknadio AC, međutim u činjeničnim navodima ne navodi u čemu se sastoji namjera ili krajnja nepažnja tužene.

20. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužena u kaznenom postupku pravomoćno oslobođena kaznene odgovornosti za počinjenje kaznenog djela protiv ugleda i dostojanstva, klevete, da iz ranije citiranih Odluka tužitelja proizlazi da nisu utvrđeni elementi povrede dostojanstva, diskriminacije ili uznemiravanja radnika AC, a tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja činjenice da je tužena postupala s namjerom ili krajnjom nepažnjom, nije činjenično obrazlagao u čemu se sastoji takvo postupanje tužene, prvostupanjski sud je pravilno na temelju dokaza izvedenih u postupku, zaključio da nisu ispunjene pretpostavke regresne odgovornosti u smislu odredbe čl. 1061. st. 3. ZOO.

21. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu navodeći da je sud prvog stupnja trebao usvojiti njegov dokaz za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka AC i EC.

22. Prvostupanjski sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je u potpunosti pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju, nakon što je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da nije osnovan zahtjev tužitelja za regresnom isplatom, nije imao osnova usvajanju dokaznog prijedloga za saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka.

23. U odnosu na prijedlog za saslušanjem stranaka valja navesti da iz zapisnika s ročišta održanog 11. prosinca 2017. u predmetu K-74/2015 proizlazi da zakonski zastupnik tužitelja KC nema neposrednih saznanja o postupanju ovdje tužene, pa bi se njegovim saslušanjem, kao i saslušanjem tužene, samo odlugovlačio postupak, što je suprotno članku 10. st. 1. ZPP.

24. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić